Kada prvi put ugledate Star Overdrive u akciji, kroz glavu će vam proći stotinu asocijacija, od kojih će dobar dio otpasti na 80’s vibe i neizbježnu usporedbu sa morem različitih igara koje su obilježile nekoliko posljednjih desetljeća.  I nećete biti u krivu, no ima li tu još nečega ispod površine?

Ova akcijska avantura, koju je razvio mali indie tim Caracal Games, dolazi s velikim ambicijama, istovremeno ne skrivajući svoju inspiraciju naslovima kao što su The Legend of Zelda: Breath of the Wild i SSX, uz pokoji dašak Tony Hawk’s Pro Skatera. Već u svojim prvim trailerima, najavljivala je fluidno adrenalinsko iskustvo sa retro-futurističkim šarmom, koje će vas natjerati da zaboravite na stvarnost dok klizite ogromnim pješčanim dinama u svojoj epskoj avanturi. No, je li Star Overdrive uspio isporučiti tu glatku galaktičku vožnju ili je ipak ostao zaglavljen negdje u dubokom pijesku? Hajde da vidimo..

Nova svemirska avantura

Star Overdrive je open world akcijska avantura koja vas baca u ulogu Biosa, svemirskog avanturista koji više šuti nego govori, što ga čini sličnim klasičnim JRPG protagonistima. Njegov izgled, nešto između svemirskog skejtera i Star-Lorda, odmah postavlja ton igre – retro-futurizam s dozom humora. Priča počinje kada Bios presretne tajanstveni signal za pomoć i sruši se na Cebete, pusti planet prekriven pješčanim dinama, napuštenim rudarskim postajama i čudnim bićima koja izgledaju kao da su pobjegla iz nekog SF stripa. Misija je pronaći Nous, djevojku glavnog protagonista i znanstvenicu čiji glas čujemo kroz snimke razbacane po svijetu, a koja je ključ za razotkrivanje tajni planeta i zlokobne korporacije koja stoji iza svega.

Narativ se odvija kroz pronalaženje ovih snimki, što igri daje osjećaj istraživačke misterije, pomalo nalik na Firewatch ili What Remains of Edith Finch. Snimke su dobro napisane, s dozom melankolije i emocija koje čine Nous uvjerljivim likom, iako je ne susretnemo uživo tijekom većine igre. Ova fragmentirana pripovijest ima svoje čari jer svaka snimka otkriva novi dio slagalice, od znanstvenih eksperimenata do osobnih žrtava Nous. No, tu dolazimo do problema. Naime, Bios kao glavni protagonist previše je pasivan. Njegova šutljivost i nedostatak osobnosti čine da se osjećate kao promatrač, a ne kao sudionik priče. Osim toga, narativ u kasnijim fazama postaje predvidljiv, oslanjajući se na poznate teme poput korporativnog zla i herojske žrtve. Također, neki igrači mogu se osjećati frustrirano jer priča ovisi o slučajnom pronalaženju snimki, što može usporiti tempo ako se zaglavite u istraživanju.

Svijet Cebete je još jedna zvijezda ovog segmenta. Pustinjski biomi, iako na prvi pogled monotoni, imaju suptilne varijacije – od svjetlucavih kristalnih špilja do napuštenih postaja prekrivenih pijeskom. Interakcija s okolinom, poput skupljanja materijala za nadogradnju hoverboarda ili otkrivanja skrivenih platformi, dodatno obogaćuje iskustvo igranja. Međutim, svijet ponekad djeluje previše prazno, s velikim praznim prostorima između interesnih točaka. Sporedni likovi, poput ekscentričnih trgovaca ili robotskih vodiča, imaju svoj šarm, ali su rijetki i nisu dovoljno razrađeni da bi ostavili trajniji dojam.

Što se tiče trajanja, Star Overdrive nudi nekih 20-ak sati za glavnu priču, uz dodatnih 10-15 sati ako se upustite u sporedne misije, skupljanje resursa i otključavanje svih nadogradnji. Ovo je solidna dužina za jedan indie naslov, ali igra ne preopterećuje sadržajem poput nekih open-world divova, što može biti i mana i vrlina. Ako volite istraživanje, bit ćete zadovoljni, ali ako tražite gušći svijet pun aktivnosti, primjetit ćete da nešto nedostaje. Sve u svemu, priča i svijet Star Overdrivea imaju dovoljno karizme da vas drže zainteresiranima, ali ne dosežu dubinu ili emocionalnu snagu nekih većih naslova.

Mini-Zelda na hoverboardu

Kada je u pitanju gameplay, Star Overdrive je poput vožnje hoverboardom kroz svemirski skate park – kada sve klikne, osjećaj je fantastičan, ali povremeni padovi sprječavaju savršenstvo. Srce igre je hoverboard, koji je dizajniran da kretanje učini fluidnim i zabavnim. Upravljanje je jednostavno – jedan gumb za skok, analogni stick za smjer, i sustav temeljen na fizici koji nagrađuje korištenje prirodnih podloga terena za dobivanje zamaha. Možete se lansirati s dina, izvoditi trikove u zraku i dobivati speed boostere ako savršeno sletite. Ovo podsjeća na SSX ili Tony Hawk’s Pro Skater, ali u otvorenom svijetu s manje gravitacije. Sustav nadogradnji omogućuje prilagođavanje hoverboardove ploče, od povećanja brzine do dodavanja magnetskih sposobnosti za privlačenje predmeta, što daje osjećaj napretka i personalizacije.

Borbeni sustav, nažalost, nije tako uglađen. Bios koristi keytar kao oružje, što zvuči genijalno (zamislite svemirskog gitaristu koji udara neprijatelje s riffovima). No, u praksi, borba je veoma plitka. Osnovni napadi su jednostavni, a posebne sposobnosti, poput bacanja zvučnih projektila ili privlačenja neprijatelja, dodaju malo raznolikosti, ali brzo postanu repetitivne. Nedostatak lock on sustava čini borbu s više protivnika kaotičnom, a animacije napada djeluju kruto, pa sve u kompletu može stvoriti kaotičan ugođaj. Srećom, borba nije primarni fokus igre. Većina susreta može se riješiti brzim kretanjem ili bijegom na hoverboardu, što spašava ovaj segment od potpunog razočaranja.

Mozgalice su još jedan ključni element igre, posebno u podzemnim područjima koja podsjećaju na svetišta iz Breath of the Wilda. Ove sekcije uključuju environmentalne zagonetke poput pomicanja blokova magnetskom sposobnošću, platformiranje i korištenje okoline za otključavanje prolaza. Zagonetke su zabavne i pružaju dobru promjenu tempa, ali nisu posebno inovativne budući da se većina njih oslanja na poznate mehanike viđene u drugim igrama. Neke su izazovne, ali rijetko zahtijevaju neko ozbiljnije razmišljanje, što može razočarati ljubitelje složenijih zagonetki.

Novitet igre leži u kombinaciji ovih elemenata, pa tako jurcanje hoverboardom, borba i rješavanje zagonetki stvaraju dovoljno raznoliku gameplay petlju koja sprječava monotoniju. Međutim, sveprisutan je onaj osjećaj nesavršenosti. Neka područja svijeta djeluju previše prazno, što umanjuje motivaciju za istraživanje, a borba nikad ne doseže potencijal koji obećava koncept keytara. U usporedbi s inspiracijama u vidu igara The Legend of Zelda: Breath of the Wild ili Jet Set Radio, Star Overdrive nema istu dubinu ili poliranost, ali njegova jedinstvena estetika i fokus na kretanje čine ga vrijednim pokušaja.

Tehnički korektno

Grafički, Star Overdrive krasi stilizirani retro-futuristički izgled koji spaja vibrantne boje s minimalističkim dizajnom. Planet Cebete izgleda kao mješavina lokacija iz No Man’s Skyja i Journeyja, s pješčanim dinama, svjetlucavim kristalima i napuštenim strukturama koje stvaraju osjećaj usamljenosti i čuđenja. Svjetlosni efekti, poput izmaglice ili refleksija na kristalima, doprinose atmosferi, a pastelne boje čine svijet privlačnim. Međutim, pomalo očekivano, Nintendo Switch ovdje pokazuje svoje ograničenja. Teksture su često mutne, posebno u handheld modu, a padovi frameratea događaju se tijekom brzih sekvenci ili gužvi na ekranu. Ovi problemi nisu konstantni, ali su svakako primjetni i nije ih lako zanemariti.

Zvuk je jedan od najjačih aspekata igre. Soundtrack, pun synthova, gitarskih riffova i elektronskih beatova, savršeno dočarava estetiku 80-ih. Pjesme tijekom boss fajtova ili brzih sekvenci pružaju osjećaj da ste u akcijskom filmu, a ambijentalni zvukovi, poput vjetra koji struji dinama, dodaju dubinu svijetu. Nažalost, zvučni efekti su neujednačeni – dok udarci keytarom imaju zadovoljavajući bas, drugi zvukovi, poput koraka ili interakcije s okolinom, djeluju generično i jeftino.

Glasovne glume nema previše, ali je prilično kvalitetna. Nous, čiji glas čujemo kroz snimke, ima emotivan i uvjerljiv nastup koji priči daje težinu. Sporedni likovi, poput trgovaca, imaju šarmantne, ali kratke dijaloge koji odgovaraju tonu igre. Kontrole su, s druge strane, nekonzistentne. Hoverboard je sjajan za upravljanje, s preciznim i intuitivnim odzivom, ali kretanje pješice pati od nespretnog “tank” stila, gdje se Bios kreće tromo, kao da nosi teško svemirsko odijelo. Ovo je posebno problematično tijekom platformiranja ili borbe, gdje preciznost često izostaje.

Sve u svemu, tehnički, Star Overdrive je impresivan za indie naslov na Switchu, ali nesavršenosti u performansama i kontroli sprječavaju da njegova prezentacija bude besprijekorna.

Zabavan eksperiment, ali ne i nešto više

Kada sve zbrojimo i oduzmemo, rezultat je prilično dobar. Star Overdrive je poput hoverboarda iz snova – kad radi, osjećate se kao svemirska rock zvijezda koja leti kroz pustinju uz savršeni soundtrack. Njegova mješavina brzog kretanja, istraživanja i retro šarma čini ga jedinstvenim dodatkom vašoj Switch kolekciji, a ambicija desetočlanog Caracal Gamesa zaslužuje svaku pohvalu. Međutim, igra definitivno nije bez mana, tako da je plitka borba, prazniji svijet i tehnički problemi sprječavaju da dosegne visine svojih inspiracija. Za one koji traže opuštenu avanturu s naglaskom na kretanje i atmosferu, ovo bi mogla biti vrijedna vožnja. Štoviše, uz nekoliko nadogradnji, Star Overdrive može postati pravi dragulj. Međutim, za sada je samo još jedna zabavna, ali nesavršena svemirska odiseja.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.