Capcomov zaboravljeni, ali iznimno utjecajni Onimusha serijal zauzimao je specifičnu i nedodirljivu nišu tijekom zlatnog doba PlayStation 2 ere. Bilo je to vrijeme kada se izraz “Resident Evil s mačevima i samurajima” koristio bez imalo zadrške, zahvaljujući fiksiranim kutovima kamere, napetoj i iznimno klaustrofobičnoj atmosferi i prepoznatljivim mozgalicama unutar mističnih feudalnih utvrda. Međutim, nakon više od dva desetljeća hibernacije i tek poneki remaster, u eri u kojoj je japanski div redefinirao vlastiti portfelj naslovima kao što su Street Fighter 6, Resident Evil: Requiem i PRAGMATA, povratak u demonima okupirani Japan tijekom Edo perioda nosi teške okove očekivanja. U trenutku kada žanrom mračnih akcijskih avantura suvereno vladaju formule proizašle iz kuhinje FromSoftwarea, nova igra ne smije biti tek blagi, kompromisni odjek prošlosti. Onimusha: Way of the Sword stiže upravo s tom smjelom težnjom – da potvrdi da veterani borbene akcije ne moraju slijepo pratiti tuđe trendove kako bi ponovno preuzeli krunu žanra.

Ova moderna reinterpretacija ne predstavlja samo povratak poznatom imenu, već masivan produkcijski i konceptualni zahvat kojim Capcom nastoji premostiti jaz između nostalgije i suvremenog dizajna. Generacije igrača koje su odrasle uz avanture Samanosukea Akechija ili Jubeija Yagyua s pravom su strahovale hoće li modernizacija ubiti onu specifičnu, pomalo arhaičnu dušu izvornika. No, već nakon prvih nekoliko sati boravka u ovom turobnom, ali fascinantnom svijetu, postaje jasno da je razvojni tim vrlo dobro razumio što je Onimusha serijal činilo posebnim, istovremeno hrabro odbacujući mehanike koje su pregažene zubom vremena. Fiksna kamera je otišla u povijest, zagonetke su drastično smanjene, a težište je u potpunosti prebačeno na duboku, metodičnu i iznimno brutalnu borbu iz trećeg lica. Rezultat je naslov koji se ne srami svojih korijena, ali odlučno gleda u budućnost, donoseći spektakl koji spaja filmsku raskoš s beskompromisnom igrivošću.

Nova demonska prijetnja i prokletstvo legendarnog Mačevaoca

Svijet u koji nas Onimusha: Way of the Sword baca vizualno je i tematski impresivan hibrid povijesne autentičnosti i grotesknog body horrora. Radnja je smještena u rano Edo razdoblje i prati Miyamota Musashija, povijesnu ikonu, neporaženog lutalicu s preko šezdeset pobjeda u dvobojima i čovjeka čija je životna filozofija bila neraskidivo vezana uz čisti mačevalački perfekcionizam. Capcom je napravio briljantan potez odlukom da lik Musashija modelira prema mladoj verziji glumca Toshira Mifunea, proslavljenom po legendarnim ulogama u filmskim klasicima Akire Kurosawe, poput Sedam samuraja i Tjelesne straže, te čuvenoj filmskoj trilogiji Hiroshija Inagakija. Njegovo lice, fizionomija i svaki suptilni pokret odišu karizmom kakva se rijetko viđa u modernim igrama, dajući protagonistu instantnu prepoznatljivost i sirovu snagu.

Priča započinje Musashijevim lutanjem japanskim provincijama u potrazi za novim izazovima i dokazivanjem vlastite nadmoći nad rivalskim školama mačevanja. Međutim, njegovu zemaljsku svakodnevicu prekida izbijanje Malice energije, demonske korupcije koja prožima zemlju, otvara dveri samoga pakla te mirne stanovnike i ratnike pretvara u krvoločne Genma stvorove. U uvodnim satima kampanje, Musashi biva savladan i brutalno ubijen od strane nadmoćnih demonskih sila. No, sudbina ima drugačije planove. Tajanstvena figura na putu prema paklu otrgne njegovu dušu od zaborava i prisilno mu „ugradi“ kultnu Oni rukavicu. Ovaj magični artefakt vraća ga u život, darujući mu sposobnost apsorpcije duša palih neprijatelja i korištenja nadnaravnih moći, no uz visoku cijenu – Musashi postaje neraskidivo vezan uz borbu protiv demonske pošasti koja prijeti potpunim uništenjem Kyota i čitavog Japana.

Sama mehanika skupljanja duša funkcionira kao ranije i predstavlja okosnicu napredovanja i preživljavanja. Crvene duše služe kao osnovna valuta kojom na oltarima nadograđujete opremu, mač i razgranati sustav vještina. Žute duše donose trenutačnu obnovu zdravlja u žaru borbe, dok plave duše pune specifični Oni mjerač koji aktivira razornu moć rukavice. Cijeli taj progresivni sustav apsorpcije prirodno vas potiče da ostanete agresivni, jer svaka eliminacija donosi prijeko potrebne resurse za nastavak borbe.

Ono što narativ čini izuzetno dinamičnim i zabavnim jest sam Musashijev karakter. Umjesto tipičnog, mračnog antijunaka savijenog pod teretom tragične sudbine, Capcom nam predstavlja drskog, izrazito samouvjerenog i pomalo arogantnog mačevaoca koji duboko prezire činjenicu da se mora oslanjati na nadnaravni aparat umjesto na vlastitu čeličnu volju i vještinu. Njegov odnos prema demonskoj invaziji graniči s opservacijskim humorom – primjerice, uklanjanje crvenih magli i rušenje paklenih membrana u Kyotu prokomentirat će gotovo kao zamornu, sporednu vrtlarsku obvezu. Ipak, uvodni sat donosi jedan od najnaglijih tonalnih zaokreta u modernim igrama – početna ležernost i brbljanje bez upozorenja ustupaju mjesto brutalnom nasilju, masovnim pokoljima i osjećaju beznađa.

Tijekom svoje avanture, Musashijev put se prepliće s nizom upečatljivih povijesnih i fikcijskih ličnosti tog doba. S druge strane, ističe se odsustvo klasičnih negativaca serijala poput Nobunage Ode, što igri daje prijeko potreban prostor da funkcionira kao potpuni reboot dostupan novim igračima bez ikakvog predznanja. Likovi poput slavne plesačice Izumo No Okuni ili pjesnika i ratnika Ono No Takamure, koji i sam posjeduje vlastitu verziju Oni rukavice, pružaju izvrsnu protutežu Musashijevoj drskosti. Također, dinamični rivalitet s legendarnim mačevaocem Sasakijem Kojirom donosi neke od estetski i dramatski najdojmljivijih trenutaka u igri. Podrška ovih sporednih likova daje emotivnu i narativnu težinu priči koja bi bez njih ostala na razini standardnog, plitkog okršaja s demonima. Glavna kampanja nudi izdašnih 20 do 25 sati sadržaja, pri čemu fokus čvrsto ostaje na filmičnosti i vizualnom pripovijedanju nalik na moderne holivudske avanture.

Ples čelika, tajminga i brutalne preciznosti

I dok se narativ oslanja na filmske temelje, mehanička petlja predstavlja sam vrhunac Capcomovog inženjeringa borbenih sustava. Zaboravite na neselektivno stiskanje tipki ili besomučno izbjegavanje napada poput onog u klasičnim hack and slash naslovima – Onimusha: Way of the Sword je igra o trenutku, procjeni distance, čitanju protivničkih pokreta i nemilosrdnom radu sa staminom suparnika. Za razliku od prethodnika u kojima ste mijenjali širok dijapazon oružja, ovdje je igraču na raspolaganju jedna primarna katana. Međutim, repertoar opcija i dubina koja je izvučena iz tog jednog sječiva djeluju nevjerojatno slojevito i nagrađujuće.

Osnovni napadi podijeljeni su na brze jednoručne udarce i sporije, ali razorne dvoručne zamahe. Pravilno kombiniranje ovih tehnika stvara tečne combo poteze, no prava ubojita snaga i suština igre leže u obrambenim i kontra-mehanikama. Svaki sukob započinje brzinom procjene neprijatelja. Kada protivnik zamahne oružjem, precizno tempirani blok aktivira parry koji prekida njegov nalet i prazni njegovu staminu. No, ako se protivnik odluči za neobranjivi napad bez oružja ili pokušaj hvatanja, pariranje neće funkcionirati – u tom trenutku morate iskoristiti brzi izmak koji prebacuje Musashija izravno iza leđa neprijatelja. Čim staminu suparnika dovedete do nule, igra vas nagrađuje ulaskom u fazu egzekucije gdje možete izvesti razorni Finisher ili kultni Issen.

Posebnu pažnju valja posvetiti upravo tom Issen sustavu, zaštitnom znaku Onimusha serijala koji se ovdje vraća u svom najsvjetlijem izdanju. Izvršenje Issena zahtijeva da zamahnete mačem u točno određenom okviru animacije neposredno prije nego što vas protivnički udarac pogodi. Rizik je ogroman jer ako promašite tajming, primit ćete punu štetu, ali nagrada je instantno, filmski spektakularno presijecanje slabijih neprijatelja na pola ili nanošenje masivne štete boss protivnicima. Za manje iskusne igrače tu je i Break Issen, jednostavnija verzija koja se aktivira kada je protivnička stamina potpuno iscrpljena.

Cjelokupna borbena dinamika dodatno je obogaćena pomoćnim alatom u obliku Oni luka, koji se aktivira pritiskom jedne tipke te služi za brzo skidanje letećih demona ili pogađanje ranjivih točaka na većim mrcinama. Kada napunite plavi mjerač rukavice, u igru ulaze i privremena magična oružja poput teških maljeva ili olujnih bičeva koji na nekoliko sekundi pružaju nevjerojatnu destruktivnu moć. Uz to, borba nudi i taktičku interakciju s okolinom, pa Musashi može podignuti masivna drvena vrata kako bi ih iskoristio kao štit, a potom ih šutnuti u grupu neprijatelja ili pak lansirati suparnike izravno u goruće baklje i zidne šiljke. Čitav taj ples čelika odvija se uz konstantno usisavanje duša u realnom vremenu. Budući da duše ispadaju iz palih Genma demona tijekom samog okršaja, morat ćete držati tipku za apsorpciju dok ste izloženi napadima. Ako u tome zakazite i ostavite duše na bojištu, preživjeli demoni će ih usisati, obnoviti vlastitu energiju i ući u još agresivniju fazu.

Jedan od ključnih iznenađujućih elemenata jeste sustav težine. Igra nudi opcije prilagođene onima koji žele uživati u priči te onima koji traže čistokrvni akcijski izazov. Iako bi mnogi veterani automatski posegnuli za težim načinom igranja, lakši mod pruža suptilne vizualne indikatore za tajming pariranja i izbjegavanja, što je ključno za savladavanje kompleksnog ritma napada različitih demonskih vrsta. Isključivanje tih indikatora na višim težinama pretvara Way of the Sword u izuzetno strog i kazneni test refleksa gdje i najmanja neopreznost vodi u brzu smrt.

Između linearnog remek-djela i open world rutine

I dok je borbeni sustav gotovo besprijekorno ispoliran, strukturni dizajn same igre predstavlja polje na kojem Onimusha: Way of the Sword pokazuje svoje prve ozbiljne pukotine. Capcom je odlučio modernizirati igru uvođenjem poluotvorenog svijeta u obliku feudalnog Kyota koji služi kao centralni hub, iz kojeg igrač pristupa zasebnim, linearnim nivoima, dvorcima i tamnicama. Nažalost, sami dijelovi otvorenog Kyota ne prate vrhunsku kvalitetu borbenih mehanika.

Istraživanje ulica Kyota brzo stvara osjećaj deja vu efekta. Mnoge ulice izgledaju tematski i vizualno preslično jedna drugoj – zagušene ruševinama, crvenom maglom i drvenim pregradama. Sporedne misije koje dobivate od lokalnog stanovništva često se svode na rutinsko „čišćenje“ demonskih rupa, sakupljanje resursa ili traženje skrivenih ulaza iza drvenih sanduka. Ovaj dio gameplaya povremeno djeluje kao nametnuta domaća zadaća koju morate odraditi kako biste sakupili dovoljno crvenih duša i materijala za nadogradnju svog mača, oklopa, čarolija i vrećica za liječenje. Dok same linearne tamnice briljiraju dizajnom i atmosferom, a boss borbe donose spektakularne i zahtjevne krunske okršaje, upravo to tumaranje po Kyotu narušava ukupan ritam avanture.

Također, igra pati od povremenog recikliranja takozvanih “elite” protivnika i minibosseva. Susret s određenim demonskim generalom po prvi ili drugi put pruža nevjerojatan adrenalinski doživljaj, no kada vas igra primora da se s istim tipom protivnika, uz minimalne izmjene u napadima, borite peti ili šesti put tijekom kampanje, dolazi do osjetnog zamora materijala. Riječ je o staroj boljci Onimusha serijala s kojom se borio još drugi nastavak na PS2 konzoli, a koja je nažalost pronašla put i do ovog modernog izdanja. Srećom, kada igra napusti ulice Kyota i zaključa vas u namjenske, linearne tamnice s unikatnim, gigantskim bossevima, Way of the Sword ponovno sija punim sjajem, pružajući neke od estetski najimpresivnijih okršaja u modernoj akcijskoj industriji.

Tehnički sjaj i demonska estetika

S vizualne i tehničke strane, Onimusha: Way of the Sword predstavlja pravi demonstracijski izlog snage Capcomovog RE Enginea. Grafički detalji ostavljaju bez daha, a modeliranje likova dosegnulo je razinu na kojoj se mikro-ekspresije lica mladog Toshiroa Mifunea, od suptilnog podizanja obrve, drskog osmijeha, pa sve do detalja poput čišćenja unutrašnjosti usta jezikom tokom dijaloških sekvenci, doimaju zastrašujuće realistično. Zbog ovakve razine facijalnih animacija, dijalozi i cinematične scene nose izuzetnu glumačku snagu. Sve se to odvija uz stabilnih 60 sličica u sekundi u borbenim sekvencama, što osigurava prijeko potrebnu glatkoću prilikom izvođenja brzih kontranapada.

Dizajn protivnika i demonskih okruženja bez ustručavanja ulazi u sferu uznemirujućeg body horrora. Genma demoni nisu tek tipični zlikovci iz bajki – to su groteskne kreacije sastavljene od mutiranog mesa, očiju, organskih izraslina i oklopa koji izgledaju uistinu zastrašujuće. Kontrast između prelijepih, rascvjetanih japanskih vrtova, drevnih hramova i demonima unakaženih, krvavih močvara i podzemnih utvrda stvara atmosferu uvelike prožetu osjećajem konstantne opasnosti.

Audio dizajn upotpunjuje ovaj vizualni spektakl na najbolji mogući način. Glazbena podloga vješto spaja tradicionalne japanske instrumente s potresnim, holivudskim orkestralnim dionicama koje dižu tenziju tijekom boss borbi. Zvukovi siječenja mesa, sudaranja mačeva i krikova palih demoni posjeduju dubok, akustični odjek koji svakom udarcu daje opipljivu težinu.

Međutim, audio prezentacija nosi i jednu veliku kontroverzu – englesku glasovnu glumu. Odluka da se likovima u feudalnom Japanu dodijele naglašeni britanski naglasci djeluje iznimno neobično i u pojedinim trenucima potpuno narušava imerziju. Iako su sami engleski glumci odradili korektan posao, slušanje mladog Toshiroa Mifunea kako govori čisti britanski engleski za većinu će igrača biti previše odbojno. Srećom, prebacivanje na izvorni japanski glasovni zapis u izborniku trenutačno rješava ovaj problem i vraća igri potpunu autentičnost.

Nastavlja se Capcomov uspješni niz!

Kada sve zbrojimo i oduzmemo, usudit ćemo se reći da je Onimusha: Way of the Sword nije naslov koji izmišlja toplu vodu niti donosi neke revolucionarne novine. Naprotiv, pred nama je beskompromisna, precizna, kinematografski raskošna i estetski nadahnuta akcijska igra koja svoju glavnu vrijednost dokazuje kroz maestralno dizajniran borbeni sustav, izvanrednu prezentaciju i nezaboravnog, karizmatičnog protagonista.

Unatoč osjetnim padovima u ritmu tijekom istraživanja zagušenih ulica Kyota, povremenom recikliranju elite protivnika i izostanku dodatnih post-game modova koji bi produžili trajanje nakon završetka priče, Capcom je ovim naslovom napravio fantastičan posao. Onimusha: Way of the Sword uspješno redefinira franšizu za moderne generacije, pružajući iskustvo koje će podjednako oduševiti stare fanove gladne nostalgije i nove igrače u potrazi za vrhunskim mačevalačkim izazovom. Bez sumnje, stara garda akcijskih developera pokazala je da i dalje zna kako iskovati mačevalački opus vrijedan divljenja i poštovanja.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.