Pitanje je li digitalni sadržaj koji kupujemo uistinu naše vlasništvo ponovno je dovelo velika imena industrije u fokus javnosti. U sklopu kolektivne tužbe podnesene protiv Sonyja na sudu u Kaliforniji, u kojoj se kompanija optužuje za kršenje lokalnog zakona o digitalnoj robi iz 2025. godine zbog nedovoljno jasnog informiranja kupaca, pravni tim japanskog diva ponudio je prilično neobično objašnjenje. Prema njihovom službenom podnesku koji nam stiže posredstvom GameFilea, kupci na PlayStation Storeu jednostavno ne mogu biti vlasnici digitalnih igara koje plate, jer bi pravo vlasništva onemogućilo prodaju iste igre drugom igraču.
Ovakva argumentacija izravno podsjeća igrače na surovu realnost moderne digitalne distribucije – novcem koji ostavljate u digitalnoj trgovini ne kupujete sam proizvod, već isključivo privremenu i ograničenu licencu za njegovo korištenje.
Slučaj “Resident Evil Requiem” i bizaran pravni manevar
Kako bi pred sudom opravdao svoje tvrdnje, Sonyjev pravni tim poslužio se konkretnim primjerom iz tužbe. Naveli su situaciju u kojoj je jedan od tužitelja kupio digitalni Resident Evil Requiem sredinom veljače 2026. godine za $69.99, da bi drugi tužitelj istu igru nabavio deset dana kasnije na PlayStation Storeu. Prema Sonyjevom tumačenju, da je prvi igrač kupovinom postao stvarni vlasnik igre, drugi igrač je ne bi mogao kupiti od Sonyja jer bi prava nad njom u tom trenutku pripadala prvom kupcu.
Iako ova konstrukcija zvuči poput pravnog akrobatskog trika koji potpuno zanemaruje narav digitalnog umnožavanja podataka, ona jasno oslikava stav kompanije. Pravnici tvrde da prosječan i razuman potrošač u današnje digitalno doba ne bi trebao ni očekivati da kupovinom ostvaruje klasično vlasništvo nad softverom.
Postupno gašenje fizičkih izdanja i budućnost igranja
Ovaj sudski spor stiže u trenucima kada se u industriji sve otvorenije govori o potpunom napuštanju fizičkih medija. Poznato je da Sony planira prekinuti proizvodnju diskova za svoje igre do 2028. godine, iako obustava neće utjecati na podršku za postojeće fizičke naslove koje će biti moguće pokretati i nakon tog datuma.
Stav izražen na sudu samo dodatno potvrđuje smjer u kojem čitava industrija zabave neumoljivo ide. Kako fizičke kutije na polica izumiru, igrači će se morati pomiriti s činjenicom da su njihove bogate digitalne kolekcije zapravo samo skup odobrenih licencnih prava – prava koja u teoriji ovise isključivo o uvjetima korištenja i volji samih izdavača.
