INFO BOX
- DEVELOPER: Senscape
- PUBLISHER: SOEDESCO
- PLATFORME: PS4, PS5, Xbox Series X/S, PC, Switch
- ŽANR: Horror avantura
- DATUM IZLASKA: 30 listopada 2026.
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: PS5
Postoje projekti čije se nastajanje ne mjeri produkcijskim ciklusima, već geološkim razdobljima za standarde nezavisne videoigre. ASYLUM argentinskog studija Senscape, koji na PlayStation 5 stiže uz izdavačku podršku kuće SOEDESCO, nosi težinu petnaestogodišnjeg iščekivanja od prve najave, odnosno trinaest godina otkako je pokrenuta njegova Kickstarter kampanja, pa i gotovo dva desetljeća otkako je glavni dizajner Agustín Cordes sa svojim prethodnim timom potpisao kultnu avanturu Scratches. U međuvremenu, industrija sepomaknula iz ere klasičnih point and click avantura iz kasnih 2000-ih u doba fotorealizma, brzih walking simulatora sa jump scare šokovima i algoritamskog „sadržaja za streamere“.
Upravo u tom raskoraku leži važnost ovog naslova. Dok velik dio moderne indie horror ponude reciklira generičke 3D resurse i jeftine prepade namijenjene reakcijama pred kamerom, ASYLUM svjesno bira sporiji, staromodniji put, ne pokušava izmisliti ništa novo niti se dodvoravati trenutačnim trendovima – umjesto toga djeluje kao izravni, gotovo tvrdoglavo dosljedni nastavak već spomenute avanture Scratches. Takav pristup u današnjem kontekstu djeluje poput vremenske kapsule — pomalo tvrdoglave, neosporno atmosferične i u mnogo čemu svjesno nesavršene.

Hanwell, potisnuta sjećanja i spori ritam tenzije
U svojoj srži, ASYLUM je horror avantura iz perspektive prvog lica koja se oslanja na psihološku nelagodu, istraživanje i rješavanje zagonetki, zbog čega je bliža ranijim radovima studija Cyan, poput Mysta i Rivena, nego modernim akcijskim horrorima. Igrač preuzima ulogu bezimenog protagonista, navedenog kao The Visitor, nekadašnjeg pacijenta ustanove Hanwell Mental Institute, koji se ondje vraća potaknut vizijama, halucinacijama i noćnim morama, u nadi da će otključati potisnuta sjećanja vezana uz skupinu pacijenata poznatu kao Group E.
Već uvodna premisa nudi učinkovit obrat – ono što bi trebalo biti napuštena ruševina zapravo je zgrada u kojoj se tek pripremaju radovi na obnovi pod novim vodstvom, dok su zbog pretrpanosti drugih ustanova neki bivši pacijenti već premješteni natrag, uz tek jednog zaštitara i recepcionarku Juliju koja vas uz upozorenje pušta u obilazak. Takav okvir stvara solidnu početnu napetost i intrigantnu misteriju, ali tematska dubina i pripovjedni zamah često se sudaraju s razvučenim tempom. Priča se gradi polako, a sam narativ i dijalozi nerijetko djeluju neujednačeno — pojedine rečenice zvuče ukočeno, kao da bi im dobro došao još jedan krug jezičnog dotjerivanja, dok se neki likovi naizgled gube iz priče bez jasnog objašnjenja. Glavni zaplet nije posve nepredvidiv, a završnica ostavlja niz neodgovorenih pitanja i dvosmislenosti koje će prije potaknuti podijeljene rasprave nego ponuditi čvrsto zaokruženje.
Ipak, u tih desetak sati trajanja, koliko okvirno traje uz dodatne tajne, ASYLUM uspijeva zadržati pažnju onih koji cijene polagano sazrijevanje ugođaja. Njegov horror ne počiva na neprekidnim prepadima, nego na osjećaju nelagode dok lutate mračnim hodnicima ustanove u kojoj su se nekada odvijali mučni tretmani, dok se u pozadini miješaju tmurna glazba i uznemirujući zvukovi pacijenata. Kada atmosfera klikne, igra nudi opipljivu tjeskobu, no problem je što se ti trenuci prečesto razvodnjavaju praznim hodom.
Između statičnih čvorišta i zamornog vraćanja unatrag
Mehanička petlja igre oslanja se na kretanje od čvorišta do čvorišta uz puni raspon okretanja od 360 stupnjeva na svakoj točki. U praksi to znači da odabirete smjer kretanja između statičnih pozicija, promatrate okruženje i reagirate na označene interaktivne točke. Korisno rješenje predstavljaju kontekstualne ikone, kao što su povećalo za promatranje, šaka za uzimanje ili manipulaciju te ključ za korištenje predmeta, a koje smanjuju frustraciju nasumičnog isprobavanja svega sa svime, kao i bilježnica koja objedinjuje dnevnik zadataka, bazu likova, opcije dijaloga i popis predmeta.
Na PlayStationu 5, upravljanje kontrolerom odrađeno je korektno. Iako sučelje i rad s inventarom ponekad traže malo privikavanja, cjelina postaje intuitivna čim uhvatite ritam. Način na koji predmete birate i koristite u odnosu na okruženje djeluje pomalo staromodno i specifično, no rijetko postaje nepremostiva prepreka jer se u rukama istovremeno ne gomila prevelik broj stvari. Zagonetke su u većini slučajeva logične i uklopljene u narativ, iako se dio njih svodi na klasično otvaranje vrata, a igra ne nudi poseban sustav savjeta pa se oslanjate na vlastito zapažanje i bilješke.
Najveća slabost ove mehanike nije sama ideja point and click avanture, već nesrazmjer između veličine prostora i gustoće sadržaja. Hanwell je ogromna građevina raspoređena kroz više razina, uključujući katove, podrum i kanalizaciju, ali velik dio tih prostorija djeluje prazno i bez stvarne interaktivnosti. Kada zapnete ili trebate odnijeti pronađeni predmet na drugo mjesto, bez opcije brzog kretanja lako se pretvorite u putnika kroz duge, tihe i jednolične hodnike. Ono što bi trebalo biti napeto istraživanje tada se pretvara u sporo, zamorno vraćanje unatrag koje umrtvljuje ritam i kvari inače solidan osjećaj otkrivanja skrivenih detalja.
VHS estetika, zlokobni zvuk i krhkost prezentacije
S audiovizualne strane, ASYLUM jasno pokazuje svoje nadahnuće klasičnom horror kinematografijom, lovecraftovskom fikcijom te estetikom osamdesetih. Namjerno pomalo zastarjela, zrnatija estetika koja priziva dojam VHS vrpce dobro služi turobnom tonu igre i autentičnom prikazu arhitekture inspirirane Kirkbride Planom. Iako grafika po suvremenim standardima nije raskošna, a neke lokacije djeluju ogoljeno, art-direkcija uspijeva dočarati zapuštenost i težinu prostora.
Audio komponenta jedan je od jačih aduta ovog naslova. Tjeskobna zvučna kulisa, odjeci iz mračnih prostorija i povremeni jezivi zvukovi stvaraju napetost tamo gdje sama slika ne bi bila dovoljna. Glasovna gluma u razgovorima i međusobnim scenama u cjelini je korektna, unatoč povremeno nespretnom tekstu, dok se komentarima predmeta pristupa tekstualno. S druge strane, animacije govora na modelima likova znaju djelovati ukočeno, ograničene uglavnom na donji dio lica, a povremene neravnine u prijelazima i ritmu podsjećaju da je riječ o naslovu čija se tehnička osnova oslanja na stariju filozofiju dizajna.
Atmosferičan horror i besciljno lutanje
ASYLUM je iskren, tvrdoglavo staromodan psihološki horror koji poštuje tradiciju klasičnih avantura i gradi ugođaj strpljivo, bez oslanjanja na jeftine trikove. Njegova najveća vrlina ujedno je i njegov najveći teret – prostrani svijet i spori tempo stvaraju snažnu atmosferu i osjećaj izolacije, ali prečesto prelaze u zamorno lutanje praznim prostorijama uz neujednačeno pisanje. Kao naslijeđe petnaestogodišnjeg puta do izlaska, Asylum ostaje zanimljiva i atmosferična kuriozitetna avantura za strpljive ljubitelje žanra — nije neki masterpiece, ali nije ni promašaj bez identiteta, već djelo koje nagrađuje one spremne prihvatiti njegov spori, ponekad naporan korak.







