Nakon dva izuzetno uspješna, ultra brza akcijska naslova iz serijala Ghostrunner, čija se mehanika oslanjala na parkour, milisekundnu preciznost i instantnu smrt od jednog udarca, studio One More Level odlučio je odbaciti provjerenu neon cyberpunk formulu. Umjesto linije manjeg otpora i zicera u obliku Ghostrunnera 3, ovi poljski kreativci izabrali su ulazak u krcatu, ali neizmjerno zahtjevnu arenu soulslike žanra.

Još od 2011. godine, kada je Dark Souls redefinirao mehanička pravila i dizajn moderne borbe prsa u prsa, tržište je zapljusnuto valom imitatora. Većina njih ostala je zarobljena u zamci perspektive trećeg lica, mračne fantastike i površnog preslikavanja FromSoftwareove metodologije, pri čemu su samo rijetki, poput serijala Nioh, Lies of P ili Remnant, uspjeli u određenoj mjeri nametnuti vlastiti autentični identitet. One More Level u tu formulu ulazi s jasnom ambicijom – prenijeti pedantnu, brutalnu i metodičnu borbu u perspektivu prvog lica, spajajući prepoznatljivi gameplay zamah svojih prethodnih igara s opresivnim atmosferičnim dizajnom. Rezultat svega navedenog dobili smo u igri Valor Mortis, naslovu koji istovremeno funkcionira kao smjeli eksperiment i kao prijeko potreban svježi dah u žanru koji se sve češće bori s vlastitom monotonijom.

Karabin, okultizam i Napoleon

Smiješten u alternativnu 1820. godinu, pet godina nakon povijesne bitke kod Waterlooa, Valor Mortis gradi svoj narativni svijet na premisi u kojoj je Napoleon Bonaparte ostvario konačnu pobjedu. No, cijena te pobjede bila je stravična. Suočen s porazom, francuski imperator pribjegao je mračnim, okultnim silama i misterioznoj supstanci zvanoj Crimson Plague, odnosno Nephtoglobin, koja inficira tlo Europe, a ubijene vojnike vraća u život kao groteskna, mutirana stvorenja. Stoga, legendarna fraza da su vojnici Velike armije toliko odani Napoleonu da bi za njega “umrli dvaput” ovdje dobiva svoje najdoslovnije i najjezivije tumačenje.

Igrač preuzima ulogu Williama Dowsetta, britanskog oficira sa složenim statusom unutar Unutarnje legije, koji se budi na krvlju natopljenom bojištu među hrpama leševa svojih suboraca. Lišen sjećanja, ali obdaren nadnaravnim moćima koje mu pruža sama infekcija, William kreće u potragu za preživjelima i uzrocima kletve, dok mu u glavi neprestano odjekuje imperatorski glas samog Napoleona. Za razliku od tipičnog FromSoftwareovog narativnog pristupa koji priču mrvi u zagonetne opise predmeta i kriptične monologe, Valor Mortis nudi znatno direktniji i linearniji naracijski stil. Dijalozi s ključnim likovima, poput zapovjednice pokreta otpora The Shrike ili zagonetnog saveznika Lucjana Skawinskog, izvode se otvoreno, dok bilješke i journal dodatno produbljuju povijesni i tjelesni užas ovog svijeta.

Glumačka postava zaslužuje posebnu pohvalu. Francuski filmski velikan Vincent Cassel pruža izvanredno autoritativnu i zastrašujuću izvedbu u ulozi Napoleona, dok Jennifer English briljira kao The Shrike. Ipak, imerziju povremeno narušava nekonzistentna glasovna izvedba, gdje pojedini francuski vojnici govore s naglašenim britanskim akcentom bez jasnog narativnog opravdanja. Narativno, igra briljira u prvim poglavljima postavljajući intrigantna pitanja o prirodi rata i dehumanizaciji vojnika, no pri samom kraju gubi zamah. Treći akt naglo ubrzava, ostavljajući određene narativne niti nerazjašnjenima i svedenima na najavu potvrđenog DLC-a, dok kratke stealth sekvence pri kraju nepotrebno oduzimaju igraču uloženi osjećaj moći.

U pogledu strukture, Valor Mortis donosi poluotvoreni svijet podijeljen u prostrane, međusobno povezane biome – od blatnjavih rovova i napuštenih sela, preko potopljenih gradova, rudnika i univerziteta, pa sve do tmurnih pećina i utvrda. Svaki biom odiše suptilnim Metroidvania štimungom. Naime, rrano u igri igrač dobiva Transmutaciju, vatrenu moć iz lijeve ruke nalik plasmidima iz BioShocka, koja služi i za borbu i za spaljivanje organskih prepreka kako biste otvorili prečice ili došli do tajnih škrinja. Sistem brzog putovanja preko peščanih svetiljki i labirintski dizajn nivoa koji se stalno savijaju sami nad sobom čine istraživanje izuzetno nagrađujućim, unatoč tome što igra namjerno izbjegava posjedovanje minijaturne ili pregledne mape. Kampanja traje oko 20 sati, što predstavlja idealnu mjeru koja sprečava da igra postane zamorna, iako skromnija ponuda opreme i izostanak klasičnog loota mogu razočarati igrače koji očekuju stotine različitih oklopa i mačeva.

Balet čelika, baruta i pare

Mehanička petlja borbe u Valor Mortisu predstavlja intrigantan hibrid metodične soulslike opreznosti i izražajne akcije preuzete iz Ghostrunnera. U praksi, igrač u desnoj ruci drži primarno hladno oružje poput standardne sablje ili brze florete ili rapira, dok je lijeva ruka rezervirana za vatrena oružja – pištolje, muskete, sačmarice i transmutacijske moći. Svaki zamah, blok, pariranje i izbjegavanje troši izdržljivost. Mehanika borbe izbliza izuzetno je fluidna i taktilna i pruža različit pristup – primjerice, sablja nudi šire zamahe koji mogu zakačiti više protivnika odjednom, dok rapir zahtijeva precizne ubode koji nemaju opciju klasičnog blokiranja, ali zato dramatično ubrzavaju lomljenje protivničkog stava.

Sistem obrane donosi pametno osmišljen rizik. Klasično blokiranje mačem ne neutralizira štetu u potpunosti, već igraču oduzima dio zdravlja koji ostaje prikazan u tamnocrvenoj boji na traci. U stilu Bloodbornea, taj dio zdravlja moguće je u potpunosti povratiti ukoliko odmah izvedete uspješan protunapad. S druge strane, pariranje zahtijeva izuzetno precizan tajming – onaj trenutak neposredno prije nego što protivnički napad započne, a nagrada za to je zvučni efekt koji protivnika privremeno omamljuje i otvara za brutalni, egzekucijski kritični udarac. Vatreno oružje ne služi kao primarni izvor štete zbog ograničene municije, već kao alat za prekidanje neprijateljskih napada i pogađanje nasumično raspoređenih, crvenih „čirastih“ točaka na tijelima protivnika, što u kombinaciji s lebdećim ciljanjem u zraku stvara spektakularne, taktičke trenutke.

Jedinstven doprinos tima One More Level ogleda se u integraciji parkoura u sam borbeni sistem i istraživanje. William ubrzo otključava mogućnosti trčanja po zidovima, hvatanja kukom za određene tačke i ljuljanja na granama ili šipkama. Nivoi su vertikalno bogati, omogućavajući igraču da se munjevito pozicionira, izbjegne strijelce na krovovima ili izvede silovite napade iz zraka. Rano u igri, parkour zna djelovati pomalo kruto i kontekstualno, no kako napredujete, nivoi počinju podsjećati na kompleksne poligone u kojima se dinamično izmjenjuju platformiranje i borba.

Međutim, tranzicija soulslike žanra u perspektivu prvog lica donosi i ozbiljne mehaničke izazove. Najveći problem s kojim se igrač susreće jeste drastično smanjena prostorna svijest. U žanru u kojem je pozicioniranje od presudnog značaja, “tunelski vid” u prvom licu često dovodi do situacija u kojima uzmičete unatrag i zapinjete za nevidljivu geometriju okoliša ili padate u provaliju. Dok su dvoboji „jedan na jedan“ apsolutni užitak, borbe u uskim prostorima i pećinama protiv više agresivnih protivnika znaju postati izvor ozbiljne frustracije. Dodatno, lock on sistem ume biti nepreprecizan kada vas okruži grupa neprijatelja, što opet može izazvati nove glavobolje.

Raznolikost običnih protivnika doživljava vrhunac u prvoj polovici igre. Od seljaka s vilama, preko brznih mačevalaca i elitnih legiona s dvoručnim mačevima, pa sve do stvorenja čije su se glave rascijepile u pseće čeljusti u stilu body horror klasika Johna Carpentera. Sredinom igre, varijacija protivnika naglo opada – tim počinje koristiti reciklirane verzije i “reskinove” već viđenih neprijatelja, što donekle umanjuje uzbuđenje borbi. Boss borbe pružaju vrhunski vizualni spektakl i mehanički test, od stravičnog prvog bossa koji predstavlja spojenog generala s cijelim bataljunom ubijenih vojnika, preko mistične Sfinge, pa sve do zaposjednute, gigantske vjetrenjače čija druga faza zahtijeva kombinaciju pucanja u elise i brzinskog parkoura. Ipak, krivulja težine bosseva je neobično balansirana – prvi boss djeluje kao brutalan „skill check“ za koji igrač na samom početku nema dovoljno alata, dok mnogi kasniji bossevi padaju iz svega nekoliko pokušaja.

Sistem napredovanja napušta klasične Souls atribute i uvodi razgranati Skill Tree. Za resurse skupljene od palih neprijatelja, takozvane Katalizatore, kupujete pasivne i aktivne perkove (veći zdravstveni kapacitet, jače pariranje, usporenje vremena pri ciljanju iz zraka). Dodatni sloj prilagođavanja pružaju ćilibari, specijalni komadi opreme koji daju konkretne bonuse poput bržeg liječenja ili brže regeneracije Nephtoglobina. Iako sistem omogućava besplatno resetiranje poena i promjenu stilova igre, kasniji nivoi zahtijevaju ogromne količine Katalizatora, usmjeravajući igrača na zamorno skupljanje poena i nepopularni grind, što je mehanički potez koji djeluje suvišno u ovako linearnom naslovu.

U konačnici, možemo reći da borbeni sistem igre pruža iznimno nagrađujuće i visceralno iskustvo koje uspješno spaja raznolike žanrovske elemente, unatoč povremenim problemima s kamerom i varijacijom neprijatelja.

Ljepota je u truleži

Pogonjena Unreal Engineom 5, igra donosi nevjerovatno upečatljiv vizualni stil koji spaja eleganciju XIX stoljeća s uznemirujućim body horrorom. Prirodni pejzaži, polja lavande, pastoralne šume, snijegom prekriveni planinski vrhovi i starinske francuske arhitekture, stoje u stravičnom kontrastu s gorućim zgradama, blatnjavim rovovima i deformiranim nemrtvim masama. Dizajn likova i neprijatelja odiše izuzetnom kreativnošću, a detalji poput sačuvanih oficirskih kapa i naboranih uniformi na izobličenim masama mesa stvaraju jedinstvenu i tjeskobnu atmosferu.

Kada su u pitanju performanse, One More Level je odradio vrlo dobar posao. Prilično stabilan framerate omogućuje da borba i parkour teku iznimno glatko, što je ključno za naslov koji zahtijeva brze reflekse. Učitavanja nakon smrti su gotovo trenutna, čime se frustracija ponavljanja dionica svodi na minimum. Stuttering i povremeni pad frameratea koji su bili prisutni kod launch verzije igre, drastično su smanjeni zakrpama, mada su u kasnijim, tehnički kompleksnijim zonama još uvijek prisutni povremeni sitni bugovi, poput zapinjanja u geometriji nivoa ili nepreciznih detekcija udaraca kod pojedinih zamaha neprijatelja.

Audio dizajn jednako je impresivan i zaslužan za duboku imerziju. Zvuci borbe, metalno zveckanje sablji, prodorni odjek karabina i hukanje i prštanje čarolija posjeduju izuzetnu težinu. Zvučna podloga izvan borbe balansira između opuštajućih tonova prirode i tjeskobnih, tmurnih ambijentalnih šumova koji drže igrača na stalnom oprezu. Kontrole na DualSense kontroleru pružaju dobar odziv i taktilni osjećaj, pri čemu je raspored tipki (posebno za pariranje i izbjegavanje) iznimno prirodan i udoban.

Iako grafički ne pomiče granice tehničkih mogućnosti nove generacije u pogledu kompleksnih svjetlosnih efekata, cjelokupna vizualna i zvučna prezentacija Valor Mortisa tvori fascinantnu i estetski zaokruženu cjelinu, čineći prezentacijski dio igre jednim od njenih glavnih aduta.

Odvažan korak koji utire novi put

Kada sve zbrojimo i oduzemo, Valor Mortis je hrabar, impresivan i u mnogim aspektima izvanredan projekt koji potvrđuje da poljski studio One More Level posjeduje i autorsku zrelost i tehničku sposobnost za izlazak iz vlastite zone komfora. Spajanjem dinamičnog parkoura i perspektive prvog lica s rigoroznim temeljima soulslike žanra i jedinstvenim, napoleonskim body horror okruženjem, stvorili su naslov koji se jasno izdvaja iz mase Souls klonova.

Iako igra pati od prepoznatljivih dečijih bolesti, poput povremeno frustrirajućeg prostornog sljepila u uskim prostorima, pada varijacije neprijatelja u drugoj polovici i znatno slabije razrađenog trećeg akta priče, njene mehaničke vrline, fantastičan osjećaj mačevanja i neponovljiva atmosfera daleko nadmašuju navedene nedostatke. Uz pristupačnu cijenu u odnosu na standardne AAA naslove, Valor Mortis nije samo uspješan eksperiment, već i izuzetno zabavno i izazovno ostvarenje koje postavlja čvrste temelje za potencijalni, još bolji nastavak.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.