Ako uzimate BLEACH: Rebirth of Souls samo zbog multiplayer iskustva, postoji mogućnost da se razočarate, ali i da ujedno zavolite univerzum ove mange, ovisno o vašim vještinama i strpljenju s nekim manama. Kao i mnoge anime igre, i ova ima uobičajene probleme. Story mod je loš, loše su animacije, previše je statično, jako puno učitavanja i brzo se izgubi čar priče ako niste upoznati sa Bleachom općenito. Ipak, za fanove Bleacha, igra nudi privlačan sadržaj koji bi ih mogao osvojiti, a ovaj put su developeri uspjeli izbjeći lošu optimizaciju. No, pripremite se na skupe DLC-ove, Season Passove i dodatni sadržaj koji bi trebao „upotpuniti“ igru. Stoga ovu recenziju možemo podijeliti na dva dijela: story mod i online mod.

Odmah da razjasnimo: priča u story modu ima borbe od pet do deset minuta, ali ako volite čekati 30-45 sekundi da se svaka sekvenca učita i da buljite u Bleach logo prije svake cut scene, ozbiljno se zapitajte zašto ovaj mod uopće postoji. Ne mogu pojmiti zašto se svaka cut scena, čak i one povezane s prethodnom, mora posebno učitavati. Tek što Bleach završi razgovor, pobijedi neprijatelja i zaključi dio priče, umjesto da se dogodi neki prirodan obrat, ne, treba pričekati da se učita dodatno i sama borba da se kako bismo nastavili igrati. Početak je prepun takvih stvari.

Story mod će vas uvelike razočarati

U story modu, koji pripovijeda Sōsuke Aizen, pratimo Ichigov put od Substitute Soul Reaper Arca do kraja Arrancar Arca, što traje oko 30 napornih sati. Detaljno prepričava priču, uključujući bitke koje druge adaptacije često preskaču, s potpuno ozvučenim prijelaznim scenama i zanimljivim izbornikom za biranje poglavlja. Nakon što uspješno završite cijelu priču, otključava se tzv. secret story mod koji donosi perspektive sporednih likova poput Shuheija ili Izurua na važne događaje.

Također, story mod će vas razočarati i brzim tempom i nedostatkom konteksta, odnosno ključni momenti, poput Orihimeinih moći ili Ichigova Hollow buđenja, samo su površno dotaknuti, pa ako niste upoznati s pričom, bit ćete zbunjeni. Prijelazne scene u igri su statične i slabo animirane, pa se u svemu gubi Bleachova emocionalnu snaga, a cijela stvar djeluje kao svaka druga vizualna novela. Filer poglavlja, poput nogometnih utakmica ili ukletih kuća, dosta su čudno napravljena i daju vam osjećaj kao da ne pripadaju igri. Za fanove je vjernost mangi veliki plus, ali ovaj mod nije zamjena za anime ili mangu, nego je ubačen tek toliko da se nađe, da bude slično Dragon Ball: Sparking Zerou.

Stvarno je šteta da ovako sjajan IP, tako dobar anime i manga, čak i ako nisam najveći obožavatelj, propada jer netko nije uspio priču učiniti pristupačnom svima. Dapače, ne mora svaka anime igra biti za svakoga, naravno da treba dodati nešto i za najveće fanove, ali barem neke smjernice ili natuknice o tome što se događa i zašto su pojedini likovi važni bila bi odlična stvar. Ovdje vas igra odmah ubacuje u srž radnje bez pravog uvoda. Uz to, zaboravio sam spomenuti nešto važno, a to je da story mod ima hrpu generičkih borbi, gomilu okršaja u kojima samo stiskate iste tri tipke da pobijedite neprijatelja. Kad konačno dođu malo zanimljivije borbe, s više stila i strateškim potezima, i kad pomislite da dolazi vrhunac, igra vas opet vrati na još više generičkih borbi.

Stilizirana borba, a multiplayer radi kad radi

Prijeđimo na borbu, koja je ključna i za multiplayer. Radi se o 1v1 3D arena fighteru koji stavlja fokus na mačevanje, strateške protunapade i jedinstvene sposobnosti likova, miješajući pritom sustav života iz Super Smash Brosa, mehaniku razbijanja stava iz Sekira i Bleachov nadnaravni štih. Imate online PvP, PvP na podijeljenom zaslonu i mod za vježbanje. Borbeni sustav temelji se na kamen-škare-papir principu: Quick/Flash Attacks pobjeđuju Breakers, Breakersi pobjeđuju Guards, a Guardsi pobjeđuju Attacks. Cilj je iscrpiti protivnikovu Reishi (izdržljivost) traku ispod 30% za Kikon (završni) potez, koji oštećuje Konpaku (zdravlje) traku s devet života. Borbe teku dok jednom igraču ne ponestane Konpakua, pa su borbe dosta brze, dinamične i teku bez pauza između rundi, što može biti naporno, ali izgleda filmski dotjerano.

Osim toga, likovi imaju jedinstvene Zanpakuto sposobnosti, s više od 400 poteza u rosteru, uključujući light i heavy napade, komboe, protunapade, teleportaciju i Spiritual Pressure poteze (super poteze). Primjerice, Ichigovi brzi zamasi mačem razlikuju se od Uryūovih dalekometnih napada lukom, dok Aizenov Kyoka Suigetsu neutralizira protivničke poteze, što je zapravo i vjerno priči. Fighting Spirit Gauge, koji se puni nanošenjem ili primanjem štete, omogućuje „buđenja“, koja otključavaju nove poteze i oblike, poput Ichigove Hollowfikacije ili Ulquiorrine Segunda Etape. Ove transformacije su aktivne cijeli meč i donose stratešku dubinu, te pojačavaju štetu i učinak Kikona.

Cijeli sustav blokiranja je zapravo smeće, bez uvrede, odnosno jednostavno ne radi. Zato je ključno tko se brže teleportira, tko prvi zgrabi prednost ili iznenadi protivnika, pa multiplayer ipak nije totalni promašaj. Druga najbolja stvar u igri? Nema trčanja! Ako želite doći do neprijatelja, malo se potrudite. Dash funkcija je čak gora od pariranja jer se možete kretati samo u jednom smjeru. Sve te funkcije kretanja su praktički besmislene, kao da ne postoje – ne možete skakati niti raditi neke zanimljive manevre. Izbjegavanje, taj “perfect dodge”, radi samo ako ste super precizni, tik prije nego vas napad pogodi, a možete ga izvesti samo u četiri smjera.

S druge strane, borba je stilizirana, s hrpom kinematografskih poteza i blještavila, slično kao u Dragon Ballu, gdje svaki potez ima svoju svrhu. S 33 lika u rosteru, ima dovoljno raznolikosti da vas drži zainteresiranima. Naravno, neki likovi su prejaki, a neki preslabi, to je igra u kojoj buffovi i nerfovi jako utječu na igranje nekog lika. Ipak, ponovna igrivost je slaba; kozmetičke stvari i razni dodaci koje igra nudi nisu vrijedni truda, jer se brzo zasitite igranja i bez njih. Čudno je da iz Bandai Namcoa nisu uložili više u kozmetiku, s obzirom na to koliko ima atraktivnih likova. Likovi izgledaju super i bez dodataka, s puno detalja i sitnica koje će možda samo Bleach fanovi primijeti.

Neće privući ni fanove animea, kao ni ljubitelje fighter žanra

Online mečeve je zapravo u početku bilo vrlo lako pronaći i čak je bilo zabavno boriti se s nekime tko, kao i vi, nema pojma kako igrati. Iako postoji PC verzija, moram reći da ovakve igre nisu za tipkovnicu. Drugim riječima, kontroler je gotovo obavezan. Problem je što nema rangiranog moda ni crossplaya, pa je kompetitivnost praktički nepostojeća. Kao da su se fokusirali samo na opuštene mečeve. Netcode bez rollbacka uzrokuje česta štekanja kod inputa, a povezivanje na server je noćna mora. Kad multiplayer radi, iskustvo je super, ali čim počne nešto smetati, pitam se zašto fokus nije na multiplayeru.

U moru drugih anime igara, uključujući one koje nisu samo borilačke, ovaj Bleach bolje je zaobići. Radije uzmite Clair Obscur: Expedition 33, nešto što vam neće izazvati toliko stresa i neće vas potpuno razočarati. Vjerojatno sam zaboravio spomenuti neke stvari, ali osobno nisam imao tehničkih problema s igrom, iako su ih neki igrači na Steam forumima itekako naglasili. BLEACH: Rebirth of Souls veliko je razočaranje, vjerojatno je već sada i mrtav kompetitivno jer ga na PC-u svaki dan igra samo 300 igrača. Ima puno potencijala i prostora za poboljšanja, ali visoka cijena samo privlači kupce bez pravog pokrića.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.