Ljubitelji znanstvene fantastike i environmentalnih zagonetki već desetljećima gaje posebnu naklonost prema specifičnom podžanru – napuštenoj svemirskoj stanici. Od hladne, kliničke izolacije naslova kao što su Deliver Us Mars i Fort Solis, pa sve do klasika poput System Shocka ili Alien: Isolationa, koncept čovjeka ostavljenog na milost i nemilost praznim hodnicima od čelika i stakla posjeduje neupitnu narativnu privlačnost. Međutim, za razliku od većine svojih žanrovskih srodnika koji izolaciju automatski prevode u čistokrvni survival horror, tjeskobu ili borbu protiv izvanzemaljskih pošasti, Rivage donosi znatno mirniji, ali psihološki jednako zahtjevan put. Ovo nije igra u kojoj bježite od čudovišta iz sjena ili sa strahom osluškujete šumove u ventilaciji. Ovo je naslov u kojem je vaš najveći neprijatelj vlastita kognitivna kapitulacija pred kompleksnim analitičkim problemima.

U vrijeme kada moderna AAA industrija bjesomučno gura pucačine visokog tempa, agresivne mikrotransakcije i spektakl na računa supstance, Rivage dolazi kao kontrapunkt koji od igrača traži potpunu prisutnost, bilježnicu s kemijskom olovkom pored kauča i strpljenje kakvo se u današnjem gaming krajoliku rijetko viđa. Oslanjajući se na popularni koncept vremenske petlje, mehaniku koju su naslovi poput Returnala koristili za besprijekoran akcijom nabijen ritam, a Deathloop kao poligon za narativni eksperiment, Rivage nastoji vremenski skok pretvoriti u temelju polugu za rješavanje zagonetki. Rezultat je naslov koji u svojim najboljim trenucima djeluje kao najambiciozniji escape room ikada zamišljen, no čije se dizajnerske finese povremeno spotiču o vlastitu rigidnost i sirovu prilagodbu konzolaškim kontrolerima.

Kad se dom pretvori u grobnicu…

Priča vas stavlja u ulogu Mirande Vigneau, priznate spisateljice, psihijatrice i doktorice na svemirskoj postaji ARES. Pripadnica peteročlane ljudske posade (odnosno sedmeročlane, ako u računici pridodamo i dva stanična robota) poslana je na višegodišnju misiju istraživanja egzoplaneta Vesta, s ciljem utvrđivanja uvjeta za potencijalno preseljenje ljudske rase. Scenarij započinje 1. svibnja 2467. godine u 09:32 ujutro. Miranda se budi u svojoj kabini uz nagli uzdah, nalik na buđenje iz noćne more, samo da bi sekundu kasnije shvatila kako je stvarni svijet postao znatno jeziviji. Ostatak posade u potpunosti je nestao bez ikakvog traga, stanica radi na kritično niskoj razini rezervnog napajanja, a sama Miranda ostala je zarobljena u beskonačnoj vremenskoj petlji.

Ono što Rivage izdvaja u narativnom smislu jeste dizajnerski kontrast između topline i praznine. Stanica ARES nije građena kao hladni, utilitarni industrijski kompleks kakav viđamo u većini SF ostvarenja. Prostranstva koja istražujete osmišljena su kao stvarni radni i životni prostor za ljude koji su ondje trebali provesti godine. Osobni dodaci u kabinama, razbacani romani na radnim stolovima, uokvirene obiteljske fotografije, pakiranja hrane te kutije s dokumentima daju stanici snažan, autentičan osjećaj nastanjenosti. No, upravo ta doza udobnosti i šarma pojačava osjećaj jeze kada shvatite da su ljudi koji su stvarali te uspomene prosto isparili.

Priča se ne služi klasičnim narativnim rezovima ili dugim dijalozima. Umjesto toga, radnju sklapate sami slaganjem mozaika kroz privatne e-mailove, audio bilješke, osobne dnevnike i zapise. Iako koncept zvučnih zapisa u igrama često zna djelovati kao lijen narativni prečac, ovdje je prirodno uklopljen u strukturu radnje – posada ARES-a sastavljena je od znanstvenika čija je profesionalna dužnost bila dokumentirati svako zapažanje, ali i vlastita psihološka stanja. Kroz te zapise postupno otkrivate da je ova znanstvena ekspedicija, pod teretom ogromne odgovornosti i izolacije, pucala po šavovima pod utjecajem sitnih međuljudskih netrpeljivosti i narušenog mentalnog zdravlja. Unatoč intrigantnom konceptu, tempo radnje povremeno pati. Budući da je napredovanje u potpunosti uvjetovano rješavanjem zagonetki u strogo linearnom slijedu, narativni osjećaj skrivene drame gubi na zamahu svaki put kada na sat vremena zapnete na jednoj prepreci. Prolazak kroz igru u prosjeku traje između 11 i 12 sati, što je idealna mjera koja sprječava da koncept postane zamoran, pod uvjetom da imate analitički um spreman na frustracije.

Analitički limbo pod pritiskom baterije

Glavna gameplay petlja igre počiva na iznimno strogoj matematici resursa. Svemirska stanica ARES pati od dramatičnog gubitka električne energije, a vaša baterija raspolaže sa svega četiri jedinice napajanja. Svaka ključna akcija, a prvenstveno otvaranje teških automatskih vrata koja dijele sektore stanice, troši točno jednu jedinicu struje. Kada potrošite sve četiri jedinice, stanica gubi napajanje i nastaje mrak. Iako Miranda ima prijenosnu svjetiljku koja omogućuje lakše kretanje po mračnim hodnicima, interakcija s računalnim terminalima, staničnim strojevima i ključnim mehanizmima tada postaje nemoguća.

Tu na scenu stupa mehanika vremenske petlje. U skladišnoj prostoriji pored stanične kuhinje nalazi se neobična, uspravna arkadna kabina. Interakcijom s tim uređajem Miranda prisilno resetira dan i vraća se u svoj krevet u 09:32 ujutro, sa svježe napunjenom staničnom baterijom. Petlja u igri ne funkcionira kao kazna, ne postoji ograničenje u broju pokušaja, iako igra nudi trofej/achievement ako je završite u 25 ili manje petlji. Međutim, ona zahtijeva pedantno planiranje rute. Ako bezrazložno prođete kroz pogrešna vrata, uzalud ste potrošili jedinicu napajanja i potencijalno uništili čitavu operaciju istraživanja, prisiljavajući se na odlazak do arkadne mašine i ponavljanje već viđenih koraka.

Kako proces stalnog resetiranja ne bi postao nepodnošljiv, developeri su implementirali K9 sustav — vrstu osobne neuronske interface opreme koja djeluje kao vaš digitalni asistent i “vanjski tvrdi disk“. K9 je najvažniji element u cjelokupnom dizajnu igre. Sve što otkrijete u jednoj petlji, primjerice skenirane pristupne kartice, lozinke, audio zapisi, pa čak i screenshotove koje sami napravite unutar sučelja, ostaje trajno pohranjeno u vašem K9 sustavu i ne briše se pri vremenskom resetiranju. To znači da jednom dešifrirana lozinka ili skenirani ključ ostaju zauvijek s vama, što eliminira potrebu da u svakoj petlji ponovno rješavate već apsolvirane zagonetke.

Sami izazovi iznimno su raznoliki, visoko intelektualni i znanstveno usmjereni. Igra od vas traži dešifriranje kodova, razumijevanje logičkih sklopova u razvodnim kutijama s osiguračima, analizu kalkulacija o gravitacijskom privlačenju te povezivanje podataka na zvjezdanim kartama. U jednom trenutku zagonetke su čista logika u stilu spajanja točaka, dok ćete već u idućoj morati primijeniti znanje rješavanja legendarne dječje igračke iz 70-ih godina prošlog stoljeća — ukratko, čeka vas scenarij u kojem ćete bez srama uhvatiti sebe kako na mobitelu gledate desetominutni vodič na YouTubeu samo da shvatite matematički algoritam.

Nagrađujući osjećaj i nalet dopamina kada se dijelovi slagalice konačno spoje jednostavni su za pamćenje i čine Rivage jednim od najinteligentnijih puzzlera godine. No, novčić ima i drugu stranu – u igri ne postoji apsolutno nikakav sustav pomoći. Ako zapnete, ostavljeni ste sami sebi na milost i nemilost. Zbog toga se boravak na ARES-u povremeno pretvara u zamorno, besciljno lutanje hodnicima i nasumično klikanje po objektima u nadi da ste previdjeli sitni trag, što u kombinaciji s ponovnim pokretanjem petlje zna izazvati popriličan osjećaj zamora i kognitivne iscrpljenosti.

Prezentacijski snažno, uz dodatak nespretnih konzolaških kontrola

Sa stajališta prezentacije, Rivage ostavlja izuzetno snažan vizualni dojam. Iako su prostori koje istražujete geometrijski ograničeni i skromnijih dimenzija, razina detalja utkana u okoliš je fascinantna. Osvjetljenje i vizualni efekti prijelaza iz funkcionalnog stanja stanice u mračni, beživotni režim rada stvaraju vrhunsku filmsku atmosferu. Audio dizajn prati tu koncepciju — glazbena podloga je izrazito suptilna i ambijentalna, dok gluma i zvučni efekti unose prijeko potrebnu živost u inače mrtav prostor. Pozitivna je stvar i to što Miranda ne zamara igrača neprekidnim, nepotrebnim unutrašnjim monolozima i komentarima – njezin glas čut ćete samo kada je to zaista narativno opravdano.

Ipak, tehnička izvedba na PlayStationu 5 razotkriva najdublju ranu ove igre – Rivage je u svojoj srži dizajniran primarno za igranje tipkovnicom i mišem, dok je prilagodba na DualSense kontroler odrađena iznimno nespretno. Upravljanje kursorom prilikom interakcije s računalnim terminalima i unosom lozinki preko virtualne tipkovnice zamorno je i neprecizno.

Dodatnu iritaciju stvara kontrolni sustav K9 sučelja. Kada preklopite K9 pretinac preko ekrana (što se na PS5 radi pritiskom na touchpad), tipkama na kontroleru istovremeno upravljate i opcijama unutar K9 uređaja i kretanjem vašeg lika u prostoru. Ako u tom trenutku želite držati screenshot s tragom na ekranu i istovremeno prilaziti zagonetki u prostoriji, kontrolne sheme se isprepliću, uzrokujući frustrirajuće greške u kretanju.

Isto tako, interakcija s malim predmetima u prostoru i njihovo rotiranje u trodimenzionalnom prostoru pomoću analognih palica djeluje tromo i kruto. Riječ je o problemima koji ne uništavaju igru u potpunosti, ali konstantno skreću pažnju s izvrsno osmišljenih intelektualnih izazova na nespretnost same izvedbe.

Dobra SF mozgalica koju je bolje odigrati na kompu…

Rivage je impresivno ambiciozan, izrazito pametan i vizualno dojmljiv znanstveno-fantastični puzzler koji odbija držati igrača za ruku. Kanadski Exnilo Studio stvorio je pedantno razrađen svijet koji spaja nostalgiju napuštenih svemirskih postaja s besprijekorno utkanim znanstvenim zagonetkama. Sustav vremenske petlje i K9 sučelje predstavljaju sjajnu dizajnersku polugu koja nagrađuje logičko razmišljanje i vođenje vlastitih bilješki, pružajući osjećaj osobne pobjede kakav rijetko koja moderna igra može isporučiti.

Međutim, visoki prag tolerancije na frustraciju, potpuni izostanak bilo kakvog hint sustava, teški linearni zastoji u slučaju gubitka traga te, iznad svega, nespretno prilagođene kontrole za igranje pomoću kontrolera sprječavaju Rivage da se približi samom vrhu žanra. Za igrače koji traže opuštajući SF ili akcijom nabijeno iskustvo, ova će svemirska stanica brzo postati zamorna grobnica. No, za ljubitelje kompleksnih mozgalica, analitičare i one koji se ne boje dohvatiti papir i olovku kako bi razbili šifru na egzoplanetu Vesta, Rivage nudi doista unikatno iskustvo.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.