Malo je autora u povijesti književnosti koji su ostavili tako neizbrisiv, a istovremeno tako teško prevodiv trag u svijetu videoigara kao što je to učinio Howard Phillips Lovecraft. Njegov koncept kozmičkog horora, ideja da je ljudsko postojanje tek beznačajna mrlja u beskrajnom, ravnodušnom i često neprijateljskom svemiru naseljenom entitetima čija sama pojava briše granice razuma, postao je temeljac modernog žanra strave. Međutim, igre su se godinama borile s tim nasljeđem i često bi “neizrecivi užas” svele na obične neprijatelje s ticalima koje treba upucati sačmaricom, čime bi se potpuno izgubila bit Lovecraftove filozofije. Strah od nepoznatog u igrama bi prebrzo postao strah od poznatog, a ludilo bi se svelo na običan barometar na ekranu koji se puni dok gledate u čudovište. Lovecraftova proza nikada nije bila o borbi. Bila je o spoznaji, o onom trenutku kada ljudski um shvati vlastitu beznačajnost i prsne pod težinom istine.

Upravo zato, kada studio Big Bad Wolf, koji nam je podario intrigantni The Council i narativno gusti Vampire: The Masquerade – Swansong, najavi svoju viziju Cthulhu mitologije, očekivanja su s pravom visoka. Developeri iz ovog studija ne ciljaju na vaše reflekse, već na vaš intelekt, pokušavajući rekonstruirati onaj osjećaj tjeskobe koji dolazi iz istraživanja, a ne iz akcije. Najnoviji naslov ovog razvojnog tima, Cthulhu: The Cosmic Abyss, predstavlja možda najhrabriji pokušaj modernizacije ovog mita u posljednjem desetljeću.

Smještajući radnju u 2053. godinu, u dubine Pacifika, developeri su uspjeli pobjeći od estetike viktorijanske magle i prašnjavih knjižnica Arkama koja je postala pomalo zamorna. Umjesto toga, dobili smo viziju budućnosti u kojoj se ljudska tehnologija susreće s nečim što je toliko drevno da se čini nadnaravnim. Rezultat je naslov koji u svom srcu nosi briljantnu detektivsku jezgru, ali ga u stopu prati “kozmički užas” u obliku tehničke neispoliranosti koja prijeti progutati sav trud uložen u dizajn.

Futuristička distopija i sjenke prošlosti

Radnja Cthulhu: The Cosmic Abyssa vodi nas u blisku budućnost, gdje su klimatske promjene i iscrpljivanje resursa na površini natjerali čovječanstvo da potraži spas u mračnim dubinama oceana. Glavni lik, Noah Williams, istražitelj je tajanstvene organizacije Ancile, specijalizirane za okultne prijetnje. Noah nije tabula rasa, on je čovjek progonjen traumama koje kao da su izašle izravno iz pera starog majstora iz Providencea. Kao dijete svjedočio je ritualnom ubojstvu svojih roditelja, a osam mjeseci prije događaja s početka igre preživio je incident koji mu je ostavio duboke fizičke i mentalne ožiljke, dok je njegova partnerica Elsa ostala izgubljena u drugom svijetu nakon što su naišli na portal u čudni, nelinearni prostor.

Kada kontakt s dubokomorskom rudarskom stanicom Ocean-I, u vlasništvu megakorporacije pod vodstvom megalomana Andrewa Marsha, bude prekinut, Noah biva poslan u misiju koja brzo nadilazi običnu istragu o nestalim rudarima. Studio ovdje majstorski koristi setting – izolacija pod tisućama tona morske vode savršeno replicira klaustrofobiju Lovecraftovih priča. Otkriće prolaza prema potonulom gradu R’lyehu transformira igru iz futurističkog thrillera u pravi egzistencijalni horror u kojem se opasno brišu granice između napredne tehnologije i drevne, “magijske” biologije. Svaki kutak baze Ocean-I priča priču o korporativnoj pohlepi koja je doslovno prokopala put do pakla, a Noah se nalazi u središtu tog sukoba, pokušavajući pronaći smisao u kaosu dok mu vlastiti um polako otkazuje poslušnost.

Detektivski posao u morskim dubinama

Ono po čemu se Cthulhu: The Cosmic Abyss izdvaja od moderne konkurencije jeste njegovo potpuno povjerenje u inteligenciju igrača. Ovo nije igra u kojoj ćete pratiti ikone na ekranu dok vam protagonist mrmlja rješenje zagonetke pod nos kako bi vas požurio prema idućoj sekvenci. Big Bad Wolf je stvorio sustav koji od vas zahtijeva aktivno sudjelovanje, bilježenje i kritičko razmišljanje. Središnji alat vaše istrage je The Vault, digitalna interpretacija “mentalne mapa“. Unutar ovog sučelja pohranjujete sve, od audio zapisa i pisanih dokumenata do 3D modela predmeta koje ste pronašli. Analiza predmeta je izrazito taktilna – predmete morate rotirati, tražiti skrivene oznake, urezane simbole ili frekvencije koje se ne vide na prvi pogled.

Mentalna mapa unutar Vaulta funkcionira na principu povezivanja dokaza kako biste odgovorili na konkretna pitanja koja postavlja vaš AI suputnik, Key. Ono što je posebno impresivno, a istovremeno i zastrašujuće, jeste činjenica da vam igra nikada ne daje definitivan potvrdni odgovor dok sami ne pokušate provesti zaključak. Možete donijeti potpuno pogrešan, ali vama logičan zaključak i na temelju njega pokušati napredovati, samo da biste nakon pola sata shvatili da ste u slijepoj ulici. Ovaj pristup stvara osjećaj autentičnog detektivskog rada koji je u igrama postao prava egzotika. Vi ste ti koji povezujete točkice – igra vas ne drži za ruku, ona vas pušta da se izgubite u labirintu informacija, baš kao što bi se izgubio istražitelj u Lovecraftovoj priči.

Sonar i frekvencije – oči u mraku

Kako istraga odmiče, postajete sve ovisniji o sonaru, mehanici koja je istovremeno atmosferski genijalna i funkcionalno problematična. Key vam omogućuje da skenirate okolinu, izolirate frekvencije određenih materijala i zatim ih pratite kroz prostor. Na primjer, ako pronađete artefakt od nepoznatog organskog materijala, sonarom možete pretražiti cijelu prostoriju za sličnim tragovima koji bi mogli otkriti put kojim su se kretali nestali znanstvenici. Sonar nije samo alat za traženje predmeta, on je ključan za preživljavanje u mutnim vodama i klaustrofobičnim tunelima R’lyeha, gdje je vidljivost često svedena na minimum.

Međutim, igra se ponekad previše oslanja na ovaj alat, pretvarajući ga u svojevrsni uvjet progresije. Doći ćete u situacije gdje su predmeti nevidljivi ili s njima ne možete komunicirati dok ih ne “pingate” sonarom, čak i ako stoje ravno ispred vas na dobro osvijetljenom stolu. Iako to doprinosi osjećaju ovisnosti o tehnologiji u neprijateljskom okruženju, u kasnijim poglavljima može postati repetitivna aktivnost koja nepotrebno usporava tempo istraživanja. Ipak, onaj osjećaj kada u potpunom mraku pustite sonar i on vam na trenutak osvijetli siluetu nečega što ne bi trebalo biti tamo, vraća vas ravno u sferu vrhunskog horrora.

Korupcija i moralne dileme

Lajtmotiv Lovecraftovih djela je gubitak razuma pred spoznajom istine, a Big Bad Wolf to implementira kroz Corruption sustav. Većina ključnih zagonetki u igri nudi moralnu i logičku dilemu kroz dva puta – čisti i korumpirani. Čisti put je obično teži, zahtijeva detaljno istraživanje, više backtrackinga i rješavanje kompleksnijih tehničkih problema. Korumpirani put je često brži i logički “čišći” u smislu direktne akcije, ali on zahtijeva da Noah prigrli mračne metode, poput izvođenja rituala žrtvovanja ili korištenja artefakata koji mu razdiru um.

Ovaj sustav izravno utječe na kraj igre, ali i na same mehanike kroz tzv. Evolucije – nadogradnje za Key koje vam daju bonuse na sonar ili oporavak energije. Ironija je u tome što te nadogradnje zapravo gubite kako vaša korupcija raste. Nažalost, te evolucije nisu dovoljno dramatične da bi igrač doista osjetio njihovu važnost, što donekle umanjuje težinu moralnog izbora. Ipak, igra vas zapravo iskušava da budete “lijeni” i posegnete za mračnim silama kako biste izbjegli mukotrpno slaganje slagalice, što je fantastičan meta-komentar na samu bit kozmičkog horrora – lakše je skrenuti u ludilo nego pokušati razumjeti neshvatljivo.

Važno je naglasiti i to da Cthulhu: The Cosmic Abyss gotovo u potpunosti odbacuje borbu. Nećete se boriti protiv Shoggotha ili hibrida ljudi i riba pomoću vatrenog oružja. Svi susreti s neprijateljima rješavaju se stealthom, bježanjem ili kroz pažljivo režirane sekvence. Iako to pomaže u održavanju tona nemoći pred višim silama, igra se ponekad muči s održavanjem napetosti u drugom dijelu kampanje. Jednom kada shvatite da vam opasnost prijeti samo u točno određenim scenama, početni osjećaj jeze može ishlapiti. Međutim, ova odluka je apsolutno ispravna za vrstu priče koju Big Bad Wolf želi ispričati. Detektivski rad je ovdje u prvom planu, a svaki ubačeni element akcije vjerojatno bi samo razvodnio atmosferu. Nedostatak oružja vas prisiljava da gledate u mrak s pravim strahom, znajući da nemate “izlaz” u obliku metka.

Vizualni sjaj i mehanički mrak

Kod tehnikalijam se susrećemo s najvećim problemima ovog ostvarenja. Igra koristi Unreal Engine 5 i na trenutke izgleda doista spektakularno. Osvjetljenje u hodnicima baze Ocean-I, detalji na organskim strukturama potonulog grada i igra sjena stvaraju tjeskoban, gotovo opipljiv ugođaj. No, ta ljepota dolazi s vrlo visokom cijenom. Igra nudi Quality i Performance modove, ali njihova implementacija je daleko od idealne. Quality mod cilja na 30 fpsa i uglavnom ga drži, pružajući stabilnu sliku uz maksimalne detalje. S druge strane, Performance mod je potpuno nestabilan. Najveći problem je upravo mehanika sonara budući da svaki put kada aktivirate ping, framerate na PS5 dramatično pada, ponekad i ispod 20 fpsa. U naslovu koji od vas zahtijeva precizno skeniranje i pažljivo promatranje okoline, ovakva nestabilnost je neprihvatljiva i često izaziva mučninu.

Kada su u pitanju bugovi, susreli smo se s ozbiljnim problemima koji mogu uništiti sate napretka. U nekoliko navrata, ključni predmeti potrebni za napredovanje jednostavno su propali kroz geometriju poda, a sustav automatskog spremanja je toliko loše raspoređen da nas je prisilio na ponavljanje ogromnih dijelova poglavlja. Također, detekcija interakcije s predmetima je izrazito zahtjevna, pa vaš kursor mora biti postavljen na točno određeni piksel kako biste pokupili predmet, što na DualSense kontroleru može biti frustrirajuće iskustvo koje podsjeća na najgore “pixel-hunting” dane devedesetih. HDR sustav je također problematičan – iako opcija postoji, ne donosi nikakvu vidljivu promjenu, ostavljajući sliku ili previše tamnom ili ispranom.

Unatoč tehničkim manjkavostima, ne može se poreći trud uložen u estetiku. R’lyeh izgleda izvanzemaljski i uznemirujuće, s arhitekturom koja prkosi ljudskoj logici, baš kako je Lovecraft opisivao. Audio dizajn je vrhunski u sferi ambijentalnih zvukova – škripanje metala pod pritiskom vode, udaljeni krikovi i pulsiranje nečeg organskog u tami drže vas na rubu stolca. Glazba je minimalistička i savršeno pogađa notu nelagode. No, tehnički glitchevi nisu zaobišli ni ovaj segment – primjerice, zvučni efekti koraka znaju potpuno nestati, a dijalozi su ponekad snimljeni s krivim emocionalnim kadencama koje ne odgovaraju situaciji na ekranu. Mouth-syncing je često pretjeran i neprirodan, dajući likovima neprirodan izgled u krupnim planovima.

Korisničko sučelje je funkcionalno, ali pati od iste nepreciznosti kao i ostatak igre. Listanje kroz stotine dokumenata u Vaultu može postati naporno, pogotovo kada igra počne usporavati zbog spomenutih problema s performansama. Ipak, vizualni stil mentalne mape, s virtualnim nitima koje povezuju dokaze, estetski je pogođen i pruža onaj nostalgični osjećaj bavljenja pravim slučajem na detektivskoj ploči.

Dragulj skriven u mulju

Cthulhu: The Cosmic Abyss je igra velikih ambicija i dubokog poštovanja prema svom izvornom materijalu. Njena detektivska srž, zapakirana u sedam poglavlja guste atmosfere, možda je i najbolje istraživačko iskustvo koje smo vidjeli u posljednjih nekoliko godina. Osjećaj kada sami povežete disparatne dokaze i riješite kompleksnu zagonetku bez ikakve pomoći sa strane je neusporediv i pruža vrstu zadovoljstva koju akcijske igre jednostavno ne mogu replicirati.

Big Bad Wolf je dokazao da razumije što čini Lovecrafta strašnim – to nije čudovište iza ugla, već spoznaja da su vaši napori uzaludni pred snagom kozmičkih bogova. Međutim, nemoguće je ignorirati planinu tehničkih problema koji prate samu igru. Rušenja, bugovi koji uništavaju progres i katastrofalna optimizacija sonara čine igranje svojevrsnim ruskim ruletom. Studio je stvorio intelektualno remek-djelo koje je trenutačno zarobljeno u lošem kodu. Ako ste hardcore fan detektivskih igara i Lovecrafta i ako imate čelične živce za tehničke mušice, Cthulhu: The Cosmic Abyss će vam pružiti iskustvo koje ćete pamtiti godinama. No, za širu publiku koja očekuje ispoliran i fluidan proizvod, topla preporuka je da pričekaju barem tri do četiri velika patcha. Ovo je naslov koji zaslužuje biti odigran u svom najboljem svjetlu, jer se ispod svih tih bugova krije jedna od najboljih horror avantura generacije.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.