Adaptacije Sword Art Online franšize kroz povijest su patile od kronične bolesti videoigara licenciranih prema anime predlošcima – bili su to uglavnom naslovi namijenjeni isključivo najvjernijoj publici, opterećeni PR narativom o Kiritu i Asuni, uz izvedbu koja je rijetko kad izlazila iz okvira prosječnosti. Bilo da se radilo o zračnoj akciji Lost Songa ili kaotičnom multiplayeru Fractured Daydreama, Bandai Namco i razvojni tim Game Studio Inc. godinama su tražili formulu koja će prenijeti srž izvornog materijala. Odgovor, kako se ispostavilo u njihovom najnovijem ostvarenju Echoes of Aincrad, leži u jednostavnoj pretpostavci – glavna zvijezda ovog univerzuma nikada nije bio Kirito, već sam Aincrad, monumentalni, plutajući zamak s stotinu katova koji predstavlja i utočište i smrtonosnu zamku.

Echoes of Aincrad stiže taman u trenutku kada je moderna gaming publika zasićena generičkih, površnih naslova koji se oslanjaju na jeftinu nostalgiju. Igra se od samog početka pokušava distancirati od jeftinog anime fan-servicea, gradeći most prema zrelijoj publici koja cijeni tradicionalne JRPG strukture ukomponirane u open world setting i atmosferu. Međutim, dok na papiru ova tranzicija djeluje kao osvježavajući, hrabar i prijeko potreban zaokret, finalni proizvod razotkriva duboku razderanost između visokih ambicija i nespretne, repetitivne egzekucije.

Život u sjeni smrtonosne matrice

Zaboravite na ulogu nesavladivog crnog mačevaoca. Echoes of Aincrad vas stavlja u kožu vlastitog, po mjeri izrađenog protagonista čije putovanje počinje u dugotrajnom, gotovo četverosatnom beta testiranju unutar podzemnih kompleksa i špilja Aincrada. Prenošenje kontrole u ruke potpunog stranca koji stvara vlastitu sudbinu izvrsna je narativna odluka. Priča sjajno uvažava meta postavku – ovo je simulacija virtualne stvarnosti, mjesto susreta, stvaranja prijateljstava i gradnje zajednice. No, pravi narativni zamah nastupa završetkom beta faze i službenim lansiranjem igre, kada kreator sustava okuplja igrače i objavljuje pravila “Igre Smrti” – smrt unutar Aincrada znači trenutačnu smrt u stvarnom svijetu.

Ovakav narativni ulog donosi prijeko potrebnu dozu anksioznosti i težine. Dok Kirito i njegovo društvo djeluju u pozadini (uz povremene susrete i reference koje su suptilno utkane u svijet), vi i vaša družina pokušavate preživjeti krčeći put prema 100. katu. Nažalost, unatoč sjajnoj premisi koja nosi emotivni naboj, priča brzo gubi zamah zbog oprečnih autorskih odluka. Likovi, sklopljeni od klasičnih anime arhetipova, nakon početnog šoka reagiraju neobjašnjivo opušteno na činjenicu da im je život u smrtnoj opasnosti.

Tempo radnje je izrazito spor. Tijekom prvih dvadesetak sati, narativ doslovno tapka u mjestu, šaljući vas na nebitne zadatke poput traženja mača u ranom razvoju ili banalnih izviđanja. Dodatni utteg predstavlja i vaš avatar — nijemi protagonist koji na dramatične monologe suboraca odgovara sablasnim klimanjem glave u potpunoj tišini. Dijalozi su često presječeni „drvenim“ pauzama, pa iako priča pruža fascinantan novi kut gledanja na prvi arc serijala, njena dramska gustoća razvodnjeno nestaje pod teretom desetaka sati rutinskog “fillera“.

Borbena evolucija ukroćena teretom repetitivnosti

I dok narativ pati od sporog tempa, borbeni sustav predstavlja mjesto gdje Echoes of Aincrad najjače bljesne, ali i najdublje posrne. Razvojni tim je hrabro posudio mehanike iz moderne Soulslike škole i akcija kao što su Final Fantasy XVI ili Devil May Cry. Borba se odvija u realnom vremenu, s naglaskom na upravljanje staminom, lagane i teške napade, pravovremeno izbjegavanje te blokiranje štitom.

Sustav nudi šest različitih vrsta oružja, od teških maljeva i dvoručnih mačeva do brzih rapira. Svako oružje donosi unikatne Sword Skills specijalne napade i drugačiji ritam borbe. Pravovremeno pariranje ili perfect dodge otvaraju prozor za razorni protunapad u suradnji s AI partnerom. Kroz Combination Skills i Support Skills, vaš partner može prizvati polja za liječenje, detektirati slabe točke ili izvesti atraktivan tag-team combo. Tu je i Focus mode, mehanika koja usporava vrijeme i omogućuje taktičko usmjeravanje udaraca.

Posebna poslastica su okršaji s boss čudovištima. Ovi višefazni okršaji zahtijevaju taktičko razmišljanje, odsijecanje udova i razbijanje oklopa kako biste srušili bossa, nakon čega slijede efektne i atraktivne završne animacije bez eksplicitne krvi — neprijatelji se, u duhu VRMMO-a, jednostavno raspadaju na svjetlucave poligone.

Međutim, van tih epskih boss okršaja, mehanička petlja pati od teškog zamora materijala i niza neobičnih dizajnerskih odluka. Unatoč prisutnosti Soulslike elemenata, poput odmorišta koja obnavljaju napitke ali i oživljavaju sve protivnike u okolici, igra na standardnoj težini ne nudi stvarni izazov. Ponižavajuća je činjenica da gotovo četvrtina običnih protivnika pada nakon svega jednog ili dva udarca. Situaciju dodatno pogoršava katastrofalan nedostatak varijacije neprijatelja – gotovo trideset sati borit ćete se protiv divljih svinja, vukova, pčela i štakora, dok svinje s munjama ili otrovne pčele ne predstavljaju nove neprijatelje već samo lijeni i generični estetski premet.

Čitavom iskustvu ne pomaže ni izražena mehanička frikcija sustava. Promjena opreme i raspodjela Growth Points bodova, kojima u D&D stilu podižete snagu, agilnost i druga svojstva, uopće nije moguća na terenu. Da biste opremili novi mač ili raspodijelili skupljene bodove, morate se fizički vratiti u grad i otići u svoju sobu u gostionici, što nepotrebno kida ritam i zamara igrača. Dodatnu frustraciju stvaraju nepropusni nevidljivi zidovi koji vas sprječavaju u skretanju s linijske staze, dok pad s minimalne visine uzrokuje trenutačnu “nesvijest” i teleportaciju natrag na rub litice. U takvom okruženju, čak i koncept Death Game Modea, permadeath postavke koja porazom briše vaš save file, zbog nepouzdane kamere kod velikih protivnika i beskonačnog proganjanja od strane običnih čudovišta djeluje više kao nespretna kazna nego kao izazov kojem ćete se rado vratiti.

Estetika svjetla i sjene nad prazninama Aincrada

S vizualne strane, Echoes of Aincrad donosi ogroman korak naprijed za franšizu. Svijet je vizualno impresivan i prostran, a bujne livade, mračna močvarna područja, oronule utvrde i obasjane špilje izgledaju sjajno na PlayStationu 5. Korištenje naprednih svjetlosnih efekata, od ugodnog golden-hour tona i ray tracing refleksija na mokrom kamenu do difuzne magle u tamnicama, stvara fantastičnu atmosferu. Likovi su dizajnerski vjerno prenijeti u stilu moderne anime estetike, a igra se izvodi izuzetno stabilno i glatko u Performance i Quality načinima rada.

Nažalost, iza te prelijepe fasade krije se konceptualna praznina. Gradovi, iako arhitektonski unikatni i šarmantni, napučeni su bezličnim, nesmotrenim NPC-jevima s kojima nije moguć nikakav smislen kontakt. U svijetu koji simulira MMO, ne postoji osjećaj da drugi igrači stvarno žive ili preživljavaju uz vas. Tamnice su poseban podbačaj – njihovi „floor-planovi“ se sramotno recikliraju, pa je raspored prostorija i škrinja na drugom katu nerijetko identičan onom na prvom.

Zvučna podloga također puše „toplo-hladno“. Glasovna gluma na japanskom jeziku je na visokoj razini, a udarci oružja posjeduju ugodnu težinu i zvučni “odjek“. S druge strane, glazbena podloga je tragično neiskorištena. Dok su orkestralne i epske teme tijekom boss borbi vrhunac audio iskustva, tijekom istraživanja prostranih mapa zavladat će dugotrajna, tiha i monotone pauza koju razbija tek povremeni usamljeni klavirski akord.

Korak u pravom smjeru s okovima prošlosti

Echoes of Aincrad je bez sumnje najozbiljniji, najambiciozniji i vizualno najdotjeraniji pokušaj gaming adaptacije Sword Art Online univerzuma do danas. Napuštanje utabane staze i stavljanje fokusa na igrača i sam svijet Aincrada predstavlja hrabar potez koji je donio sjajnu narativnu podlogu, dubok sustav nadogradnje oružja kod kovača te iznimno zabavne i izazovne boss borbe.

Nažalost, razvojni tim nije imao hrabrosti ili resursa do kraja pokidati stare okove. Slaba raznolikost protivnika, zamorno vraćanje po istim lokacijama, nefleksibilne mehaničke restrikcije i drastični padovi u tempu radnje sprječavaju ovu igru da postane žanrovski klasik. Echoes of Aincrad ostaje solidan, ali nesavršen akcijski RPG. U pitanju je naslov koji dokazuje da franšiza može imati svijetlu budućnost, pod uvjetom da u idućem nastavku netko konačno očisti Aincrad od monotonije i nepotrebnog dizajnerskog tereta.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.