Najnovija igra Jesse Makkonena, dolazi nam nešto manje od godine i pol dana nakon zadnjeg kvalitetnoga uratka Distraint 2 i donosi novu avanturu specifične atmosfere i dinamike. Barem smo tako očekivali, s obzirom na prijašnja njegova djela koja, začudo, radi u potpunosti sam. Da, dobro ste pročitali. Od ideje, priče, dizajna, crteža, glazbe, zagonetki, sve je djelo Jesseja koji uživa sve veće poštovanje na Steamu bez obzira što je izvan razvikane sfere indie igara. Kako se nova igra, imena Heal, snalazi u usporedbi sa njegovim ostalim igrama, ali i žanrom, saznajte dalje u recenziji.

Heal svakako nije psihološki horor koji ste možda očekivali od Makkonena. Ova je igra smještena između puzzle igre, avanture i point’n’clicka, u kojoj su zagonetni elementi samo dio iskustva. Doduše, tako bi i trebalo biti s takvim igrama, pogotovo onima koji se odluče na ozbiljne teme na koje često ne naletimo. U ovom slučaju, Heal je igra o starosti, demenciji, i održavanju uspomena i prisebnosti jednoga čovjeka koji prolazi kroz dosta kritične dane u svom životu. Njegov put iz sabranosti u zbunjenost, polagani gubitak ”sebe” i proživljavanja svojih najboljih uspomena, vezanih za njegovu ženu, proživljavamo kroz sedam razina i nanovo ih doživljavamo i oživljavamo.

Upravljanje u Healu je dosta jednostavno. Prva razina objašnjava kako se protagonist kreće, jednostavnim klikanjem prema smjeru gdje želite ići. Načini interakcije s predmetima su također jasno naznačeni. Praktički, jedine stvari koje možete detaljnije pregledati i s njima interaktirati ili su zagonetka ili rješenje, tako da tu nema praznog hoda. Samim time, puno dijelova nije toliko izazovno, no zadivljuje raznolikost tih zagonetki i rješenja. Bez obzira što nema prevelikih izazova u igri, ista će vas natjerati da neke stvari zapisujete, iscrtavate i zapamtite, sa osjećajem da je sve moguće završiti, što je svakako dobar osjećaj. Oko stila i samoga napredovanja, zagonetke i leveli s njima su napravljeni u stilu espace room igara. Kako bi izašli iz jedne sobe (levela) morate riješiti sve zagonetke na tom levelu. Nema gubljenja po lokacijama niti zbunjujućih dijelova, iako su iznimno atmosferični neki dijelovi u mraku koji vas navode na određene postupke (npr. krenite lijevo i nakon idućeg osvjetljenog područja opet nastavite lijevo u mrak do idućeg osvjetljenog područje koji je zapravo nova lokacija). Igra unosi dosta takvih SF/horor trenutaka, iako je zapravo učahurena u atmosferičnu temu koja je dosta realnija od čudovišta, sablasti i nejasnih opasnosti.

Zanimljivost Heala je i ta (iz perspektive produkcije igre) da je igra lokalizirana na 29 jezika, prvenstveno jer nema puno teksta. Budući da je priča važna, pomalo je razočaravajuće što teksta nema više, iako je očito da same lokacije, atmosfere i predmeti koje istražujemo pričaju većinu priče, tj. služe kao elementi narativa koji sasvim dobro drže glavnu temu. No, tu nailazimo i na malu nedorečenost – puno toga u ovoj temi ipak, nije dovoljno istraženo, niti prezentirano. U igri se dosta puta, zbog kompleksnosti zagonetaka i izazova koji donose izgubimo i zaboravimo na samu temu i glavnoga lika. Uistinu, bez obzira na sasvim lijepi dizajn, crtež i atmosferu, nekad zaboravimo o čemu je priča i sama igra. Nisam siguran koliko je očito što se događa u igri, koliko će se sve ”zakačiti” na ovu temu, no opet, nije fer pretpostavljati doživljaje drugih niti dovoditi previše u pitanje načine na koje je developer htio prikazati ovu temu. I prikazao ju je zaista na interesantan način, za koji ipak smatram da je trebao posvetiti još vremena i sadržaja.

Za završiti Heal neće trebati puno više od 2 sata. Naravno, ovisi o vremenu rješavanja zagonetki, s tim da postoje dvije-tri koje su poprilično teške. No, svaka donosi izazove, raznolike načine otkrivanja i rješavanja koji bi trebali zadovoljiti svakoga tko voli ovakve igre. Ostaje žal što igra ipak nije duža jer 7 levela (od kojih sedmi tehnički i nema zagonetke) čini se malo. No, u svaki od njih je uloženo dosta truda, prikazano je dosta sfera svakodnevnog života koji čovjek prolazi i koji su bitni za očuvanje uspomena. Simbolika može pobjeći nekima, možda je dio pobjegao i meni, a u tome i leži ljepota ovakvih priča i igara. Jesse je pokazao još jednom što samo jedna osoba može napraviti, i radujemo se daljnjim ostvarenjima kojih će zasigurno biti.