Nakon što je Absolum krajem prošle godine demonstrirao koliko uspješno klasični 2.5D beat-’em-up može koegzistirati s modernom roguelike strukturom, bilo je samo pitanje vremena kada će drugi razvojni timovi pokušati replicirati tu formulu. Fuzija ova dva žanra djeluje sasvim prirodno — brawleri su povijesno bili dizajnirani za kratke, intenzivne i repetitivne prolaze na arkadama, dok im roguelike elementi daju priželjkivani dugovječni okvir, nasumične nadogradnje i sustav trajne progresije. U taj natrpani potok indie izdanja stupa i fuzijski projekt studija Mad Bricks pod imenom Mexican Ninja.

Ono što ovaj naslov izdvaja od žanrovske konkurencije nije samo spajanje mehanika, već beskompromisna, apsurdna i pulpska premisa. Razvojni tim izgradio je svijet u kojem su se mitska i pop-kulturna iskustva Meksika i Japana stopila nakon fiktivne japanske invazije, stvorivši hibridni kriminalni sindikat — Narkuzu. Mexican Ninja nastupa bez ikakve želje za suzdržanošću – u pitanju je projekt prožet estetikom stripova s početka milenija, drskim humorom i borbenim sustavom koji paralelno posuđuje mehanike iz naslova kao što su Streets of Rage, Guacamelee!, pa čak i God of War. Unatoč evidentnim tehničkim i dizajnerskim nesavršenostima, Mexican Ninja nudi iznimno dinamično iskustvo koje osvaja svojom energijom i potpunom kaotičnošću.

Priča o “Odabranom Juanu” i geopolitičkom apsurdu Nuevo Tokyja

Narativni okvir ove akcije vodi nas na ulice Nuevo Tokyja, megalopolisa prožetog neonskim natpisima, grafitima, taco štandovima, torii kapijama i stambenim blokovima gdje se tradicionalni meksički motivi preklapaju s estetikom Yakuza četvrti. Gradom čvrstom rukom vlada Narkuza, opasni fuzijski kartel koji kontrolira i lokalne medije kako bi se u javnosti prikazao u oslobodilačkom svjetlu. S druge strane, mali pokret otpora oslanja se na tihog, ali ubojito opremljenog protagonistu pod imenom Juan, meksičkog ninju kojem je suđeno da postane posljednja nada za rušenje opresivnog režima.

Iako priča služi prvenstveno ako poluga za usmjeravanje igrača iz jedne borbene arene u drugu, svijet Mexican Ninje posjeduje specifičan šarm koji izvire iz satire i satiričnih pop-kulturnih posveta. Humor igre ne bira sredstva, od suptilnih lingvističkih pošalica i kovanica poput “Sakile” (mješavina sakea i tekile) pa sve do sirovih gegova s farts-mehanikama, God of War parodijskih odijela i bosseva poput “Crack Pande” koji predstavlja miks kultnog Cocaine Beara i Kung Fu Pande. Narativ ne pokušava donijeti duboke geopolitičke analize. Umjesto toga, nudi pulpski stripovski identitet prožet hispanoameričkim i japanskim psovkama te vizualnim gagovima. Priča funkcionira najefikasnije kada prihvatite njezin B-filmski ton, iako nedostatak dubljeg razvoja ključnih antagonističkih likova pri samom kraju prolaza razotkriva propuštene prilike za dodatno oblikovanje ovog zanimljivog svijeta.

Fluidnost comboa i kaotična borba

U svojoj osnovi, Mexican Ninja je izuzetno brz 2.5D brawler s pogledom iz polufiksne perspektive. Igrač na raspolaganju ima lagane i teške napade, skok, izbjegavanje, pariranje, kao i specijalne vještine poznate kao meksički Jutsui. Za razliku od rigidnih arhetipova žanra, borba ovdje posuđuje mehanike iz akcija s izravnim žongliranjem protivnika u zraku. Povezivanje udaraca omogućuje dizanje neprijatelja od tla, nastavljanje kombinacija u zraku i lansiranje u okolne objekte poput eksplozivnih buradi ili vending aparata.

Cjelokupni doživljaj igre počiva na dobro promišljenoj gameplay petlji. Svaki prolaz započinje uličnim okršajima gdje kroz osnovne kombinacije i vještine krčite put kroz valove Narkuza protivnika. Nakon očišćene sekcije, igra vas stavlja pred izbor granajućih putanja, donoseći taktiziranje oko toga koji ćete tip nagrade ili perka odabrati prije sljedeće borbe. Privremene nadogradnje unutar samog prolaza nude kombinacije koje drastično mijenjaju učinkovitost borbe, od “Hangover” efekta koji usporava protivnike i smanjuje njihov napadački potencijal, pa sve do vatrenih nadogradnji i “black hole” modifikatora. Combo Meter sistem odiše vrhunskim dizajnom, a funkcionira tako da se brojač ne prazni vremenski, već isključivo kada pretrpite udarac. Određene pasivne vještine izravno nagrađuju visoke comboe, generirajući eksponencijalne skokove u šteti kada brojač preskoči 50, 100 ili čak 1000 pogodaka.

Test snage kulminira na kraju svakog bioma u okršajima s kompleksnim bossevima. Poraz i smrt u tim borbama nisu kraj, već ključni dio napredovanja jer vraćanjem u centralni hub zarađene pesose ulažete u stablo trajne progresije zvano Way of the Donkey. Ovdje trajno povećavate zdravlje, štetu, smanjujete „hlađenje“ sposobnosti i otključavate nove poteze. Iako rane faze ovog stabla djeluju sporo i zahtijevaju primjetan grind, razvijeni Juan postaje nezaustavljivo oružje koje se teleportira preko ekrana i baca sombrero poput štita Kapetana Amerike ili šešira Kung Laoa. Ipak, borbeni sustav trpi zbog nekih lošijih odluka. Naime, započinjanje svakog prolaza s identičnim uvodnim sposobnostima stvara dojam monotonije, dok izostanak co-op načina igranja predstavlja zamjetan minus za žanr tradicionalno građen na zajedničkom igranju.

Nepreglednost ulica i vizualni nered

Na estetskom planu, Mexican Ninja ostvaruje impresivan dojam zahvaljujući cel-shaded vizualnom stilu koji podsjeća na subotnje crtiće i stripovska izdanja s početka 2000-ih. Arhitektura razina, grafiti, neonska rasvjeta i dizajn likova zrače autentičnim pulpskim stilom. Zvučna podloga u potpunosti naginje meksičkom instrumentariju, pružajući dinamičnu pratnju koja prati tempo akcijskih okršaja na ekranu, dok su glasovne dionice u španjolskim dijalozima izvrsno dozirane kroz sporedne likove i ulične govornice.

Međutim, visoki tempo borbe i vizualna prezentacija u izravnom su sukobu s dizajnom razina. Arene su često natrpane prevelikim brojem dekorativnih objekata poput sanduka, prepreka i buradi, što u kombinaciji s dinamičnom kamerom stvara ozbiljne probleme s preglednošću. Tijekom najžešćih okršaja, kada se na ekranu istovremeno nađe desetak protivnika, projektili, eksplozije i efekti Jutsusa, iznimno je lako potpuno izgubiti trag o tome gdje se vaš lik nalazi. Pojedine borbe s bossevima, poput one s divovskim medvjedom, odvijaju se u prostorno skučeni arenama gdje kut kamere nepotrebno zabija perspektivu uz same aktere, što zna biti frustrirajuće.

Na tehničkom planu, uočljivi su povremeni neobjašnjivi padovi broja sličica u sekundi. Iako grafički zahtjevi nisu ekstremni, intenzivni efekti na ekranu tijekom specifičnih boss okršaja znaju uzrokovati trzanja. Također, nepostojanje preglednog dnevnika za praćenje sporednih misija otežava uvid u otključavanje novih kozmetičkih odijela, koja inače donose korisne pasivne bonuse.

Meksičke nindže, solo igranje i borba s izvođenjem

Mexican Ninja je izuzetno šarmantan, energičan i svjesno apsurdan hibrid koji uspješno spaja tradiciju arcade brawler žanra s roguelike mehanikama. Njegova najveća snaga leži u iznimno brzom i fluidnom borbenom sustavu koji nagrađuje vještinu, visoke combo brojače i eksperimentiranje sa statusnim gradnjama lika.

Iako ga vizualni nered na ekranu, povremeni padovi performansi, skučeni prostori borbe i izostanak co-op moda sprečavaju da dostigne same vrhunce žanra poput Absoluma, rad tima Mad Bricks pruža visoku dozu zabave za sve ljubitelje brze akcije i pulp estetike. Riječ je o naslovu koji ne uzima sebe ozbiljno, ali borbene sustave dostavlja s punim poštovanjem prema igračevom vremenu i vještini.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.