Svaki put kada se autori nekog uspješnog narativnog serijala odluče za prequel, nastupa određena doza opravdanog skepticizma. Kada unaprijed znate sudbinu likova ili dokle će njihov put doći, narativna napetost prirodno opada, a rizik od štancanja nepotrebnih pozadinskih priča raste. Međutim, francuski Asobo Studio odlučio je povući izuzetno hrabar, gotovo radikalan potez. Umjesto ponovnog „prebiranja“ po sudbinama Amicije i Huga de Runea, Resonance: A Plague Tale Legacy fokus stavlja na Sophiju, omiljenu gusarsku kapetanicu iz A Plague Tale: Requiema, vraćajući radnju punih 15 godina unatrag.

Rezultat je igra koja u potpunosti „preslaže“ mehanike svojih prethodnika. Zaboravite na spora prikradanja kroz blato Francuske XIV stoljeća, panično održavanje baklji i beskrajne horde štakora. Resonance: A Plague Tale Legacy hrabro uskače u vode dinamične akcijske avanture, uzimajući najbolje elemente serijala kao što su Tomb Raider i Uncharted, pa čak i suptilne primjese borbenih sustava iz Sifu i Batman: Arkham igara.

Priča o prokletoj viziji, Minotauru i korijenima Prima Macule

Priča započinje emotivno i brutalno. Upoznajemo mladu Sophiju, zatočenu u mračnom samostanu gdje su je časne sestre podvrgavale bolnim eksperimentima i ubrizgavanju misterioznih supstanci kako bi iz nje izvukle vizije drevnog otoka. Te vizije nisu ništa drugo do odjek mitske minojske civilizacije, otoka Krete i čudovišnog Minotaura, stvorenja čija je kletva neraskidivo povezana s izvorom same Prima Macule.

Iz samostanskog pakla spašava je njen otac, vođa skupine krijumčara i gusara. Kroz sjajno režiran uvodni tutorijal koji podsjeća na uvodne sekvence nedavno izašlog 007 First Lighta, pratimo Sophijino odrastanje i obuku uz njezin novi, disfunkcionalni, ali topli dom. Međutim, očeva opsesija Sophijinim vizijama vodi ga na sudbonosnu ekspediciju na Kretu, gdje tragači za blagom ginu pod zagonetnim okolnostima.

Nakon što pljačka Mletaka pođe po zlu, odrasla Sophia, u društvu oprezne prijateljice Leni, kreće prema mediteranskom otoku kako bi razotkrila očevu sudbinu i prekinula vizije koje je proganjaju.

Ono što priču čini fascinantnom jeste dvostruka narativna nit. Kroz intenzivne vizije, Sophia se povezuje s prošlošću i preuzima ulogu helenskog heroja Tezeja, prolazeći kroz drevne turnire i borbe u vrijeme kada su minojski hramovi sjali u punom sjaju. Narativno prepletanje ruinirane sadašnjosti i veličanstvene prošlosti osigurava izvanredan tempo u kojem se mitski Dedalovi mehanizmi i grčka mitologija savršeno spajaju s mračnim loreom A Plague Tale univerzuma.

Zaboravite praćku – ovdje vas čeka mač, bodež i brutalni parirajući ritam

I dok su prethodne igre primarno bile stealth naslovi s instantnom kaznom za pogreške, Resonance: A Plague Tale Legacy u potpunosti favorizira blisku borbu. Sophia se bori kombinacijom kratkog mača i bodeža, a borbeni sustav se oslanja na brzinu, pozicioniranje i kontrolu mase.

Cjelokupan sustav borbe precizno je strukturiran oko nekoliko ključnih mehanika. Protivnici posjeduju jasne indikatore zdravlja i oklopa u obliku točaka, odnosno takozvanih pipsa. Standardni napadi skidaju po jednu točku, dok snažni, nabijeni udarci uništavaju čak tri. S druge strane, Sophia raspolaže sa svega tri točke zdravlja, no igra implementira izuzetno agresivan sustav obnove zdravlja – napici za liječenje ne postoje, pa je jedini način za povratak zdravlja eliminacija neprijatelja. Svaki završni udarac vraća jednu točku, što igrače potiče na nezaustavljivu i nagrađujuću akciju u stilu modernih naslova.

Pravovremeno blokiranje unosi neprijatelje u omamljeno stanje te ih ostavlja otvorene za razorne kritične udarce, a ako protivnik drži čvrst blok, Sophia ga može razbiti snažnim udarcem nogom ili ga lansirati u ambis. Kuka za hvatanje u borbi dobiva višenamjensku ulogu jer služi za privlačenje lakših protivnika, povlačenje strijelaca s uzvisina ili izbacivanje teže oklopljenih vojnika iz ravnoteže. Dodatnu dinamičnost unosi i direktna interakcija s okolišem pod vidnim utjecajem mehanika iz akcijskog hita Sifu – primjerice, Sophia u hodu može podići razbijenu bočicu, nož ili komad keramičke posude te ga lansirati u glavu najbližeg protivnika kako bi ga nakratko izbacila iz stroja.

Borbe se odvijaju u namjenskim arenama protiv grupa mletačkih najamnika, talijanskih oklopnika ili rivalskih gusara, dok su okršaji s bossevima dueli 1 na 1 bez opcije zaključavanja mete. Iako animacije u tranziciji između meta povremeno mogu djelovati pomalo ukočeno, protok borbe veoma je zadovoljavajući.

Svjetlost, leće i Dedalovi mehanizmi

Istraživanje otoka Krete strukturirano je kroz linearne cjeline, no uz znatno šire otvorene zone s više pristupnih putanja. Sophia za kretanje koristi kuku za hvatanje, spušta se niz litice, provlači kroz uske prolaze te preskače provalije. Valja napomenuti da je mehanika kretanja kuke privezana za fiksne točke, pa ne očekujte slobodu njihanja kakvu ima Nathan Drake u Unchartedu 4, no kretanje je u globalu dovoljno fluidno.

Zagonetke su pretrpjele najveću evoluciju do sada i predstavljaju sam vrhunac dizajna u serijalu. Potpuno napustivši mehanike manipulacije vatrom protiv štakora, Resonance: A Plague Tale Legacy se fokusira na kompleksnu svjetlosnu geometriju. Prvi sloj zagonetki zahtijeva usmjeravanje svjetlosnih snopova pomoću pokretnih ogledala i leća kako biste aktivirali drevne mehanizme ili probili blokade. Stvari postaju znatno zanimljivije kada Sophia dobije artefakt koji primarnu bijelu svjetlost razlaže na crvenu, zelenu i plavu zraku, pa igrač mora precizno prilagođavati kutove kako bi istovremeno pogodio različite obojene panele na vratima. Pri svemu tome ključnu ulogu igra Sophijin dnevnik. Inspirirana konceptom iz Uncharteda, njezina bilježnica bilježi simbole, freske i tragove. Pritisak tipke omogućuje pregled dnevnika u kojem Sophia rukom pokazuje na ključne detalje potrebne za rješavanje kompleksnijih zagonetki, a ako i dalje zapnete, pratiteljica Leni ponudit će vam suptilan nagovještaj.

Istraživanje izvan glavne staze bogato nagrađuje igrače pronalaženjem skrivenih amajlija koje daju obrambene bonuse, sakupljanjem Resonance bodova za otključavanje stabla vještina te otkrivanjem opcionalnih mačeva koji daju pasivne efekte poput dužeg prozora za izbjegavanje ili krvarenja neprijatelja.

Kada štakori ustupe mjesto mračnom zmijolikom stvorenju

Jedno od najvećih pitanja uoči izlaska ovog ostvarenja bilo je može li jedna A Plague Tale igra funkcionirati bez svojih prepoznatljivih milijuna štakora na ekranu? Asobo Studio je ponudio fenomenalan odgovor – u drugoj polovici igre klasične štakore zamjenjuje nadnaravna prijetnja u obliku masivnog, crnog, zmijolikog stvorenja koje vreba iz dubina minojskih ruševina, praćeno česticama sjajne, lebdeće prašine.

U tim trenucima igra vješto vraća stealth elemente. Prikradanje u Resonance: A Plague Tale Legacyju drastično je smanjeno u odnosu na prijašnje dijelove jer nema klasičnih skrivališta, visokog rastinja niti skretanja pažnje kamenčićima. Umjesto toga, radnja se pretvara u čistu tenziju izbjegavanja prijetnje čučanjem iza zaklona, tihim kretanjem i bijegom u pravom trenutku. Dok vas čudovište prati kroz potopljene dvorane, igra stvara vrhunski suspense koji bez problema parira najboljim momentima iz prva dva nastavka.

Vrhunska prezentacija i još jedno Derivièreovo remek-djelo

Tehnički gledano, Resonance: A Plague Tale Legacy je prava audiovizualna poslastica. Asobo Studio iznova dokazuje da njegov vlastiti engine dostavlja prizore od kojih zastaje dah. Sunčana grčka obala, živopisne minojske dvorane prepune autentičnih boja u prošlosti te uništene ruševine u sadašnjosti izgledaju spektakularno. Izrazi lica, reakcije i kretanje likova na samom su vrhu industrije zahvaljujući vrhunskom performance captureu.

Na PlayStationu 5 igra nudi standardni izbor između Quality načina rada u nativnoj 4K rezoluciji pri stabilnih 30 fpsa i izuzetno fluidnog Performance načina koji drži čvrstih 60 fpsa, uz minimalne i gotovo neprimjetne kompromise u gustoći prikaza. Pogon na ultra-brzom SSD-u omogućuje trenutačna učitavanja nakon pogibije, dok je podrška za DualSense kontroler odrađena maestralno. Haptički odziv fino prenosi zatezanje kuke za hvatanje i odjeke mačeva u borbi, dok adaptivni triggeri pružaju sjajan otpor pri naprezanju drevnih mehanizama.

Glazba u igri predstavlja posebnu priču. Skladatelj Olivier Derivière isporučuje vjerojatno svoj najbolji rad do sada. Zaboravite na generičke akcijske motive – glazba je prožeta modalnim harmonijama, melankoličnim i uznemirujućim orkestracijama te moćnim horskim dionicama pjevanim na talijanskom i grčkom jeziku. Glasovna izvedba Anne Demetriou u ulozi Sophije donosi nevjerojatnu emotivnu dubinu. Manja zamjerka može se uputiti na račun mletačke vojske koja govori engleski s britanskim naglaskom uz povremene talijanske uzvike poput “Si, Capo!”, što u početku zna zvučati neobično, no cjelokupna glasovna gluma brzo amortizira taj manji narativni šok.

Sjajno i bez štakora!

Resonance: A Plague Tale Legacy nije samo još jedan uspjeli prequel u nizu. Štoviše, u pitanju je najzreliji, najkompletniji i mehanički najispoliraniji naslov koji je Asobo Studio do danas izbacio. Hrabra odluka studija da izmijeni temelje serijala, zamjenom praćke i štakora mačem, pariranjem i svjetlosnim slagalicama, isplatila se u potpunosti.

Sa svojim najnovijim ostvarenjem, Asobo Studio je još jednom dokazao da pripada samom vrhu svjetske narativne i dizajnerske elite. Ako ste ljubitelj vrhunskih „jednokratnih“ akcijskih avantura s jakom pričom u stilu Tomb Raidera ili Uncharteda, ovo je igra koju nipošto ne smijete propustiti.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.