Najava da bi fizički mediji mogli otići u povijest od 2028. godine izazvala je priličan gnjev unutar gaming zajednice. Gubitak opipljivih diskova, koje kolekcionari i tradicionalni igrači smatraju ključnim dijelom gaming iskustva, pokrenuo je lavinu rasprava. Analitičari i igrači počeli su detaljno češljati Sonyjeve financijske izvještaje i omjere prodaje fizičkih i digitalnih izdanja. U tom internetskom kaosu, mnogi su primijetili neobičan trend – fizičke kopije igara u trgovinama često su znatno jeftinije od svojih digitalnih inačica na PlayStation Storeu. To je brzo dovelo do teorija zavjere o namještanju cijena i optužbi da Sony želi ukinuti fizička izdanja isključivo kako bi kontrolirao tržište i umjetno držao visoke cijene digitalnih igara. No, čovjek koji je godinama bio u samom vrhu PlayStationa tvrdi da su te optužbe potpuno promašene.
Izdavači vode glavnu riječ na digitalnim policama
Gordon Thornton, bivši potpredsjednik zadužen za PlayStationov direktan odnos s kupcima i čovjek koji je praktički cijelo desetljeće nadgledao rad PlayStation Storea, odlučio je javno razjasniti kako stvari doista funkcioniraju iza kulisa. U razgovoru za Insider Gaming, Thornton je pojasnio da Sony nema apsolutno nikakav utjecaj na definiranje cijena digitalnih third party igara. Ta je moć, ističe on, isključivo u rukama samih izdavača.
Prema njegovim riječima, model po kojem funkcionira digitalna trgovina je klasični buy/sell sustav. U tom odnosu, izdavač nastupa kao dobavljač koji izravno postavlja preporučenu maloprodajnu cijenu (RRP). Budući da Sony ne kontrolira te cjenovne strukture, sve optužbe o unilateralnom namještanju cijena i monopolizaciji tržišta padaju u vodu. Ako je neka igra skuplja na digitalnoj trgovini nego u lokalnom dućanu, za to su odgovorni izdavači poput Ubisofta, Electronic Artsa ili Activisiona, a ne Sony.
Prirodni prijelaz s kauča na mrežu
Thornton se u razgovoru osvrnuo i na širi kontekst prelaska na isključivo digitalne formate, stajući u obranu Sonyjeve dugoročne strategije. On smatra da se profil prosječnog igrača drastično promijenio i da je tradicionalna publika već odavno napravila prirodan korak prema online ekosustavu. Otpor prema digitalnom gamingu i važnost fizičkih preprodavača prirodno slabe jer se igranje u velikim regijama poput Zapadne Europe i SAD preselilo na mrežu, gdje se igrači povezuju iz udobnosti svojih domova.
Kao ključni argument u korist digitalne distribucije, bivši PlayStationov menadžer ističe učestalost i kvalitetu akcijskih prodaja. Stalni popusti i sezonske promocije na digitalnim platformama stvorili su novu naviku kod kupaca koji ciljano čekaju željeni pad cijene kako bi obavili kupnju. Thornton tvrdi da takav dinamičan sustav kupcima nudi znatno više prednosti i privlačnosti nego što to mogu pružiti fizičke kopije, čija se vrijednost danas uglavnom svodi na nostalgiju i mogućnost posuđivanja diska među prijateljima.
Pogled iza korporativne retorike
Iako Thorntonove riječi donose iznimno važan i koristan uvid u operativno funkcioniranje digitalnih trgovina, cijelu izjavu ipak treba sagledati s dozom kritičke distance. Kao dugogodišnji visoki dužnosnik PlayStationa, sasvim je logično da će braniti poslovnu viziju kompanije u kojoj je izgradio karijeru.
Ipak, činjenica o tome tko zapravo drži prst na okidaču kada je u pitanju formiranje cijena softvera iznimno je važna lekcija za cijelu industriju zabave. Dok se rasprave o gašenju fizičkih medija nastavljaju, postaje jasno da krivca za visoke cijene digitalnih igara ne treba tražiti samo u vlasnicima platformi, već i u poslovnim odlukama izdavačkih kuća koje te igre plasiraju na tržište.
