MOUSE: P.I. For Hire bez sumnje je jedna od vizualno najupečatljivijih i stilski najunikatnijih igara objavljenih u posljednje vrijeme. Čim je vidite, odmah shvatite što želi postići, i još važnije, koliko je truda uloženo da se ta vizija ostvari. Izgrađena oko estetike „rubber hose“ crtića iz 1930-ih, igra se u potpunosti posvećuje svom identitetu kroz ručno crtanu animaciju inspiriranu ranim animiranim kratkim filmovima. Doista imate osjećaj kao da igrate živi crtić, nešto što podsjeća na klasične likove kao što je Mickey Mouse i to je samo po sebi dovoljno da se istakne u prenapučenom žanru.

Osim toga, Mouseburg, mjesto radnje, djeluje živo zahvaljujući pažljivo animiranim NPC-jevima i okruženjima, što sve zajedno stvara koherentnu i pamtljivu atmosferu. Dizajn zvuka to savršeno nadopunjuje, oslanjajući se više na ambijentalne efekte i ton nego na stalnu glazbu, čime dodatno pojačava dojam starog crtića. Glasovna gluma također je vrlo dobra, a Troy Baker pruža solidnu izvedbu kao glavni lik Jack Pepper.

Funkcionalna priča, fluidna FPS akcija i iznenađujuće zabavna kartaška igra

Iznenađujuće je da, čim krenete igrati, MOUSE: P.I. For Hire puno više naglašava svoju priču nego što biste u početku pretpostavili. Igrate kao Jack Pepper, privatni detektiv koji rješava niz zagonetnih slučajeva u Mouseburgu. Ono što započne kao naizgled jednostavna istraga postupno se razvija u nešto mnogo veće, pa čak i u pitanje dovodi samu sudbine grada.

Između misija istražujete poluotvoreni svijet iz ptičje perspektive, vozite se i posjećujete različite lokacije, od ulica i podzemnih željeznica do skrovitijih područja kao što je laboratorij. Tu je i sustav tragova gdje se vraćate u svoj ured i povezujete dokaze kako biste otključali nove misije.

Ipak, iako je priča izraženija nego što biste očekivali, ne ostavlja osobito snažan dojam. Nastoji biti zanimljiva i povremeno duhovita, no rijetko uspijeva zadržati pažnju na dulje vrijeme. Likovi se izmjenjuju bez većeg utjecaja, radnja se često izgubi u akciji, a na kraju izostane i jači emocionalni odjek. Funkcionalna je i odrađuje svoju ulogu, ali nije glavni razlog zbog kojeg ćete ostati angažirani. Naravno, možete očekivati i obilje dosjetki i referenci na sir jer, uostalom, radnja se odvija u svijetu miševa.

Izvan glavne gameplay petlje nalaze se i dodatne aktivnosti koje unose dobrodošlu raznolikost. Među zanimljivijima je mini-igra s kartama na temu bejzbola, u kojoj se izmjenjujete između udaranja i bacanja koristeći kolekcionarske karte pronađene tijekom istraživanja. Sustav je jednostavan i ne donosi ništa revolucionarno, ali ima svoj šarm te pruža dodatni sadržaj izvan same akcije.

Što se tiče same izvedbe gameplaya, dojam je pomalo podijeljen. U svojoj srži, MOUSE: P.I. For Hire je brzi „old-school“ FPS ili, kako ga često nazivamo, boomer shooter. Nemate nišan, stalno ste u pokretu, brzo mijenjate oružja, ulazite u bliske okršaje i uvelike se oslanjate na mobilnost kako biste preživjeli.

S vremenom otključavate sposobnosti poput dasha i dvostrukog skoka, što kretanje čini fluidnim i vrlo zabavnim. Raznolikost oružja također se ističe kao jedna od jačih strana igre. Od klasičnih pištolja i sačmarica do neobičnijih opcija poput toksičnih oružja, svako se može nadograditi kroz sustav koji poboljšava njihove statistike i uvodi sekundarne načine paljbe, čime borba postupno postaje dinamičnija i fleksibilnija.

Istraživanje je bitno, kao i obijanje brava

Unatoč svemu tome, sam osjećaj pucanja ne ostavlja onoliko snažan dojam koliko bi trebao. Vizualna prezentacija je vrlo dojmljiva: neprijatelji gube udove, pretvaraju se u kosture i raspadaju se na pretjeran način, no povratna informacija svakog pogotka djeluje slabo. Osjeti se određeni nesklad između animacija i samog osjećaja pucanja, zbog čega borba nije onoliko zadovoljavajuća koliko biste očekivali. Nije loša, ali joj nedostaje onaj faktor koji bi je izdvojio.

S druge strane, istraživanje je segment u kojem igra zaista briljira izvan svoje prezentacije. Leveli su slojevito dizajnirani, s alternativnim putevima i skrivenim tajnama koje vas potiču da usporite i temeljitije istražujete umjesto da samo jurite prema cilju. Tijekom toga pronaći ćete kolekcionarske predmete, resurse, nacrte, pa čak i izazove obijanja brava različitih razina težine.

Obijanje brava postaje važna mehanika i vrlo je unikatna, odnosno donosi nešto novo u tom pogledu. Ona nije samo samo za opcionalne nagrade već vam treba kako biste napredovali dalje u određenim trenucima. Stalno imate osjećaj da vas igra potiče na istraživanje i interakciju sa svijetom, a ne samo na pucanje.

Što se tiče težine, igra započinje prilično jednostavno, ali postaje zahtjevnija kako napredujete. Raznolikost neprijatelja raste, susreti postaju intenzivniji, a boss borbe traže više kretanja i pažnje, posebno u skučenim prostorima.

Neprijatelji znaju biti iznenađujuće precizni, što stvara dodatni pritisak tijekom borbe, ali igra uglavnom pruža dovoljno resursa da ostane uravnotežena. Nije pretjerano teška, ali tražit će više fokusa od vas kako napredujete.

Isplati se, ali…

Tehnički gledano, igra je vrlo ispolirana. Radi glatko, bez većih bugova ili problema s performansama, i nudi širok raspon opcija prilagodbe. Od različitih vizualnih modova i audio profila do postavki poput film graina i difuzije, iskustvo možete prilagoditi vlastitim preferencijama. Jasno je da je uložen velik trud kako bi igra bila dostupna na različitim konfiguracijama.

Na kraju, MOUSE: P.I. For Hire je igra koja apsolutno briljira u prezentaciji, ali igra na sigurno kada je riječ o gameplayu. Stilski je upečatljiva, jedinstvena i očito napravljena s puno strasti, no mehanički ostaje u poznatim okvirima bez većih inovacija (osim u pogledu obijanja brava). Pucanje je solidno, ali ne revolucionarno, priča je prisutna, ali zaboravljiva i iako ima mnogo toga za istražiti, to ne mijenja temeljni način igranja.

Kada pogledamo sve u jedno cjelinu, itekako vrijedi vašeg vremena, pogotovo ako cijenite umjetnički smjer i atmosferu. Možete izvući između 10 i 20 sati, ovisno o tome koliko istražujete. Drugim riječima, radi se o igri kojoj ćete se vjerojatno vraćati umjesto da je završite u jednom sjedenju. Samo nemojte očekivati revolucionarni FPS. Ovo je naslov kojeg nosi stil i izvedba. U konačnici, ne teži tome da na bilo koji način unaprijedi boomer shooter kao žanr i to je potpuno prihvatljivo, sve dok znate što točno od njega dobivate – pouzdanu dozu stare škole, bez nepotrebnih digresija.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.