Četrnaest godina, uf. Da, da…četrnaest godina je prošlo od prvog dijela Forza Horizon serijala i reklo bi se u narodu, nismo se ni okrenuli a on već odrastao. Ok, možda nije punoljetan, ali definitivno je najzreliji od svih do sada. Od svojih početaka prije dvije generacije konzola, Forza Horizon serijal je na prvi pogled imao tešku bitku pred sobom da se “otrese” od tereta ozbiljnog Forza Motorsport serijala kojeg je Turn 10 podigao na visoku razinu. No, već s prvim naslovom, vidjelo se da imamo nešto vrijedno u žanru arkadnih igara i napokon igru koja može svrgnuti već tada poljuljani Need for Speed serijal. Otvoreni svijet, fiktivni festival u kojem sudjelujemo, vrhunska paleta raznolike ponude automobila i radio stanice šarolikih žanrova glazbe su u tom trenu izgledali kao osvježenje od jurcanja i bježanja pred policijom s pričama koje su bile gore čak i od Fast & Furios filmova.

Nego, idemo mi o slonu u prostoriji, a to je najčešće viđen komentar od internet komentatora “ista igra kao prošla!“. Pa, realno…da. Jel to loše? Pa ako ćemo biti zaista realni…ne. A opet s druge strane, koliko je ista kao prethodnik isto je vrlo-vrlo diskutabilno. Kada se radi o arkadnim racing igrama, teško je očekivati visoke doze promjena u voznim modelima automobila ili nekog pretjeranog utjecaja štete vašeg automobila na konačni ishod neke od utrka. Čak i kad se sve to uzme u obzir pred nama imamo punokrvni nastavak s ogromnom novom mapom, šarolikim izazovima, skriptiranim dijelovima kampanje (s fantastičnim gostujućim elementima) i onime što Forza Horizon serijal ima u izobilju a to je fantastično visoku razinu “replay valuea“. S šestim dijelom, developeri iz Playground Gamesa se čine na vrhuncu forme po pitanju Forza Horizon serijala i dok Fable ostaje još relativno nepoznanica, budućnost studija se čini svjetlinom nego ikada. No, pustimo mi sada Fable sa strane i idemo sletiti u Japan gdje nas očekuje novi Forza Horizon festival. Kakav je sake, kakvi su noodlesi i kako je opet voziti se “krivom” stranom ceste?

Arcade Summer

Japan, zemlja izlazećeg sunca i početak odlomka koji je klišej u svakoj maniri kada god netko ima Japan kao temu. Developeri su upakirali sve kultne dijelove Japana, odnosno barem one koje najčešće viđamo u medijima i općenito kada se priča o zemlji kako već klišej kaže izlazećeg sunca. Naravno, pogađate, Tokyo je najzastupljeniji u igri i developeri kažu da im je to do sada najveća urbana zona koju su ikada napravili (pet puta veća od bilo koje urbane zone do sada u serijalu). No, kako kaže izreka “nije u veličini sve“. Gustoća i raznolikost Tokya kao dijela mape je nevjerojatna, hrpa uličica, parkova koje možemo iskoristiti kao prečice u određenim “zadacima” predstavljaju pravi gušt i oni s dobrom memorijom će apsolutno imati prednost u utrkivanju po gusto napučenim ulicama ovog metropolisa.

Uz Tokyo imamo planinu Fuji kao najviši vrh popularnih Japanskih Alpi u kojem ćemo se po snježnim i smrznutim ruralnim regijama utrkivati dok nam prsti ne otpadnu (što od “smrznutih” prstiju, što od lomljenja istih na kontroleru). Uz snijeg, kao kontrast imamo i obalni predio složenih cestica i cesta, pa preko doslovno brda i dolina načičkanih rječicama, livadama, poljanama sve skupa zaokružuje mapu na sjajan način koji su developeri iskoristili u svrhu uistinu raznolikih opcija za utrkivanje po kojima je serijal i poznat. Dakle, voda, blato, makadam, šljunak, trava, zemlja i snijeg, sve što nam treba da zavaljamo svoj automobil u istom guštu kao što se svinja valja u blatu. Svi se sjećamo Mexica (Forza Horizon 5) i njegovih specifičnih evenata protiv ekipe u letećim odjelima npr., tako je i Japan očekivano dobio neke svoje specifične evente. Jedan od najmoćnijih je svakako Gundam inspirirana utrka koja unatoč tome što je potpuno nerealistična i djetinjasta daje sjajan osjećaj nostalgije i spoznaju da nismo nigdje drugdje nego u Japanu.

Let’s Cruise

Što se tiče voznih mehanika, šesti dio Forze Horizon nije doživio nekakvu bitnu evoluciju, više bismo rekli da su ispolirali sve što su radili do sada po tom pitanju. Arkadni štih je i dalje nit vodilja za cijeli “svijet” i svaki od automobila. Kao i u prethodnicima, rally utrke će zahtjevati određeni setup i specifični automobil, dok će one koje kotrljamo po asfaltu (ovisi kakvom i gdje) morati prilagoditi potrebama. Najviše izazova predstavljaju utrke u kojima morate kombinirati asfalt, travu, makadam pa samim time morate odabrati hoćete li napadati u zavojima, ravnim dionicama bilo da se radi o asfaltu, zemlji ili makadamu.

Zvuči kompliciranije nego što jest, ali svakako nije full lagano ili jednostavno. Naravno ovaj dio “laganog” će ovisiti o razini težine koju odaberete (barem što se tiče singleplayer kampanje, u online utrkivanju vam samo skill i iskustvo mogu pomoći). Kako već očekujete i pogađate, u igri nas čeka stotine automobila (više od 500 na launchu igre) gdje svaki od njih ima neke svoje mušice i specifičnosti koje ćemo morati savladati neovisno o arkadnom duhu igre i developeri opet balansiraju sjajno taj dio voznih mehanika koje su “utegnute” najbolje do sada. Po pitanju multiplayera, iskustvo će ovisiti isključivo o vama i koliko ste voljni sudjelovati u online eventime. Developeri su razvili alat imena CoLab (evolucija EventLaba iz prethodnika) s kojim možete kreirati i custom evente koje možete podijeliti cijeloj zajednici Forza Horizon igrača ili samo odabranoj ekipi s kojom se vozite. CoLab će naravno biti dostupan svima na korištenje i samim time jamči ogromnu bazu custom evenata što će naravno podići replay value do neba.

Overdrive

Red utrkivanja, red fotkanja, red pobjeda i red poraza (osim ako niste bolesnik koji stišće restart i ne priznaje ništa osim prvog mjesta). Forza Horizon 6 je krcata eventima do te mjere da kada se mapa krene otvarati kako napredujete imate osjećaj da više ništa na mapi ne postoji osim osamstodevedesettristo ikona u tako šarenoj maniri da u nekim trenucima dobijete mučninu u smislu tko će sve ovo odraditi. I premda vas igra krene bombardirati s tonom evenata, utrka i raznih poslića, moramo priznati da niti u jednom trenu ništa od toga nije bilo naporno ili potpuno isforsirano.

Igra ima solidan flow najviše zahvaljujući povratku “narukvica” (koje nismo vidjeli još od prvog dijela), odnosno napredovanjem kroz specifično označene evente koji nam omogućuju otvaranje ključnih evenata od kojih je satkana singleplayer kampanja. Narukvice su određene bojama u kojoj je zlatna narukvica svojevrsni “all access” pristup svemu što igra nudi. Uz narukvice, postoji i segment otkrivanja Japana (Discover Japan) koji služi i kao svojevrsna oglasna ploča za Japanski turizam. Cilj je otkriti cijelu mapu, “pregaziti” sve maskote i zaviriti u sve skrivene kutke virtualnog Japana. Sjajan dodatak je i prošireni DayTrip u odnosu na peti dio. DayTrip nas sada vozi na kraće vožnje u konvoju gdje cilj nije doći prvi već uživati u scenografiji, spomenicima i općenito razgledavanjem lokacija. Upravo DayTrip i Discover Japan služe kao sjajan “odmor” od jurnjave u utrkama i s izuzetkom od dostavljačkih dionica predstavljaju pravi odmor od mape načičkanom ikonama i apsolutni trenutak uživanja u spektakularnom vizualnom doživljaju koji se odvija pred nama.

Turbocharged

Upravo taj segment je onaj koji je doživio pomak u odnosu na prethodnika. Premda se na prvu možda ta razlika ne vidi u punom smislu, što dulje igrate (vozite) primjećujete stvari koje su nadograđene što potvrđuje da ForzaTech grafički engine i u šestom nastavku odrađuje fantastičan posao što je vidljivo od samog početka igre. Listovi japanske trešnje, suncem obasjane ceste i poljane, u daljini planina Fuji predstavlja prizor od kojeg zastane dah. Općenito sjene, svjetlo i količina raznoraznih čestica (latice, trava, prašina, voda…) koje letaju dok vozite je podignuta na još višu razinu nego što smo imali priliku vidjeti u Mexicu. Još kada uzmete neki od bjesnih 4×4 terenaca i zaorete izvan ceste u neki od plićih potoka na brdima, dojam koji igrin vizualni prikaz ostavlja na je definitivno nešto što će te dugo pamtiti. Forza Horizon 6 je jedna od onih igara koje “prži” na svim cilindrima i prava igra s kojom možete zadiviti svoje ne-gaming frendove.

S audio strane stvari nisu možda toliko napredovale u odnosu na prethodnika, ali svakako su više nego zadovoljavajuće. Developeri su istaknuli bolju akustičku obradu zvuka, dok mi s igraće strane možemo potvrditi da se oko audio slike treba poigrati u postavkama kako glazba ne bi zasjenila zvuk automobila (i obrnuto) neovisno koji položaj kamere koristite. U svakom slučaju, zvuk odrađuje posao dobro ali bismo nekako voljeli da ne moramo boriti se s gomilom opcija u ovom slučaju. Umalo smo zaboravili spomenuti fantastičan photo mode koji je doveden pa slobodno možemo reći do savršenstva (barem kada je u pitanju Forza serijal) i uz njegovu pomoć možete uistinu uhvatiti suludo dobre fotografije.

U pogledu performansi, na PC platformama se može upogoniti na raznom spektru hardvera. Najbolji dokaz za to je sjajna optimizacija za handheld uređaje. Mi smo na prvoj generaciji ROG Ally Z1 Extreme hanhelda uredno uspjevali doseći 60FPS-a, što govori da je Microsoft upregnuo developere da odrade proces optimizacije na visokoj razini. Što se tiče Series X i S konzola, obe verzije imaju Quality (30 fps) i Performance (60 fps) modove i pogađate u jednoj je grafika nafrljena a u drugom je prioritet stavljen na više sličica po sekundi. Moramo priznati da testirajući oba moda, možemo reći da slobodno zaboravite Quality mod i ostavite Performance pogotovo kada se uzme u obzir da pri brzinama višim od 100km/h određene razlike u detaljima je teško razaznati a viši framerate može značiti razliku između prvog i osmog mjesta u utrci.

Runaways

Forza Horizon 6 predstavlja kulminaciju i vrh svega viđenog do sada u serijalu i  samim time postavlja letvicu visoko za sve igre u žanru. Količina sadržaja i općepoznata kvalitetna after-market podrška od developera, šesti dio Horizona stavlja u onu kategoriju “no brainera” i čini se kao pun pogodak za sve koji volimo arkadno jurcanje i utrkivanje. Replay value je iznimno visok već sada a s vremenom i sadržajem koji će stići od zajednice i developera teško je ne utrošiti stotine sati u ovoj igri.

Nekako nam je teško zamisliti kuda bi developeri mogli dalje s ovim serijalom, odnosno što bi mogli novog smisliti ako se serijal nastavi. No, upravo ovaj zadnji izdanak nam potvrđuje da nije nužno napraviti jaki iskorak ako se utegnu postojeće mehanike i doda pregršt novog sadržaja. Zaključno možemo samo konstatirati da je sake jak a noodlesi fantastičnog okusa dok se na vožnju “krivom” stranom ceste valja priviknuti.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.