Kada se Days Gone prvi put pojavio na PlayStation 4 konzolama, sada već davne 2019. godine, Sonyjev Bend Studio, poznat po Syphon Filter serijalu, predstavio je gaming sceni open-world avanturu s hordama zombija (ili, kako ih igra zove, Freakersa) i bajkerskom estetikom. U startu, igra je podijelila publiku. Dok su neki obožavali njen sirovi šarm i adrenalinske borbe, drugi su kritizirali tehničke nedostatke i predvidljivu priču. Ipak, s preko devet milijuna prodanih primjeraka i brojnim fiksevima koji su ga učinili mnogo boljim, Days Gone je vremenom postao kultni hit. Sada, na iznenađenje onih petero koji nisu upoznati sa Sonyjevom ovogeneracijskom remaster politkom, na PlayStation 5 je stigao Days Gone Remastered, s ciljem da ispravi stare greške, donese vizualne nadogradnje i novi sadržaj. Je li u tome i uspio? Idemo vidjeti…

Povratak u ušminkani postapokaliptični Oregon

Days Gone Remastered vraća nas u postapokaliptični Oregon, gdje bivši vojnik i bajker Deacon St. John pokušava preživjeti u svijetu razorenom pandemijom, koja je većinu čovječanstva pretvorila u agresivne, brze i instinktivne zombije poznate kao Freakerse. Priča je usredotočena na Deekov osobni put. Naš protagonist traži svoju voljenu Sarah, za koju vjeruje da je mrtva, dok se bori s gubicima, sukobljava s drugim preživjelima i radi plaćeničke poslove za različite kampove.

Kada je u pitanju priča, Days Gone je klasična postapokaliptična drama, prepuna poznatih motiva, pa tako imamo osvetoljubivog antiheroja, tragičnu ljubavnu priču i svijet u kojem je povjerenje luksuz. Deek je karizmatičan protagonist, ali njegovi česti monolozi dok vozi motor, gdje razmišlja o životu ili proklinje Freakerse, ponekad zvuče kao da snima podcast za samog sebe. Sporedni likovi, poput Boozera, Deekovog brata po oružju, donose toplinu i humor, ali rijetko izlaze iz okvira stereotipa, poput “tvrdoglavog prijatelja” ili “ciničnog vođe kampa”. Ipak, igra briljira u stvaranju emocionalnih trenutaka, posebno u flashback scenama koje istražuju Deekov odnos sa Sarah, gdje se osjeća stvarna kemija.

Oregon kao setting igre prava je zvijezda. Snježne planine, guste šume, napušteni gradovi i blatnjave ceste stvaraju melankoličnu atmosferu koja vas jednostavno uvlači. Priča traje oko 40-50 sati, ovisno o tome koliko se zadržavate na sporednim misijama, što može biti problem jer se tempo često razvlači, posebno u središnjem dijelu, gdje se čini da igra ponavlja iste zadatke (idi tamo, ubij ovo, vrati se). Ovo je posebno izraženo u misijama koje uključuju čišćenje Freakerskih gnijezda, koje postaju repetitivne nakon desetak sati.

Sada kada smo se osvrnuli na temu igre i neke od njenih ključnih elemenata, s kojima smo se upoznali još prije šest godina, idemo vidjeti što nam zapravo ovaj remaster donosi.

Horde Assault mod je najimpresivniji dodatak, a u pitanju je samostalni mod u kojem se suočavate s ogromnim hordama Freakersa u različitim regijama, s mogućnošću otključavanja novih likova (uključujući Boozera kao igrivog lika) i kozmetičkih nagrada poput novih skinova za motor. Ovaj mod je gotovo kao zasebna igra, s scoreboardima i izazovima koji testiraju vaše vještine. Horde Assault mod je ujedno i najveći dodatak, budući da nudi hrpetinu različitih arena gdje se borite protiv hordi, pri čemu svaka dolazi s jedinstvenim uvjetima (npr. ograničeni resursi ili vremenski pritisak). Ovaj mod je savršen za igrače koji žele čistu akciju bez razvlačenja priče. Također, snaga PlayStationa 5 omogućuje veće horde, pa se sada zna dogoditi da imamo i do 800 Freakersa na ekranu, što čini bitke još kaotičnijima i spektakularnijima. Tu je i Permadeath mod, koji dodaje napetost jer svaka smrt znači kraj igre, dok će Speedrun mod privući igrače koji žele završiti kampanju što brže. Ovi dodaci značajno povećavaju replay value igre, ali ne mijenjaju njenu osnovnu priču ili strukturu. Štoviše, zbog njihove izazovnosti, prosječan igrač se neće na njima zadržavati, tako da jednostavno dolazimo do zaključka da su napravljeni da privuku primarno veterane, koji znaju svaki kutak postapokaliptičnog Oregona.

Narativno, remaster ne donosi nikakve promjene, što pomalo djeluje kao propuštena prilika da se učini nešto više. Bend Studio je mogao malo doraditi dijaloge, skratiti nepotrebne misije ili dodati više raznolikosti u sporedne zadatke. Na primjer, neke misije s kampovima mogle su imati više moralnih dilema ili posljedica, umjesto onog jednostavnog “ubij sve”.

U svakom slučaju, za nove igrače, ovo je najbolja verzija Days Gonea, s ispoliranim iskustvom i dodatnim sadržajem. Za veterane, novi modovi su zabavni, ali ako ste već prošli original, možda neće biti dovoljni da vas uvjere da ponovno prođete cijelu kampanju. Ipak, ako volite atmosferične priče i ne smetaju vam klišeji, Days Gone i dalje ima šarm koji je teško ignorirati, a to bi moglo rezultirati ponovnim igranjem ovog PlayStation hita.

A na polju gameplaya…

Gameplay u Days Gone Remasteredu nije se drastično promijenio. I dalje je mješavina open-world istraživanja, borbe, stealtha i upravljanja resursima, s Deekovim motorom kao središnjim elementom. Motor nije samo prijevozno sredstvo, već ključni dio iskustva – morate ga popravljati, puniti gorivom i nadograđivati. Ovo stvara osjećaj ranjivosti, jer ostati bez goriva usred noći, dok vas progoni horda Freakersa, može biti noćna mora. Igra nudi raznovrsne mehanike –  možete se skrivati u grmlju i tiho eliminirati neprijatelje, koristiti zamke poput eksplozivnih bačvi ili se upustiti u  direktnu borbu s pištoljima, puškama, samostrijelima i molotovljevim koktelima. Horde Freakersa su vrhunac gameplaya budući da suočavanje sa stotinama ovih agresivnih kreatura zahtijeva pažljivo planiranje, korištenje okoline i brzo donošenje odluka. Ove bitke su, bez sumnje, među najintenzivnijim trenucima koje neka open-world igra može ponuditi.

Dobro poznate boljke od kojih je patio original, nažalost, prisutne su i u ovom remasteru. Gameplay definitivno nije bez mana, a dobar dio tih mana ovaj remaster je povukao od originala. AI neprijatelja je i dalje ostao problematičan – primjerice, Freakersi su ponekad zastrašujuće pametni, pronalazeći vas u zaklonu kada to ne bi trebalo biti moguće, dok u drugim trenucima stoje besciljno ili se zaglave u okolini, ne reagirajući na ono što se događa oko njih. Ljudski neprijatelji, poput razbojnika, često su previše predvidljivi, budući da napadaju u valovima bez neke posebne taktike. Sporedne misije i dalje pate od repetitivnosti, pa tako čišćenje Freakerskih gnijezda ili spašavanje taoca postaje monotono nakon desetak ponavljanja. Remaster nije značajno promijenio ove elemente, što je šteta jer bi nova vrsta misija ili veća interaktivnost s kampovima mogla osvježiti formulu.

Ukratko, dobre strane gameplaya su akcija, intenzitet hordi i osjećaj slobode dok istražujete Oregon. Loše strane su nedostatak značajnijih inovacija i povremena monotonija. Ipak, vožnja motorom kroz kišom natopljene šume, uz krikove Freakersa u daljini, stvara fantastičan ugođaj i imerziju koja vas vuče natrag, čak i kada znate da vas čeka još jedno gnijezdo za spaliti.

Primjetna tehnička poboljšanja

Days Gone Remastered solidno koristi snagu PlayStationa 5 i rješava većinu tehničkih problema originala. Vizualno, igra izgleda impresivno, iako nije na razini nekih PS5 ekskluziva poput, primjerice, Horizon Forbidden Westa. Rezolucija je sada nativna 4K u Quality modu, s poboljšanim HDR osvjetljenjem, gušćom vegetacijom i detaljnijim teksturama. Šume su bogatije, sa stablima koja se njišu na vjetru, dok snježni prijelazi imaju realističnije tragove stopala i guma. Noćne scene su tamnije i atmosferičnije, a dnevne imaju toplije tonove, što naglašava kontrast između dana i noći. Na PS5 Pro konzolama, igra koristi PSSR upscaling za još oštrije teksture, ali razlika je suptilna i primjetna samo na velikim ekranima. Framerate je zaključan na 60 fps u Performance modu, što čini borbu i vožnju izuzetno glatkima. U Quality modu očekuje nas 30 fps, animacije su nešto fluidnije, ali većina igrača će preferirati Performanse zbog brzine.

Zvuk je podignut na novi nivo zahvaljujući Tempest 3D Audio tehnologiji. Krikovi Freakersa, tutnjanje motora i šum vjetra stvaraju impresivnu zvučnu kulisu koja vas drži na rubu sjedala. Glazba, koju je skladao Nathan Whitehead, mješavina je melankoličnih gitarskih tonova i napetih orkestralnih komada. Kao takva, savršeno se uklapa u ton igre. Glasovna gluma, s druge strane, donosi toplo-hladni dojam. Sam Witwer kao Deek pruža uvjerljiv, emocionalno nabijen nastup, ali neki sporedni likovi zvuče drveno, s dijalozima koji kao da su snimljeni iz prvog pokušaja. Na ovom segmentu se moglo dodatno poraditi i mogle su se snimiti nove linije dijaloga, ali što je tu je. S druge strane, sve pohvale idu na račun integracije DualSense kontrolera. Podrška za DualSense kontroler je pravo otkriće – haptički feedback prenosi svaku neravninu na cesti, dok adaptivni triggeri dodaju otpor prilikom pucanja, posebno kod težih oružja poput sačmarice. Ovo čini svaki trenutak igranja taktilnijim i povezanijim.

Tehnički problemi su značajno smanjeni, ali ne i potpuno eliminirani. Povremeni glitchevi, poput tekstura koje se učitavaju s zakašnjenjem ili NPC-jeva koji se zaglave u okolini, podsjećaju na original. U Horde Assault modu, neke kutije s resursima povremeno se ne pojavljuju, što može prekinuti ritam bitke. Također, u rijetkim slučajevima, igra može imati framedropove tijekom borbe protiv najvećih hordi, posebno ako eksplozije i čestice preplave ekran. Srećom, ovi problemi su rijetki, a Bend Studio već radi na zakrpama. Sve u svemu, tehnički aspekt je solidan korak naprijed u odnosu na original, ali još uvijek ima prostora za fino podešavanje.

Definitivno najbolja verzija igre

Days Gone Remastered je dokaz da Bend Studio još uvijek vjeruje u Deekovu priču, ali i podsjetnik da svaka igra ima svoje granice. Novi modovi, posebno Horde Assault, donose svježinu i čine igru privlačnijom za povratnike, dok tehničke mogućnosti PlayStationa 5 čine Oregon ljepšim i fluidnijim. Ipak, priča puna klišeja, repetitivne misije i povremeni tehnički problemi sprječavaju ovaj remaster da dosegne puni potencijal. Za nove igrače, ovo je ultimativna verzija Days Gonea, prepuna sadržaja i polirana do sjaja. Za veterane, dodatni modovi su zabavni, ali možda ne dovoljni za još jedno dugo putovanje. U konačnici, po cijeni od 10 dolara za nadogradnju ili 50 dolara za cijelu igru, ovo je svakako solidna ponuda za ljubitelje zombija, motora i postapokaliptične drame.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.