Svaki put kada se na tržištu pojavi nova igra s Vitezom tame u glavnoj ulozi, ona neizbježno ulazi u ring s nedodirljivom Arkham trilogijom studija Rocksteady. Svjesni te teške ostavštine, kreativci iz TT Gamesa odlučili su da nema potrebe ponovno izmišljati “Bat-kotač”. Umjesto toga, napravili su ono što najbolje znaju – uzeli su provjerenu formulu mračne i fluidne detektivske akcije, presvukli je u plastično LEGO ruho i ubrizgali joj nevjerojatnu količinu specifičnog humora. Rezultat je LEGO Batman: Legacy of the Dark Knight, igra koja istovremeno funkcionira kao parodija, emotivna posveta i, nakon godina zamora materijala i hiperprodukcije, spasonosni povratak u zlatno doba licenciranih LEGO igara.

Nakon razdoblja u kojem je spomenuti studio izbacivao po tri ili četiri naslova godišnje i počeo opasno zamarati publiku, ovaj projekt zrači svježinom. S više uloženog vremena i pažnje, TT Games je pokazao što LEGO format doista može pružiti kada se vrati svojim korijenima, a to je pružanje pametne, zabavne i tajnama bogate avanture.

Burton, Nolan i “Martha” pošalice…

Ono što ovu igru izdvaja iz mora prethodnika jeste njezina fascinantna narativna struktura. Umjesto adaptacije jednog specifičnog stripa ili filma, LEGO Batman: Legacy of the Dark Knight donosi unikatni i prepoznatljivo šarmantni kolaž koji kroz dvadesetak misija spaja nespojivo. TT Games uzima elemente iz Nolanove trilogije, Burtonovih klasika i Schumacherovih bizarnih faza, pa sve do najnovijeg reboota i kultne animirane serije iz devedesetih, spajajući ih u jedinstvenu kronologiju Brucea Waynea – od mladog pravednika do sijedog patrijarha Bat-obitelji. Narativ se oslanja na pretpostavku da publika jako dobro poznaje povijest Viteza tame, što scenaristima omogućuje da preskaču suhoparna objašnjenja i fokusiraju se isključivo na vrhunce njegove karijere.

Gledati kako Jack Napier kreće kao ulični kriminalac, postaje Red Hood One i potom pada u kemikalije kako bi se transformirao u Nicholsonovu verziju Jokera ili pratiti Penguina koji od uličnog gangstera evoluira u kandidata za gradonačelnika s animalnim navikama iz filma Batman Returns, pruža nevjerojatan narativni užitak. Scenarij briljira u autoironiji i pop-kulturalnom rešetanju. Autori se ne libe zbijati šale na račun zloglasne “Martha” replike, pretvaranja Harveyja Denta u Two-Facea nakon što je pogođen pitama u lice, miješanja Deathstrokea s Deadpoolom, ili pak potpunog ignoriranja „Jared Leto faze Jokera“ kao sramotne, tinejdžerske epizode o kojoj nitko u Gothamu ne želi pričati.

Igra ide toliko daleko da ubacuje reference namijenjene isključivo odrasloj publici, od skrivenih asocijacija na seriju It’s Always Sunny in Philadelphia i igru Street Fighter 2, pa sve do skeča inspiriranog filmom i knjigom American Psycho. Vrhunac te glumačke i humoristične rapsodije svakako je Bane, kojem je glas posudio neponovljivi Matt Berry, pretvarajući svaku svoju rečenicu u kazališno-komični trijumf. S druge strane, šteta je što sam Batman glasovno zvuči prilično neuvjerljivo, a glumci koji su morali replicirati legendarne linije Jacka Nicholsona ponekad zvuče ukočeno jer im je zadan nemoguć zadatak.

Sedam veličanstvenih i problem “Arkham karaoke” borbe

Mehanički gledano, ovo je najkompleksnija LEGO igra do sada, što se vidi po uvođenju stabala vještina i postupnom otključavanju nadogradnji. Borba funkcionira kao “Arkham Lite” – dakle, prepoznatljivi Freeflow sustav s kontriranjem, izbjegavanjem i uvezivanjem combo udaraca, ali bez prepoznatljive brutalnosti i preciznosti Rocksteadyjevih izvornika. Kamera se u velikim sukobima sjajno povlači unatrag, dajući vam savršen pregled dok vas okružuje hrpetina protivnika. No, nedostatak pravog izazova predstavlja bolnu točku ove igre. Čak i na najvišem nivou težine, igra je prelagana za iskusnije igrače. Ako ste odigrali ijednu Arkham igru, kroz ovaj naslov ćete proći bez ijedne izgubljene energije, što borbu s vremenom može učiniti pomalo rutinskom. S druge strane, igranje s klincima će proći bez prevelike frustracije, što je svakako dobra stvar s obzirom na to da se radi o igri prvenstveno namijenjenoj mlađoj gaming populaciji.

Također, moramo spomenuti i stealth, koji je možda i najlošije izvedeni element u cijeloj igri. Dok ste u većini Batman igara (a osobito onima iz Arkham serijala) doista proživljavali fantaziju predatora, ovdje su neprijatelji ili prelagano postavljeni leđima prema vama ili su pak toliko zbijeni da je nemoguće izvesti više od jednog tihog eliminiranja prije nego što vas primijete. S obzirom na to da neuspjeh u šuljanju ne donosi nikakvu kaznu već se instantno pretvara u klasičnu makljažu, motivacija za metodičkim „čišćenjem“ prostorija potpuno nestaje.

Ipak, TT Games je donio hvalevrijednu odluku kada je u pitanju struktura likova, odlučivši se za fiksni tim od sedam jedinstvenih heroja umjesto dosadašnjih prenapuhanih rostera s nekoliko stotina generičkih figura. Jim Gordon barata pištoljima s ljepljivom gumu i rikošetnim mecima, Catwoman reže staklo, penje se po zidovima i šalje mačke kroz ventilaciju, dok Talia al Ghul posjeduje domišljate nadnaravne moći. Narativ se fokusira na izgradnju Bat-obitelji kao ključnog dijela Bruceove ostavštine, tjerajući vas da kroz priču surađujete sa svakim od njih. Jedini mehanički prigovor ide na račun Nightwinga, koji se vizualno i funkcionalno previše oslanja na identične escrima palice i gadgete kao njegova mlađa Robin verzija, te na samu Batgirl čije sekcije s hakiranjem i upravljanjem dronovima znaju nepotrebno usporiti ritam igre. Naravno, za kraj, tu je Mračni vitez osobno, koji je svakako najuniverzalniji lik.

Gotham bez minimape

Između linearnih story misija, igrači su bačeni u otvoreni svijet Gothama koji se proteže na četiri otoka. Vizualno, grad izgleda spektakularno. Kombinacija jednostavne LEGO geometrije s modernim shaderima, refleksijama na kišom natopljenom asfaltu i neonskim osvjetljenjem stvara fantastičnu, atmosferičnu i tmurnu kulisu koja nimalo ne zaostaje za ozbiljnim igrama. Detektivski ugođaj dodatno je pojačan uklanjanjem klasične minimape s ekrana. Umjesto stalnog buljenja u donji kut, igrači moraju skenirati okolinu pomoću Sonar Pinga (lokalne verzije Detective Visiona) i ručno označavati markere na glavnom izborniku, što značajno smanjuje anksioznost od pretrpanog sučelja. Taj Sonar Ping je spasonosna „focus“ mehanika koja napokon rješava povijesni problem LEGO igara – lutanje i frustraciju oko toga koji točno objekt u prostoriji trebate razbiti i presložiti kako biste napredovali dalje.

Vožnja kultnih Batmobila, od klasičnog Burtonovog do masivnog Nolanovog Tumblera, izuzetno je zabavna i responzivna, a destrukcija uličnog inventara nagrađuje vas gomilom studsa, koji u igri funkcioniraju kao glavna virtualna valuta. Srećom, igra ne pati od želje da vozilo forsira u svakoj misiji, pa je ono uglavnom opcionalno sredstvo za kretanje kada se umorite od klizanja zrakom pomoću plašta. Glajdanje i korištenje kuke za privlačenje konačno su napravljeni kako treba, iako se ne mogu mjeriti s baletnom gracioznošću i silinom Arkham Cityja, što, ponavljamo, nije neki minus s obzirom na stupanj ozbiljnosti igre.

No, napredak kroz četvrti pati od takozvanog “Ubisoftovog sindroma“. Aktivacija radio-tornjeva doslovno zatrpava mapu stotinama Riddlerovih i Cluemasterovih zagonetki, uličnih zločina i skrivenih Waynetech kovčega. Za perfekcioniste ovo će biti raj koji jamči desetke sati igranja, no repetitivni zadaci poput uništavanja deset nasumičnih objekata u svakom kvartu ostavljaju gorak okus skupljanja radi samog skupljanja.

Skučene misije i tehnički “jank” na kauču

Taj pretjerani fokus na otvoreni svijet, nažalost, uzeo je danak u dizajnu samih story misija. Dok pojedine razine, poput raskošnog Flying Graysons cirkuskog poligona, predstavljaju apsolutni vrhunac studija i bude najčišću nostalgiju za vremenima kada su se LEGO igre konzumirale uz gazirane sokove i čips, prevelik broj misija je bolno skraćen i strpan u svega jednu prostoriju. Okršaj protiv Mr. Freezea odvija se u jednoj jedinoj sobi, finalna parada protiv Jokera svedena je na jednu minijaturnu ulicu s tri splava, a spašavanje Kite Mana traje koliko i borba na skučenom krovu. Autori su očito previše sadržaja prebacili na ulice Gothama, ostavljajući story misije ogoljenima i naglim. Također, nagrade za te silne kolekcionarske napore su slabije nego u starim danima – umjesto otkačenih modifikatora gameplaya, Waynetech kovčezi uglavnom donose tek palete boja. Srećom, skupljanje valute dobilo je taktičku notu uvođenjem dinamičkog stud-multipliera, mjerača koji se puni agresivnim uništavanjem okoliša i polako prazni, pa sada morate strateški tempirati kada ćete razbiti najvrjednije objekte kako biste maksimizirali profit za unikatne Bat-suitove koji pokrivaju svaki duboki rez iz povijesti stripa, uključujući Bat-Mitea i Grey Ghosta.

Na tehničkom planu, igra pokazuje sitne znakove površnosti i takozvanog “janka“. Igra pati od fizikalnih glitcheva – primjerice, kuka za privlačenje prečesto gubi bitku s geometrijom zgrada pod podvožnjacima, likovi znaju bizarno vibrirati na neravnim površinama, AI suputnika poput Robina zna zapeti na običnim penjalicama, a kamera povremeno izleti izvan granica mape.

Važno je naglasiti i da je kooperativni mod ovdje ograničen isključivo na lokalni, couch co-op. Nedostatak online funkcionalnosti prava je šteta za igru koja je od temelja dizajnirana za dva igrača, a vertikalno podijeljeni ekran opasno kompromitira preglednost i vizualni prostor tijekom kaotičnih akcijskih dionica. Ipak, za roditelje koji žele igrati s djecom, količina zabave i glupiranja koje može proizaći iz ove mehanike na istom kauču ostaje neprocjenjiva.

Sjajno skockana posveta sagi o Mračnom vitezu

LEGO Batman: Legacy of the Dark Knight se bez sumnje nameće kao ultimativno slavlje više od osam desetljeća duge povijesti Viteza tame, umotano u najzabavniji plastični paket koji smo vidjeli u posljednjih dvadeset godina. TT Games je kroz ovaj naslov isporučio svojevrsno ljubavno pismo koje ne samo da uspješno dekonstruira mit o Bruceu Wayneu kao vuku samotnjaku, već i vraća posrnulu LEGO franšizu na staze stare slave kroz pametan fokus i sjajan humor. Iako igra pati od prelagane borbe, površno odrađenog šuljanja i povremenih tehničkih nesavršenosti, njezina nevjerojatna atmosfera, vizualna raskoš i zarazan šarm čine je apsolutno nezaobilaznim iskustvom. Ovo je naslov koji će s jednakim žarom igrati odrasli nostalgičari koji pamte prve stripove i Burtonove filmove, kao i klinci koji tek ulaze u ovaj kockasti svijet.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.