Kada četiri brata iz Wyominga, okupljena pod okriljem studija TeamKill Media, odluče napraviti igru koja spaja kozmički horror, gašenje požara i jezivu akciju u stilu Dead Spacea, čovjek ne može a da ne digne obrvu ili dvije. Njihov prvijenac Quantum Error, koji stiže ekskluzivno za PlayStation 5, zvuči kao nešto što bi nastalo iz pijane oklade na obiteljskom roštilju: “možemo li napraviti igru koja je DOOM, ali s vatrogascem u glavnoj ulozi?” Ideja je toliko luda da bi mogla biti genijalna – ili spektakularna katastrofa. S obzirom na to da igra još od svoje najave izaziva podijeljene reakcije, vrijeme je da zaronimo u ovaj ambiciozni kaos i otkrijemo je li Quantum Error skriveni biser ili samo hrpa polomljenih piksela?

Kad se sudare Event Horizon i Cthulhu mitologija

Quantum Error stavlja vas u čizme Jacoba Thomasa, bivšeg vojnika koji se „prebacio“ na gašenje požara, što samo po sebi zvuči kao premisa za uzbudljivi akcijski film iz 90-ih. Radnja igre smještena je u 2109. godinu, u futuristički svijet gdje Monad Quantum Research Facility, misteriozna istraživačka postaja smještena 30 milja od obale Kalifornije, postaje poprište nečeg jezivog. Ono što počinje kao rutinska misija spašavanja pretvara se u kozmički horror, s mutiranim čudovištima, teroristima i narativom koji pokušava kanalizirati Event Horizon i Cthulhu mitologiju. Jacob, uz svog partnera Shanea Costu, kreće u misiju spašavanja, ali ubrzo se suočava s tajnama koje vode od Zemlje do Jupiterovih mjeseca.

Priča je ambiciozna, to joj se mora priznati. Autori igre očito su željeli ispričati epsku, flimičnu priču, s puno rezova između prošlosti i budućnosti kako bi razvili lik Jacoba. Na papiru, ideja o vatrogascu koji se bori protiv kozmičkih užasa zvuči svježe, a posveta braće njihovom ocu, pravom vatrogascu, daje igri emotivnu težinu. Međutim, izvedba je poput loše ispričane šale – puno truda, ali nitko se ne smije. Narativ je konfuzan, skače između vremenskih linija bez jasnog konteksta, a likovi su drveni, s dijalozima koji zvuče kao da su napisani za B-film. Jacob je stereotipni “žestoki momak” bez dubine, a sporedni likovi, poput Shanea ili misteriozne Ilie, nestaju u moru loše tempiranih cutscena.

Dobre strane? Pa, recimo, postoje momenti kada priča uspije izazvati radoznalost, posebno kada se otkrivaju detalji o Monadovoj opsesiji kvantnim putovanjima i eksperimentima. Ti trenuci, iako rijetki, podsjećaju na najbolje trenutke Dead Spacea. Nažalost, loše strane su brojnije – cutscene su preduge, često zauzimaju pola sata bez ikakve interakcije, a priča nikad ne pronalazi ravnotežu između ambicije i koherencije. Umjesto da vas uvuče u svijet, narativ vas ostavlja zbunjenim, dok se pitate zašto ste upravo gledali petominutnu scenu o trudnici u svemiru?

Kozmičko – mehanički horror

I dok je priča Quantum Errora pokušala biti Interstellar s iznimno „kratkim“ budžetom, gameplay je više kao DOOM koji je i sam usput zaboravio zašto ljudi vole DOOM. Igra je mješavina pucačine iz prvog ili trećeg lica, stealth elemenata, i, najzanimljivije, vatrogasnih mehanika. Jacob koristi alate poput sjekire, hidrauličnih kliješta i pile K12 za borbu protiv neprijatelja, otvaranje vrata ili gašenje požara. Ove vatrogasne mehanike predstavljaju daleko najbolji dio igre. Postoji nešto nevjerojatno zadovoljavajuće u korištenju pile za rezanje čudovišta ili provjere vrata kako biste izbjegli „backdraft“. DualSense kontroler ovdje briljira, s haptičkim feedbackom koji vam dočarava težinu alata ili toplinu vrata, što doprinosi imerziji prilikom igranja.

Nažalost, ostatak gameplaya je kao da netko pokušava složiti puzzle s dijelovima iz različitih kutija. Borba je kruta i neprecizna, s oružjima koja djeluju generički poput pištolja, puške, sačmarice… dakle, ništa posebno i ništa novo. Neprijatelji, od mutiranih zombija do terorista, imaju AI koji je toliko loš da se često zaglave u vratima ili trče ravno u vašu sjekiru. Stealth je gotovo neupotrebljiv jer neprijatelji imaju rendgenski vid kroz zidove. Sustav checkpointova je nemilosrdan, prisiljavajući vas da ponavljate dugačke sekvence ako umrete, što je posebno frustrirajuće zbog čestih bugova, poput zaglavljivanja u okolini.

Igra također pati od lošeg dizajna korisničkog sučelja. Meni je nespretno riješen, bez jasnih indikatora jesu li vam plinska maska ili čučanj aktivni, a tutorijali su toliko loše dizajnirani da ćete se osjećati kao da polažete vozački ispit s uputama na stranom jeziku. Ipak, ima nečeg šarmantnog u tom “janky” osjećaju, pa možda ćete i pronaći neki užitak u ovom kaosu. Za većinu, međutim, gameplay je frustrirajući spoj dobrih ideja i loše izvedbe.

Unreal Engine 5 s hrpetinom problema

Vizualno, Quantum Error ima trenutke koji impresioniraju, zahvaljujući Unreal Engineu 5. Sjene, refleksije i tamni hodnici Monada stvaraju atmosferu koja povremeno podsjeća na Dead Space. Međutim, ovi trenuci su rijetki, a većina igre pati od loše optimizacije, pop-up tekstura i čudnih animacija. Likovi u cutscenama imaju neugodan “shimmer” efekt, a objekti se pojavljuju iz ničega, što kvari imerziju.

Zvuk također pruža pomiješane dojmove. Glazba je izvrsna, s jezivim sci-fi tonovima koji podsjećaju na Event Horizon. 3D audio, međutim, je razočaranje – umjesto da stvara napetost, često se pretvara u kakofoniju zvukova gdje ne možete razlučiti važne zvukove, poput koraka neprijatelja, od pozadinske buke. Voice acting je osrednji, s dijalozima koji zvuče kao da su snimljeni u podrumu. Jacobov glas, kojeg daje Josiah Jones, funkcionalan je, ali bez karizme, dok sporedni likovi zvuče kao da čitaju scenarij po prvi put.

Kontrole su najslabija karika igre. Pucanje je neprecizno, mijenjanje oružja je sporo, a inputi često ne registriraju. Dodajte tome česte bugove, od zaglavljivanja na crijevu do nestanka HUD-a tijekom cutscena, i dobivate igru koja se često čini kao alpha verzija. Ipak, DualSense integracija, poput korištenja mikrofona za CPR, predstavlja svijetlu točku, pokazujući da je tim doista imao kreativne ideje, samo ne i resurse da ih u potpunosti implementira i ispolira.

Prilika za popravni…

Quantum Error je igra koja želi biti sve – Dead Space, DOOM, vatrogasni simulator, ali na kraju nije ništa od toga. Ambicija ovog malog studija je divljenja vrijedna, pogotovo s obzirom na to da su igru napravila samo četiri čovjeka, ali rezultat je kaotičan. Vatrogasne mehanike i povremeni trenuci atmosfere pokazuju potencijal, ali loš narativ, kruti gameplay i tehnički problemi sprječavaju igru da zablista. Za 60 dolara, teško je preporučiti je ikome osim najstrpljivijim ljubiteljima “janky” igara. Ipak, ne možemo a da ne osjetimo poštovanje prema strasti ovog malog tima. Možda će autori vremenom putem zakrpi ispraviti ove greške i učiniti igru boljom. No, do tada, Quantum Error ostaje kao vatra koja gori snažno, ali ne dovoljno da zagrije.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.