Nakon godina spekulacija i tihih nada obožavatelja, službeno je najavljen Assassin’s Creed Black Flag Resynced, temeljiti remake Ubisoftove kultne gusarske sage koji ne planira biti samo nostalgični izlet, već punokrvna demonstracija moći moderne tehnologije.

Razvojni tim iz Ubisoft Quebeca preuzeo je kormilo projekta s jasnim ciljem – uzeti igru koju mnogi smatraju najboljom u serijalu i transformirati je u iskustvo koje dostojno stoji uz bok najmodernijim naslovima današnjice.

Karibi u Ray Tracing sjaju

Ono što ovaj remake čini “Resynced” verzijom je prelazak na najnoviju evoluciju Ubisoftovog Anvil enginea, istog onog koji pokreće Assassin’s Creed Shadows. To znači da igra više nije ograničena arhitekturom starih konzola. Vizualna prezentacija sada počiva na Micropolygon i PBR (Physically Based Rendering) sustavima, što u prijevodu znači da svaka površina, od drvene palube Jackdawa do vlažnog lišća u džungli, izgleda zastrašujuće realistično.

Tehnološki gledano, Ubisoft nije štedio. Igra donosi Raytraced Lighting s Global Illumination (RTGI) sustavom, što drastično mijenja atmosferu tijekom zalaska sunca na otvorenom moru ili unutar slabo osvijetljenih krčmi u Havani. Refleksije na vodi sada su precizne, a sam prikaz mora doživio je potpunu revoluciju. Voda više nije samo tekstura, već kompleksna simulacija s moderniziranom fizikom valova koja izravno utječe na navigaciju broda. Za one koji cijene fluidnost, potvrđena je opcija od 60 sličica u sekundi na konzolama, uz podršku za Dolby Atmos audio koji će svaki udar vala i povik posade učiniti prostorno opipljivim.

Dublja borba i evolucija stealtha

Ubisoft Quebec prepoznao je da su borba i šuljanje segmenti koji su u originalu najviše pokazivali znakove starosti. U Resynced verziji, borba na kopnu je visceralnija i dinamičnija. Naglasak je stavljen na sustav pariranja i brutalne završne poteze, a Edward sada može fluidno kombinirati pištolje i rope dart usred akcije. Uveden je i novi arhetip neprijatelja – Demolitionist, koji će igrače tjerati na brze reakcije i konstantno kretanje.

Ljubitelji tišine dobit će alate o kojima su 2013. mogli samo sanjati. Edward sada ima mogućnost čučanja bilo gdje, što drastično mijenja pristup infiltraciji u neprijateljske utvrde. Dodana je i opcija “Dive-anywhere”, koja omogućuje stealth pristup brodovima i obalnim lokacijama izravno iz vode, bez unaprijed određenih točaka za ulazak. Dinamičke sjene i nivoi osvjetljenja sada izravno utječu na to koliko vas stražari vide, dok novi Observe mod značajno proširuje domet i funkcionalnost Eagle Visiona. Čak je i parkour doživio promjene – vraćen je manualni skok, a dodani su bočni i stražnji odrazi za brže penjanje i lakše prekide kretanja u kritičnim trenucima.

Nova era pomorskog ratovanja

Srce Black Flaga oduvijek je bio brod Jackdaw, a u ovom remakeu on postaje još ubojitiji stroj. Pomorska borba obogaćena je novim sekundarnim oružjima, poput bačvi sa šrapnelima koje služe za kidanje neprijateljskih jedara i specijalnih topova od osam funti koji lakše otvaraju slabe točke na trupu broda. Frakcije na moru su prerađene, pa će brodovi različitih saveza sada nositi specifičnu opremu i taktike ovisno o svojoj pripadnosti.

Jedna od najzanimljivijih novosti je sustav oficira. Tijekom igranja moći ćete locirati i dodijeliti nove časnike svojoj posadi, a svaki od njih donosi specifičnu pasivnu ili aktivnu sposobnost koja može preokrenuti tijek bitke. Također, sustav Kenway’s Fleet je potpuno integriran u samu igru – više nema potrebe za vanjskim aplikacijama; flota se sada vodi izravno iz kapetanove kabine, omogućujući generiranje prihoda kroz rijetke trgovačke rute dok vi istražujete svijet.

Proširena priča i kolekcionarska izdanja

Iako je srž priče ostala ista, Ubisoft je dodao nove scene i dijaloge, a najvažnija vijest za fanove je povratak Matta Ryana i ostatka originalne postave koji su ponovno stali pred mikrofone. Očekuju nas nove storyline dionice posvećene legendama poput Crnobradog i Stedea Bonneta, deset potpuno novih gusarskih pjesama (shanties), te uvođenje ljubimaca na brod – od sada vas na palubi Jackdawa mogu pratiti majmun ili mačka.

Naravno, ptanje koje je sve najviše zanimalo dobilo je definitivan odgovor – da, doista isplovljavamo u jeku ljeta! Assassin’s Creed Black Flag Resynced stiže 9. srpnja i to na PlayStation 5, Xbox Series X/S.

Za one koji žele odmah osigurati svoj primjerak, dostupna su tri izdanja:

• Standard Edition (59,99 €) – osnovna igra za one koji žele samo čisto iskustvo.
• Deluxe Edition (69,99 €) – uz osnovnu igru, sadrži “Master Assassin” pakete s Edwardovim kostimima i vizualnim nadogradnjama za brod.
• Collector’s Edition (199,99 €) – vrhunski paket s unikatnom statuom Edwarda Kenwaya, bilježnicom s njegovim zapisima, brošem i fizičkom kartom.

Svi prednarudžbe uključuju i ekskluzivni Blackbeard’s Crimson Pack s unikatnim oružjem i odjećom.

Sudeći prema svemu navedenom, Assassin’s Creed Black Flag Resynced nije samo sigurna oklada Ubisofta na nostalgiju, već ambiciozan projekt koji bi mogao postaviti nove standarde za remakeove u industriji.

U suradnji s portalom IGN, pred nama je novi ID@Xbox Showcase. Spomenuti događaj počinje u 19h po našem vremenu, a donosi nam dublji uvid u naslove koji će obilježiti ostatak godine, ali i popuniti Game Pass katalog.

Fokus na inovaciju i raznolikost žanrova

Ovaj digitalni događaj bit će dostupan za gledanje na gotovo svim relevantnim platformama, od YouTubea i Twitcha do TikToka, a obećava bogat program ispunjen novim trailerima i gameplay prikazima. Među naslovima koji su već potvrdili svoje sudjelovanje ističe se Mistfall Hunter, igra koja već neko vrijeme plijeni pažnju svojom atmosferom, kao i zagonetni There Are No Ghosts at the Grand.

Posebnu pažnju privlači Solo Leveling: ARISE OVERDRIVE, naslov koji se oslanja na iznimno popularnu franšizu, te Aphelion, koji bi prema najavama mogao postati jedan od hitova sezone. Važno je istaknuti da Aphelion stiže kao Day One dodatak u Game Pass već krajem ovog mjeseca, unutar drugog vala travanjskih igara.

Nastavak uspješne tradicije

Posljednji ovakav događaj održan u listopadu 2025. godine postavio je visoka očekivanja, s fokusom na igre kao što su Mouse: P.I. For Hire i TCG Pocket Simulator. Ovogodišnji travanjski termin služi kao savršen uvod u “vruće” gaming ljeto, a osim već potvrđenih naslova, organizatori najavljuju i nekoliko iznenađenja o kojima se do samog početka prijenosa neće znati ništa.

Dugo smo čekali na ovaj trenutak. Od onog enigmatičnog trailera iz 2020. godine koji nas je ostavio u kolektivnom čuđenju i upitnicima iznad glava, PRAGMATA je postala svojevrsni „vaporware“ modernog doba – naslov koji se stalno ispričava zbog novog odgađanja, dok publika polako gubi nadu u njegov izlazak. Ipak, u iznimno jakoj godini, u kojoj Capcom niže uspjehe s igrama kao što su Resident Evil Requiem i Monster Hunter Stories 3: Twisted Reflection, ovaj novi IP konačno je sletio na naše konzole i PC konfiguracije – i to u velikom stilu! No, to nije sve – štoviše, PRAGMATA je tu da nas uvjeri da nije samo još jedna igra u nizu, već i smjela izjava o namjeri japanskog izdavača koji je, čini se, odlučio da mu status “kralja nastavaka” više nije dovoljan.

Povratak u budućnost akcijskog dizajna

PRAGMATA je igra koja se drsko opire modernim trendovima prenapuhanih otvorenih svjetova koji proždiru naše vrijeme bez jasnog fokusa. Ona je zapravo duhovni nasljednik klasika iz Xbox 360 i PlayStation 3 ere, vremena kada su izdavači, a posebno Capcom, redovito riskirali s bizarnim, fokusiranim i linearnim akcijskim naslovima. Zamislite fuziju preciznog napucavanja iz Vanquisha, klaustrofobične atmosfere Dead Spacea i emocionalne srži The Last of Us, sve to umotano u visoku produkciju današnje generacije. Eto, to vam je PRAGMATA.

Capcom je trenutno u nevjerojatnom nizu. Nakon što su njegovi genijalci godinama polirali svoje provjerene franšize do savršenstva, PRAGMATA predstavlja njihov najhrabriji iskorak – demonstraciju moći koja kaže da talent unutar studija nije ograničen samo na zombije i čudovišta. U svijetu gdje AAA produkcija postaje sve uniformiranija, ovaj naslov djeluje kao povratak korijenima za milenijalce koji se sjećaju vremena kada su igre imale jasne razine, moćne bosseve s ogromnim health barovima i mehanike koje se ne boje biti čudne. Capcomova odluka da razvije potpuno novi IP u trenutku kada industrija grca u sigurnim okladama (prije svega, remakeovima i klasičnim nastavcima) sama po sebi zaslužuje respekt, ali način na koji su to izveli, spajajući nostalgičnu linearnost s futurističkim konceptima, u najmanju ruku graniči s genijalnošću.

Podsjetimo se, razvojni put ove igre bio je posut sumnjama. Gotovo šest godina tišine, uz tek povremeno javljanje, čisto da znamo da je igra još živa, često znači kreativni pakao. No, Capcomov finalni proizvod sugerira upravo suprotno – vrijeme je utrošeno na poliranje specifične vizije koja se ne dodvorava nikome. PRAGMATA je igra koja vas ne drži za ruku dok istražujete prazne prostore – ona vas baca u žrvanj mehanika koje zahtijevaju vašu punu pažnju, podsjećajući nas zašto su naslovi poput Lost Planeta ili Gears of Wara svojevremeno redefinirali žanr.

Izvitoperena stvarnost na rubu Mjeseca

Radnja ove svemirske epopeje smješta nas u cipele Hugha Williamsa, inženjera koji sa svojim timom stiže u The Cradle, veliku istraživačku koloniju na Mjesecu. Naravno, po dobrom starom običaju znanstvene fantastike, sve pođe po zlu u prvih deset minuta. Hugh ostaje sam, teško ozlijeđen i izoliran, sve dok ne nabasa na Dianu – androida u obliku djevojčice koja će postati njegov jedini saveznik u borbi protiv IDUS-a, odmetnute i poludjele umjetne inteligencije koja upravlja bazom.

Ono po čemu se PRAGMATA izdvaja iz mora sličnih distopija je njena svojevrsna estetska dvoličnost proizašla iz Lunafilamenta, futurističkog materijala sposobnog 3D isprintati bilo što, omogućujući developerima da nas bace u doista nadrealne scenarije. Najbolji primjer je replika Times Squarea koja izgleda kao da je isprintana s greškom, što za rezultat ima taksije koji se tope u pod poput Dalíjevih satova i zgrade koje „zijevaju“ nedovršene jer je AI-ju “ponestalo tinte“… Sve to djeluje kao namjerna vizualna kritika današnjeg generativnog AI-ja, gdje onaj “uncanny valley” efekt ovdje nije tehnički nedostatak, već vrhunski narativni alat. Okruženje je istovremeno sterilno i fascinantno, puno stakla, čelika i holografskih projekcija koje pokušavaju simulirati život tamo gdje ga više nema, čineći to na vrhunski i iznimno atmosferičan način.

Sama priča možda “troši” itekako poznate motive. Budimo iskreni, odnos “vuka i mladunčeta” vidjeli smo mnogo puta, međutim izvedba onoga što je pred nama doista je besprijekorna. Hugh je namjerno prizemljen protagonist, astronaut s kojim se lako poistovjetiti jer se u svakom pokretu osjeti njegova ljudska krhkost. On nije nikakav super vojnik, on je najobičniji, iznimno ranjivi čovjek koji se bori protiv strojeva koji su brži, jači i brojniji. Diana, s druge strane, nije iritantni pratitelj (iako se u njenom ponašanju ponekad zna potkrasti poneki cringe trenutak, uobičajen za japanske kreativce). Njena dječja znatiželja dok promatra predmete sa Zemlje daje igri prijeko potrebnu toplinu. Iako je priča snažno koncentrirana na sam kraj, emocionalni ulog ostaje visok kroz svih 12 do 15 sati, koliko će vam trebati da vidite odjavnu špicu. Misterij oko toga zašto je baza postala neprijateljski nastrojena i koja je zapravo Dianina uloga u cijelom PRAGMATA programu otkriva se polako, podsjećajući pomalo na narativnu strukturu viđenu, primjerice, u igri Horizon Zero Dawn.

Kognitivni trening pod paljbom strojeva

Glavna inovacija igre leži u njenoj borbenoj petlji koja od igrača zahtijeva simultano korištenje oba dijela mozga. Dok se s robotima borite klasičnim oružjem, vaši meci na njih isprva djeluju beznačajno. Njihov oklop je previše čvrst, što ih čini poput „morskih plodova“ koje prvo morate “razbiti” da biste došli do mesa. Tu nastupa Diana. Dok Hugh cilja, vi s desne strane ekrana navigirate hacking gridom. Korištenjem akcijskih tipki kontrolera, rješavate prostorne zagonetku u stvarnom vremenu. To stvara nevjerojatnu tenziju jer morate pratiti kretanje neprijatelja koji vam se primiče u klasičnoj horror maniri, dok vam je fokus na gridu.

Ova mehanika se konstantno razvija. U početku su to jednostavni kvadrati, ali ubrzo se pretvaraju u kompleksne labirinte s čvorovima koji mogu oštetiti neprijatelja, usporiti ga ili ga natjerati da napadne svoje suborce. Hughov arsenal je podijeljen u klase, gdje samo bazno oružje ima beskonačno streljivo koje se regenerira, dok moćniji alati poput Riot Blastera, šok-pušaka ili stasis-gunova zahtijevaju strateško upravljanje resursima. Borba nikada ne postaje obično napucavanje. Umjesto toga, ona je konstantna procjena rizika. Možete li završiti hack prije nego vas robot dohvati ili je vrijeme za očajnički thruster dodge?

Što se više udubljujete u igru, to više shvaćate koliko je duboka njena personalizacija. Možete birati različite hacking modove koji mijenjaju prirodu mini igre – primjerice, Strike mode koji obične čvorove pretvara u ubojite mine ako prethodno neprijatelja zaspete vatrom iz Hughove puške. To stvara meta-igru unutar same akcije – želite li igrati agresivno i riskirati bliski kontakt ili radije koristite decoye i bubble shieldove dok Diana polako “otapa” neprijateljske sustave iz daljine? U potpunosti je na vama i vašim brzim odlukama. Činjenica da igra ne dopušta pauziranje tijekom hakiranja čini svaku sekundu bitke električnom, donoseći savršeni trening za vaš „prefrontalni korteks“ koji rijetko koja druga igra nudi.

Težina postojanja…

Poseban osvrt zaslužuje osjećaj kontrole nad Hughom. Capcom je donio hrabru odluku učinivši Hugha iznimno (i doslovno) teškim. On nosi masivno odijelo, hrpu oružja i dijete na leđima. Kada potrči, postoji jasna inercija, na način sličan onome iz Death Strandinga (ali ipak ne u toliko realističnoj mjeri). Hugh se ne zaustavlja u milisekundi. Njegov skok je moćan, potpomognut jetovima, ali penjanje preko prepreka mu je vidno naporno. Ova tromost bi u nekoj drugoj igri bila mana, ali ovdje ona produbljuje osjećaj ranjivosti. Osjećate svaki gram opreme na Hughovim leđima, što platformiranje i bježanje od eksplozija čini dramatičnijim.

Iako je igra linearna, razine su prepune tajnih soba, izazova i skrivenih terminala. Istraživanje je ključno jer resursi koje pronalazite direktno utječu na vaše šanse za preživljavanje. Povratak u Shelter (vaš hub) osjeća se kao zasluženi odmor. Tu PRAGMATA usporava i dopušta vam da udahnete. To je mjesto gdje nadograđujete statistike, ali i gdje gradite dom. Kako donosite collectiblese Diani, sterilni Shelter se puni balonima, crtežima i igračkama, a vidjeti Dianu kako se igra s košarkaškom loptom ili projektira slike Zemlje, dok Hugh sjetno objašnjava što su to “praznici“, daje igri dušu. Taj proces humanizacije mehaničkog prostora jedan je od najjačih aduta igre.

No, nije sve bez mana. In-game mapa je, blago rečeno, katastrofalna. Često ćete se vrtjeti u krug pokušavajući naći onaj jedan terminal koji vam nedostaje da otvorite vrata, dok radar ping sustav radi samo u neposrednoj blizini. Također, struktura nekih misija pri kraju igre (klasično “nađi tri prekidača“) može djelovati pomalo reciklirano, ali vrhunski boss fajtovi obično isperu gorak okus tih trenutaka.

RE Engine na vrhuncu snage

Vizualno, PRAGMATA je spektakl koji opravdava kupnju nove konzole ili nabrijane PC konfiguracije. RE Engine ponovno potvrđuje svoju dominaciju, isporučujući stabilnih 60 sličica u sekundi čak i u najgušćim bitkama. Dizajn robota je maestralan. Oni ne izgledaju kao generični SF neprijatelji, već kao industrijski strojevi u koje je netko „usadio“ ubojite namjere. Čestični efekti Lunafilamenta, s tisućama mikroniti koje lebde zrakom, daju svijetu dubinu koju je teško opisati statičnim slikama. Teksture Hughovog odijela, refleksije na staklu lunarne baze i animacije Dianinih lica (koja su namjerno mrvicu uncanny jer je ona ipak android) pokazuju vrhunsku vještinu Capcomovih kreativaca.

Audio dizajn prati visoku razinu produkcije. Glazba je fantastična i atmosferična, a svaka klavirska nota pri skupljanju collectiblesa reže kroz mehaničku ambijentalnu buku baze, stvarajući atmosferu melankolije i čuđenja. Posebnu pohvalu zaslužuju glasovni glumci. Hughov umorni, očinski ton i Dianina autentična dječja ekspresivnost ključni su za “prodaju” njihovog odnosa. Haptika DualSensea je ovdje iskorištena s mjerom – osjetit ćete razliku između otpora okidača na teškoj pušci i suptilnih vibracija dok Diana “klizi” kroz hacking grid. Zvučna podloga baze poput šuma ventilatora, udaljene buke strojeva i tišine vakuuma, stvara imerziju koju rijetko koja igra dostiže.

Naslijeđe nade usred hladnog metala

U industriji koja je često opsjednuta time koliko je velika mapa neke igre, Capcom nas je podsjetio na to koliko duboka može biti njena mehanika. PRAGMATA je igra koja poštuje vaše vrijeme, nudi bogat post-game sadržaj u obliku izazovnih trening-simulacija i New Game+ moda koji stvarno mijenja kombinacije neprijatelja, a ne samo njihovu količinu healtha. Njena najveća snaga nije u tome što uvodi desetke novih ideja, već u tome što uzima nekoliko briljantnih koncepata i brusi ih do savršenstva.

Hugh i Diana su više od običnih stereotipnih likova – oni su novi simbol Capcoma koji se definitivno ne boji eksperimentirati. Iako njena priča možda ostaje u okvirima poznatih SF tema o korporativnoj pohlepi i poludjelom AI sustavu, mehanička sinergija koju ova igra zahtijeva od vas ostavlja dugotrajan dojam. PRAGMATA je savršen dokaz da novi IP-jevi s visokim budžetom i dalje imaju mjesta na tržištu, pod uvjetom da imaju srce, dušu i barem jednu mehaniku koja će vas natjerati da držite dah dok vam se robotska šaka približava licu. Za milenijalce, ovo je savršen naslov, ali i hrabar korak naprijed za cijeli žanr akcijskih igara. Ako ste ikada voljeli igre koje od vas zahtijevaju vještinu i fokus a nude emocionalnu isplativost i satisfakciju, PRAGMATA je naslov koji jednostavno ne smijete propustiti.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.

Assassin’s Creed Black Flag Resynced, punokrvni remake legendarne gusarske avanture iz 2013. godine, više nije tajna. Danas nas očekuje njegovo službeno razotkrivanje, a zahvaljujući pouzdanim insiderima, dobili smo uvid u ono što zanima zajednicu – koliko će nas koštati povratak na Karibe i što točno dobivamo u luksuznim pakiranjima?

Cijena nostalgije i kolekcionarski dragulji

Prema informacijama koje je podijelio poznati i dosad nepogriješivi leaker billbil-kun, Ubisoft se odlučio za standardnu cjenovnu politiku za svoja novija izdanja. Launch Edition prodavat će se po cijeni od $59,99 / €59,99. S obzirom na to da je riječ o remakeu, a ne o potpuno novom naslovu, ovakva cijena sugerira značajan trud uložen u tehnička poboljšanja, a ne samo kozmetički zahvat.

Za one najvjernije fanove koji žele komadić povijesti na svojoj polici, Collector’s Edition dolazi s prilično paprenom cijenom od $199.99 / €199,99. Ipak, Ubisoft se potrudio opravdati taj iznos bogatim fizičkim sadržajem. Kolekcionari mogu očekivati masivnu kutiju u mat crnoj boji, statuu Edwarda Kenwaya kako sjedi na škrinji s blagom, repliku broša te fizičku kartu svijeta. Posebno zanimljiv dodatak je bilježnica s detaljima iz lorea igre, koja uključuje Edwardove osobne zapise i misli, dajući dodatnu dubinu liku koji je mnogima ostao omiljeni assassin u serijalu.

PRICING REVEAL

Everyone saw the content of Assassin’s Creed Black Flag Resynced Collector’s Edition, but here is the full pricing for physical copies:

Launch Edition: $59.99 / 59,99€ / 49.99£
Collector’s Edition: $199.99 / 199,99€ / 174.99£

Release Date : 9 July 2026 pic.twitter.com/l0xO09lRBx

— billbil-kun (@billbil_kun) April 23, 2026

Modernizacija bez multiplayer balasta

Iako vizualna poboljšanja uzimamo zdravo za gotovo, Assassin’s Creed Black Flag Resynced donosi i konkretne promjene u samom gameplayu. Najavljena je kompletna prerada borbenog sustava, što bi trebalo riješiti kritike upućene ponekad tromoj borbi iz 2013. godine. Možda još važnije, Ubisoft je odlučio revidirati zloglasne tailing misije, onaj segment uhođenja ciljeva koji je često prekidao dinamiku igre.

Međutim, važno je istaknuti da ovaj remake dolazi s određenim “rezovima“. Prema izvještajima, neće uključivati originalni multiplayer mod, što bi moglo razočarati mali, ali strastveni dio zajednice koji ga je godinama održavao na životu. Također, u paketu se ne očekuju ni prethodni DLC sadržaji, što sugerira da je fokus isključivo na glavnoj priči i doživljaju Edwarda Kenwaya kao kapetana Jackdawa.

Isplovljavamo na ljeto!

Dok čekamo popodnevni showcase kako bismo vidjeli igru u pokretu, procurio je i datum izlaska. Ako je vjerovati leakovima koji će danas biti potvrđeni, gusarsku zastavu ponovno dižemo 9. srpnja, a izlazak usred ljetne sezone čini se kao idealan tajming za igru čija je glavna zvijezda tirkizno more i tropski ugođaj.

Više od tri desetljeća nakon što je prvi put zaronio u dubine SEGA Mega Drivea, jedan od najunikatnijih serijala u povijesti gaming industrije spreman je za veliki povratak.

Studio A&R Atelier i originalni tvorac Ecco the Dolphin serijala, Ed Annunziata, službeno su najavili Ecco the Dolphin: Complete – posebni paket koji nije samo obična kolekcija starih hitova, već ambiciozan projekt koji spaja povijest i budućnost franšize.

Originalna ekipa ponovno na okupu

Najveći prodajni adut ove najave nije samo povratak poznatog imena, već činjenica da na projektu rade ljudi koji su stvorili svijet Ecco the Dolphina. Ed Annunziata uspio je nakon 30 godina okupiti ključne članove originalnog tima, uključujući programere, umjetnike i, što je mnogima najvažnije, kompozitore čija je eterična glazba definirala atmosferu originala.

Iz studija su bili vrlo jasni u svojoj poruci – ovo nije interpretacija nekog vanjskog tima, već vizija ljudi koji su Eccove avanture sanjali još ranih devedesetih. Za vjerne fanove, ovo je potvrda da će nadrealni ton, kompleksna priča o putovanju kroz vrijeme i vanzemaljskim prijetnjama ostati netaknuti, ali prilagođeni današnjim standardima.

Spoj starog i novog

Ecco the Dolphin: Complete zamišljen je kao sveobuhvatan paket koji prati evoluciju poznatog dupina kroz različite ere. Kolekcija će sadržavati “sve verzije” prva dva legendarna nastavka – Ecco the Dolphin i Ecco: The Tides of Time. To uključuje tranziciju od 8-bitnih verzija za Master System i Game Gear, pa sve do onih najpoznatijih 16-bitnih s Mega Drivea. Iako se spominje “svaka verzija“, ostaje mala sumnja oko onih s Mega CD-a, s obzirom na to da se u službenom priopćenju naglašava raspon od 8-bitne do 16-bitne ere.

Ono što ovaj paket čini vrijednim kupnje čak i onima koji te igre već posjeduju na starijim sustavima je potpuno nova, suvremena Ecco igra. Taj novi nastavak nastavit će priču tamo gdje su klasici stali, koristeći modernu tehnologiju kako bi proširio horizonte oceana koji su nas nekada fascinirali.

Alati za modernu zajednicu

Iz A&R Ateliera su svjesni da se način na koji konzumiramo igre promijenio. Zato su u kolekciju implementirani sustavi koji ciljaju na suvremenu gaming kulturu. Ecco the Dolphin: Complete dolazi s ugrađenom podrškom za speedrunning, ljestvicama s najboljim rezultatima i sustavom achievemenata.

Posebno su zanimljivi takozvani meta questovi koji se protežu kroz sve tri igre u paketu, povezujući stare naslove s novim nastavkom u jedinstveno iskustvo. Za one kreativnije, bit će dostupna izrada prilagođenih ruta koje će igrači moći dijeliti s zajednicom, omogućujući svakome da kreira vlastiti put kroz bilo koju kombinaciju razina iz čitave franšize.

Dugi put do pravde i novog početka

Povratak Ecco the Dolphina nije se dogodio preko noći. Put Eda Annunziate bio je popločan pravnim bitkama i neuspješnim pokušajima oživljavanja franšize, poput spiritualnog nasljednika The Big Blue koji 2013. nije uspio prikupiti sredstva putem crowdfundinga. Međutim, nagodba sa Segom iz 2016. godine otvorila je vrata suradnji koja je kulminirala današnjom najavom.

Datum izlaska i platforme još uvijek se drže u tajnosti, no odbrojavanje na službenim stranicama koje je završilo na Earth Day jasno daje do znanja da je projekt u punom zamahu. Za generacije koje su odrasle uz zvuk sonara i strah od morskih dubina, ovo je vijest koju su čekali desetljećima. Ecco se vraća kući, a ocean nikada nije izgledao bolje.

Svijet gaming industrije rijetko se isprepliće s visokom politikom i ustavnim pravom tako direktno kao što je to slučaj s najnovijom pravnom bitkom u koju je upleten Nintendo. Ono što je započelo kao ekonomska nesigurnost i uvođenje carinskih tarifa pod administracijom Donalda Trumpa, sada se pretvorilo u potencijalno masovnu kolektivnu tužbu. Pitanje u središtu spora je jednostavno, ali financijski teško stotine milijuna dolara – ako država vrati novac kompaniji zbog neustavnih carina, pripada li taj novac korporaciji ili kupcima koji su te carine već “platili” kroz skuplje konzole?

Lančana reakcija poskupljenja

Sve je počelo u proljeće 2025. godine. Dok je gaming zajednica s nestrpljenjem iščekivala Switch 2, Nintendo je povukao nepopularan potez. Zbog promjena na tržištu i uvođenja visokih tarifa na robu proizvedenu u Kini, cijene dodatne opreme skočile su za pet do deset dolara. Pro Controller, Joy-Coni, pa čak i AC adapteri postali su skuplji gotovo preko noći.

Situacija se dodatno pogoršala u kolovozu iste godine kada je poskupio i sam hardver. Switch Lite, standardni model i OLED verzija zabilježili su skok cijena od 30 do 50 dolara. Predsjednik Nintenda, Shuntaro Furukawa, tada je bio vrlo izravan u komunikaciji s investitorima, potvrdivši da je politika kompanije jasna – ako se uvedu tarife, one postaju dio troška koji se ugrađuje u finalnu cijenu proizvoda. Drugim riječima, teret carinskog rata u potpunosti je prebačen na leđa potrošača.

Pitanje “neopravdanog obogaćivanja”

Preokret se dogodio prošlog mjeseca kada je Vrhovni sud SAD presudio da uvođenje spornih tarifa nije bilo u skladu s ustavnim ovlastima. Nintendo je, logično, odmah reagirao i pridružio se tisućama drugih tvrtki u tužbi protiv američke vlade, zahtijevajući povrat nezakonito naplaćenog novca, zajedno s pripadajućim kamatama.

Upravo tu na scenu stupaju Gregory Hoffert i Prashant Sharan. Ova dvojica igrača podnijela su tužbu pred sudom u Washingtonu, tvrdeći da bi Nintendo, u slučaju pobjede protiv države, praktički naplatio isti trošak dva puta. Jednom od kupaca kroz povišene cijene, a drugi put od savezne vlade kroz povrat poreza. Prema njihovim riječima, to predstavlja “neopravdano obogaćivanje” i kršenje zakona o zaštiti potrošača. Tužba nastoji zastupati sve stanovnike SAD koji su kupili Nintendo proizvode po uvećanim cijenama u razdoblju od 1. veljače 2025. do 24. veljače 2026. godine.

Šutnja koja govori mnogo

Pravni stručnjaci ističu da bi ovaj slučaj mogao postati presedan za cijelu tech industriju. Ako sud presudi u korist igrača, Nintendo bi bio prisiljen osmisliti kompleksan sustav povrata novca milijunima korisnika. S druge strane, obrana će se vjerojatno oslanjati na argument da su cijene formirane prema tadašnjim tržišnim uvjetima te da povrat poreza pripada onome tko ga je državi izravno uplatio.

Zanimljivo je da je Nintendo, kada su ga novinari iz Game Filea izravno pitali planiraju li dio vraćenog novca proslijediti kupcima, odlučio izbjeći konkretan odgovor. Ta šutnja dodatno je motivirala pravne zastupnike Hofferta i Sharana. Dok se čeka ishod spora Nintenda i države, oči cijele industrije uprte su u sud u Washingtonu. Rezultat ove pravne sage odredit će hoće li korporacije moći zadržati “vjetar u leđa” nastao političkim previranjima ili će profit ipak morati podijeliti s onima koji su ih do tog profita i doveli – vjernim fanovima.

Ubisoftova “giljotina” za projekte ponovno je u pogonu. Kako doznaje Insider Gaming, francuski izdavač službeno je otkazao razvoj igre pod kodnim imenom Alterra, ambicioznog projekta koji se pune tri pune godine krčkao u pogonima prestižnog studija Ubisoft Montreal.

Vijest je zaposlenicima priopćena ovog utorka, nakon čega su svi odmah poslani kućama. Iako za sada nema službenih informacija o otkazima, radnici su stavljeni na raspolaganje drugim timovima unutar kompanije, dok sudbina vanjskih partnerskih studija koji su pomagali na projektu ostaje pod velikim upitnikom.

Kad se spoje Animal Crossing i Minecraft…

Alterra nije bila tek mali eksperiment, već punokrvni socijalni simulator koji je crpio snažnu inspiraciju iz Nintendovog hita Animal Crossing. Igra je kombinirala prepoznatljiv voxel vizualni stil s mehanikama građenja sličnim onima u Minecraftu, dopuštajući igračima da od prikupljenih materijala stvaraju vlastite svjetove. Svijet Alterre bio je podijeljen na različite biome, od kojih je svaki krio jedinstvena stvorenja i resurse potrebne za preživljavanje i napredak.

Poseban fokus bio je na interakciji s NPC-jevima nazvanim Matterlings, koji su dizajnom podsjećali na popularne Funko Pop figurice. Projekt su vodili iskusni veterani industrije – kreativni direktor Patrick Redding i vodeći producent Fabien Lheraud. Činjenica da je na igri radio isti studio zaslužan za Assassin’s Creed Valhallu sugerira da je Ubisoft u Alterru polagao velike nade kao u potencijalni novi dugovječni serijal, prije nego što je uslijedio nagli zaokret u poslovnoj strategiji.

Restrukturiranje koje ne štedi nikoga

Otkazivanje Alterre samo je nastavak crnog niza za Ubisoft, koji se bori s unutarnjim restrukturiranjem i potrebom za stabilizacijom financija. U posljednjem desetljeću kompanija je otkazala više od 25 projekata, no tempo se drastično ubrzao ove godine. Podsjetimo, u veljači je ugašeno šest igara, među kojima su bili dugo očekivani Prince of Persia: The Sands of Time remake te multiplayer naslov smješten u Assassin’s Creed univerzum. Samo mjesec dana kasnije, potpuno je zaustavljen razvoj novih igara u studiju Red Storm Entertainment.

Ovakav potez uprave jasno pokazuje da u današnjem Ubisoftu niti tri godine razvoja niti renome studija poput onog u Montrealu ne jamče izlazak na tržište. Čini se da je fokus kompanije sada isključivo na sigurnim okladama i etabliranim franšizama, dok su kreativni izleti u žanrove poput socijalnih simulatora postali prevelik rizik.

Kraj jedne vizije

Iako je Alterra obećavala svjež pristup Ubisoftovom portfelju, njezino gašenje označava kraj vizije o masovnom, pristupačnom simulatoru života s francuskim potpisom. Za igrače ovo znači još jedan naslov “koji je mogao biti“, a za zaposlenike novi val nesigurnosti dok čekaju raspored na preostale projekte. U klimi u kojoj niti kultni prinčevi niti ambiciozni Matterlingsi ne mogu preživjeti rezove, pitanje je koji je sljedeći naslov na redu za “odstrel“.

Nakon što je zacementirao svoj status majstora horrora remakeom Silent Hilla 2 i lansiranjem vizualno impresivnog Cronos: The New Dawna, poljski Bloober Team se priprema za još ambiciozniju budućnost. Prema najnovijem financijskom izvještaju za 2025. godinu, studio je ostvario rekordan neto profit od 52,6 milijuna PLN, što je porast od nevjerojatnih 150 % u odnosu na prethodnu godinu. S punom blagajnom i povjerenjem investitora, studio je spreman za veliko ljetno predstavljanje svojih novih projekata tijekom drugog kvartala ove godine.

Ambiciozan plan s čak sedam novih naslova

Uspjeh koji su donijeli Silent Hill 2 Remake i Cronos: The New Dawn omogućio je studiju da trenutno balansira između čak sedam različitih projekata. Iako se o nekima tek nagađa, procurjele informacije sugeriraju da Bloober Team radi na obradama prve i treće igre iz Silent Hill serijala, koje bismo mogli zaigrati 2027. i 2028. godine – remake originalnog Silent Hilla već je potvrđen, a čeka se i potvrda remake “trojke”. Uz to, na popisu se nalaze misteriozni Project H, kojeg opisuju kao njihovu dosad najveću novu franšizz, te Project M, naslov koji bi trebao biti ekskluziva za Nintendo Switch 2.

Ljubitelje klasičnog preživljavanja najviše će zaintrigirati potpuno novi IP inspiriran Resident Evil serijalom. Šuška se da bi ovaj naslov mogao izaći čak i do kraja ove godine, pa je sasvim izvjesno da će upravo on biti glavna zvijezda nadolazećih ljetnih prezentacija. Uz to, poljski tim planira dodatno proširiti Layers of Fear univerzum trećim nastavkom, o kojem smo prve detalje čuli ranije ove godine.

Širenje franšiza i suradnja s gigantima

Financijski procvat studija, uz prihod koji je skočio za 67 % na 149 milijuna PLN, dao je vjetar u leđa i planovima za Cronos franšizu. Izvršni direktor studija u izvještaju je zagolicao maštu investitora najavom budućih nastavaka, sugerirajući da Cronos: The New Dawn nije bio samo jednokratni izlet, već početak novog, dugovječnog serijala. Također, u zraku visi i neimenovani projekt koji bi mogao biti povezan s Netflixom, što ukazuje na to da se Bloober Team želi snažnije pozicionirati i u drugim granama industrije zabave.

Uprava studija ističe kako je drugi kvartal tradicionalno rezerviran za velike objave, a s obzirom na to da su se profiti udvostručili u odnosu na dosadašnji rekord iz 2021. godine, jasno je da “lideri horrora” na nadolazeće ljetne sajmove dolaze s pozicije moći.

Nakon što je jučerašnja odluka o smanjenju cijene Game Pass Ultimate pretplate s $29,99 na $22,99 umirila dio zajednice, Microsoft navodno priprema novi, još radikalniji korak. Prema najnovijim izvještajima, era krutih pretplatničkih paketa polako odlazi u povijest.

Kako bi u potpunosti okončali debate oko isplativosti servisa, u Microsoftu razmatraju uvođenje modela koji bi igračima omogućio da sami biraju značajke koje koriste, a time izravno utječu na cijenu koju plaćaju svakog mjeseca.

“Složi sam” formula za idealnu Game Pass pretplatu

Ovaj potencijalni zaokret u strategiji dolazi od kredibilnog insidera Jeza Cordena s portala Windows Central, koji tvrdi da je dugoročni cilj Microsofta pretvoriti Game Pass u maksimalno fleksibilan servis. Ideja se u internim krugovima navodno razvija pod kodnim imenima “Duet” i “Triton“, a temelji se na modularnom pristupu. Igrači bi tako mogli odabrati samo pristup first party naslovima, dok bi istovremeno mogli u potpunosti izbaciti opcije koje ne koriste.

Primjerice, korisnici koji nemaju namjeru igrati u “oblaku” putem Xbox Cloud Gaminga ili ih ne zanimaju pogodnosti poput Fortnite Crewa, mogli bi te stavke jednostavno ukloniti iz svog plana i tako ostvariti dodatne uštede. S druge strane, netko bi mogao odabrati isključivo “Day One” izdanja novih igara, a odreći se dodataka kao što su Minecraft Realms ili glasina o integraciji Netflix pretplate u sustav. Ovakav bi pristup omogućio da servis doista odgovara individualnim potrebama svakog igrača, umjesto nametanja statičnih cijena za pakete s opcijama koje mnogi nikada ne pokrenu.

Game Pass kao reklama koja potiče prodaju

Dok se nagađa o novim načinima naplate, iz Microsofta stižu i argumenti o široj koristi servisa za samu industriju. Jedan od čelnika Xboxa nedavno je istaknuo kako lansiranje igara na Game Passu zapravo dugoročno pomaže developerima. Prema njihovim podacima, prisutnost na servisu djeluje kao ogromna reklama koja povećava vidljivost naslova na drugim platformama, što u konačnici dovodi do veće prodaje same igre izvan pretplatničkog modela.

Ovaj “reklamni efekt” mogao bi biti ključan za manje studije, ali i za velike franšize koje traže put do nove publike. Ako se tome pridoda najavljena fleksibilnost cijena, Xbox bi mogao stvoriti ekosustav kojem će konkurencija jako teško parirati.

Personalizacija kao ključ opstanka

Uvođenje modularnog sustava plaćanja bio bi logičan nastavak politike Ashe Sharme, koja očito želi Game Pass učiniti održivijim, ali i pristupačnijim različitim profilima korisnika. Iako je gubitak Call of Dutyja od prvog dana izlaska bio težak udarac za Ultimate tier, mogućnost da korisnik sam odluči želi li plaćati taj luksuz ili radije uštedjeti na cloudu mogla bi biti upravo ono što će zadržati milijune pretplatnika. Ukratko, Xbox više ne želi da mu servis bude “jedna veličina za sve“, već platforma koja se prilagođava novčaniku i željama svakog pojedinca.

Otkako je Microsoft prvi put najavio rad na novoj generaciji hardvera pod kodnim imenom Project Helix, gaming zajednica ne prestaje nagađati o specifikacijama. Dok su dosadašnji izvještaji sugerirali da nas čeka nešto moćnije od uobičajenog skoka generacije, najnovije insiderske informacije govore o uređaju koji bi mogao iz temelja promijeniti tržište.

Prema kredibilnim izvorima, Project Helix nije samo konzola, već punokrvni gaming stroj s 32 GB RAM-a i masivnim AMD Magnus APU čipom, čija bi snaga mogla zasjeniti sve što smo do sada vidjeli ispod TV ekrana – ali i mnogo šire…

Performanse koje opravdavaju paprenu cijenu

Glavna točka prijepora među fanovima do sada je bila procijenjena cijena od 1.200 dolara, što je više nego dvostruko od početne cijene Xbox Series X konzole. Ipak, poznati insajder Moore’s Law Is Dead u svom je najnovijem istupu na podcastu Broken Silicon stao u obranu ovog iznosa. Prema njegovim tvrdnjama, Project Helix će snagom odgovarati konfiguraciji modernog gaming PC-ja koji košta između 2.000 i 3.000 dolara.

Iako se cijena čini visokom za jednu konzolu, hardverska arhitektura je impresivna. Umjesto prilagođenog rješenja, Microsoft ovaj put navodno koristi isti AMD RDNA5 GPU koji ćemo viđati u snažnim računalima, uz najveći APU u povijesti konzola. Ovakav pristup omogućuje Xboxu da ne bude samo “ekvivalent prosječnom računalu“, već da postane ozbiljan igrač u high-end segmentu, nudeći snagu koja bi, prema nekim procjenama, mogla biti čak dvostruko veća od one koju će ponuditi nadolazeći PlayStation 6.

PC mod kao “game-changer” industrije

Ono što Project Helix čini istinski disruptivnim proizvodom nije samo sirova snaga, već najavljeni PC mod. Ako Microsoft dopusti konzoli da funkcionira kao računalo, to bi moglo uzdrmati tržište gotovih konfiguracija srednjeg i visokog ranga na sličan način na koji je Appleov MacBook Neo pomeo jeftinije laptope. Korisnici bi za 1.200 dolara dobili uređaj koji pokreće najzahtjevnije naslove u performansama koje su do sada bile rezervirane isključivo za entuzijaste s dubokim džepom.

Zanimljivo je da Microsoft ne razvija vlastiti prilagođeni grafički procesor, već se oslanja na čistu snagu AMD-ove arhitekture, što dodatno potvrđuje tezu o hibridnom uređaju. Uz ovakve specifikacije, granica između igranja na kauču i ozbiljnog PC gaminga postaje gotovo nevidljiva.

Je li tržište spremno za luksuzni Xbox?

Project Helix je jasan pokazatelj nove strategije Ashme Sharme – odmak od masovnog, jeftinog hardvera prema premium uređajima koji nude beskompromisnu snagu. Iako će cijena od 1.200 dolara mnogima biti nepremostiva prepreka, za one koji traže performanse vrhunskog računala u kompaktnom i optimiziranom pakiranju, Project Helix bi mogao biti najisplativija investicija desetljeća. Također, ako se glasine o PC modu pokažu točnima, Microsoft bi mogao redefinirati samu definiciju riječi “konzola“.

Nakon turbulentnog razdoblja i restrukturiranja unutar Ubisofta, povjerenje igrača u ovog francuskog izdavača palo je na rekordno niske grane. Upravo zato sav je teret pao na leđa nadolazeće igre Assassin’s Creed Black Flag Resynced, projekta koji ne smije podbaciti. Dok su raniji leakovi spomenute igre već potvrdili impresivan vizualni napredak, novi detalji iz procurjele interne prezentacije otkrivaju da nas očekuje i svojevrsna revolucija u samom gameplayu. Ukratko, Edward Kenway više neće biti onaj isti pirat kojeg se sjećamo – njegova borba postat će brža, fluidnija i orijentirana na čistu akciju.

Borba prilagođena modernim standardima

Zanimljivo je da je ključne detalje u prezentaciji iznio osobno Matt Ryan, glumac koji je Edwardu posudio glas i stas. Prema njegovim riječima, sustav borbe je iz temelja redizajniran kako bi omogućio grandiozne sukobe koji na starom hardveru jednostavno nisu bili izvedivi. Igrači će sada imati priliku istovremeno baratati s dva mača, pištoljima i skrivenim oštricama, pri čemu svaki potez ima specifičnu ulogu u stvaranju razornih comboa.

Ono što će posebno razveseliti ljubitelje preciznog igranja jeste uvođenje perfect parry sustava. Ako u pravom trenutku blokirate napad, neprijateljska obrana će se potpuno raspasti, ostavljajući prostor za trenutnu egzekuciju. No, tu zabava ne prestaje – takav potez sada se može povezati u lanac od čak četiri uzastopna ubojstva, što će borbu protiv skupina neprijatelja učiniti nevjerojatno dinamičnom i vizualno atraktivnom.

Interaktivna okolina i modernizirani HUD

Ubisoft ovaj put potiče igrače da prestanu promatrati okolinu samo kao kulisu. Zidovi, rubovi krovova i lomljivi predmeti sada postaju aktivni dijelovi borbene strategije. Edward će moći koristiti elemente okoliša kako bi stekao prednost, što u kombinaciji s bržim kretanjem stvara dojam moderne akcijske avanture, a ne samo “uljepšanog” naslova starog deset i kusur godina.

Kako bi se igrač lakše snalazio u tom ubrzanom ritmu, redizajniran je i korisnički interfejs. U donjim kutovima ekrana sada se nalaze dva praktična mini-izbornika koji omogućuju trenutačnu promjenu oružja i predmeta bez prekidanja akcije. Također, uvedeni su i vizualni signali u bojama koji indiciraju različite tipove neprijateljskih napada, što jasno pokazuje da Ubisoft crpi inspiraciju iz najuspješnijih modernih akcijskih igara.

Temelj za buduće Assassine…

Službeni izlazak igre zakazan za 9. srpnja sve je bliže, a trailer koji bi trebao potvrditi sve ove navode očekuje nas sutra. Inače, za Ubisoft Assassin’s Creed Black Flag Resynced služi kao testni poligon. Ako igra ostvari očekivani uspjeh, možemo očekivati cijeli val obrada starijih Assassin’s Creed igara.

Capcom trenutno proživljava svoje zlatno doba, a Steam je postao njegovo najjače uporište.

Prema detaljnom izvještaju koji je objavila analitička kuća Alinea Analytics, Capcom je samo putem Valveove trgovine u dosadašnjem dijelu aktualne godine ostvario prihod od nevjerojatnih 389 milijuna dolara. Od tog iznosa, čista neto dobit iznosi čak 309 milijuna dolara, što je rezultat koji ostavlja bez daha s obzirom na to da nismo stigli niti do polovice kalendarske godine.

Resident Evil Requiem kao perjanica uspjeha

Glavni pokretač ovih astronomskih brojki je, očekivano, najnovije poglavlje u Capcomovom kultnom horror serijalu. Resident Evil Requiem pokazao se kao apsolutni favorit publike s procjenom od preko tri milijuna prodanih primjeraka isključivo na PC platformi. Ovaj naslov nastavlja impresivan niz u kojem zadnjih pet glavnih izdanja tvrtke drži prosječnu ocjenu na Metacriticu iznad 80, što dokazuje da Capcom trenutno nudi najbolji omjer kvalitete i prodajnih rezultata na tržištu.

Uz Capcomove zombije, iznenađujuće dobre rezultate bilježi i PRAGMATA. Iako je igra izašla prije svega nekoliko dana, već je premašila brojku od 500.000 prodanih kopija, dok se njena ukupna prodaja na svim platformama već procjenjuje na milijun jedinica. Tome treba pridodati i stabilne rezultate igre Monster Hunter Stories 3: Twisted Reflection, koja je sa svojih 300.000 prodanih primjeraka na Steamu postavila čvrst temelj za budući rast unutar tog specifičnog žanra.

Savršena godina na vidiku

Iako su ovi rezultati sami po sebi dovoljni za proglašenje uspješne fiskalne godine, Capcom ne namjerava stati. Osim novih naslova, značajan doprinos prihodima i dalje daje njihov impresivan katalog starijih hitova koji se zahvaljujući redovitim ažuriranjima i popustima i dalje prodaju u milijunskim nakladama.

Do kraja godine očekuje nas još jedna velika premijera u vidu launcha igre Onimusha: Way of the Sword. S obzirom na trenutnu formu studija i glad publike za povratkom ovog legendarnog serijala, sve upućuje na to da bi 2026. mogla biti jedna od financijski najuspješnijih godina u povijesti kompanije. Capcom je uspio pronaći recept za uspjeh koji spaja vrhunsku produkciju, poštovanje prema fanovima i pametnu strategiju na PC tržištu, čime se zacementirao kao predvodnik moderne gaming industrije.

Studio Build a Rocket Boy, predvođen bivšim šefom Rockstar Northa, Lesliejem Benziesom, ponovno puni medijske stupce, no ne zbog napretka na svojoj kontroverznoj igri MindsEye, već zbog ozbiljnih pravnih problema.

Nezavisni sindikat radnika Velike Britanije (IWGB) pokrenuo je tužbu protiv kompanije zbog optužbi o masovnom kršenju privatnosti podataka i dostojanstva zaposlenika. U središtu skandala nalazi se kontroverzni softver za nadzor Teramind, koji je navodno instaliran na privatna i poslovna računala zaposlenika bez njihovog znanja.

Špijunski softver u spavaćim sobama?

Optužbe su teške i sugeriraju da je uprava studija prešla granicu profesionalnog nadzora. Prema navodima sindikata, Teramind nije služio samo za praćenje produktivnosti, već je bilježio svaki pritisak tipke na tipkovnici, snimao aktivnost ekrana, pa čak i hvatao zvuk putem mikrofona. S obzirom na to da mnogi zaposlenici rade od kuće, IWGB ističe da je studio praktički snimao ljude u njihovim domovima bez pristanka, čime su grubo prekršeni zakoni o zaštiti podataka, ali i osnovno ljudsko dostojanstvo.

Iako je softver uklonjen u ožujku nakon što je 40 zaposlenika potpisalo kolektivnu žalbu, uprava na čelu s Markom Gerhardom i dalje odbija otkriti koji su točno podaci prikupljeni, gdje su pohranjeni i koji je bio stvarni razlog za ovakav radikalan potez. Chris Wilson, vodeći animator u studiju s dva desetljeća iskustva, opisao je atmosferu u tvrtki kao jednu od najgorih u industriji, naglasivši da kultura mikromenadžmenta i paranoje direktno šteti kreativnom procesu i produkciji igara.

Sabotaža ili loš menadžment?

Zanimljivo je opravdanje koje nudi vodstvo studija. CEO Mark Gerhard ranije je tvrdio da je MindsEye prošle godine doživio katastrofalan launch, s ocjenama koje su na Metacriticu pale na poražavajućih 28 na PS5 platformi, isključivo zbog “organizirane špijunaže i korporativne sabotaže“. Prema njegovim riječima, Teramind je bio nužno zlo kako bi se identificirale “insajderske prijetnje” i curenje informacija.

Gerhard ide toliko daleko da tvrdi kako imaju dokaze o orkestriranoj kampanji protiv njih, što navodno istražuju i vlasti u Velikoj Britaniji i SAD. Kao svojevrsni odgovor na optužbe, najavio je i novi MindsEye update s misijom ironičnog naziva Blacklist, koja bi navodno trebala pružiti igračima uvid u te navodne činove sabotaže. Ipak, ovo nije prvi put da se Build a Rocket Boy suočava s pravnim bitkama – prošle godine su optuženi za nepravedno otpuštanje čak 300 radnika bez adekvatnih konzultacija.

Cijena nepovjerenja

Dok uprava pokušava narativ prebaciti na vanjske neprijatelje i teorije o zavjeri, zaposlenici i sindikati fokusirani su na vrlo opipljivo kršenje radničkih prava. Činjenica da je softver instaliran tajno, te da je prikupljao audio zapise iz domova radnika, postavlja opasan presedan u gaming industriji. Bez obzira na to hoće li Blacklist update otkriti ikakve stvarne dokaze o sabotaži, šteta nanesena ugledu studija i povjerenju unutar tima već je sada gotovo nepopravljiva. Sudski epilog ove priče mogao bi odrediti jasne granice onoga što poslodavci smiju, a što nikako ne bi smjeli raditi u eri rada na daljinu.

U eri u kojoj se indie produkcija prečesto svodi na sterilnu pikselnu nostalgiju ili matematički proračunate, ali emocionalno prazne roguelike petlje, studio Mommy’s Best Games, predvođen veteranom industrije, Nathanom Foutsom, odlučio je isporučiti nešto što se osjeća kao davno izgubljeni klasik s dna prašnjave kutije u nekom zadimljenom arkadnom salonu iz 1988. godine.

ChainStaff je naslov koji ne kuca na vrata – on ih razvaljuje nogom dok u pozadini „prže“ distorzirane gitare i miriše pregrijana elektronika starih automata. U svojoj srži, ovo je direktan nasljednik estetike koju su kovali naslovi poput Shadow of the Beast svojom nadrealnom, gotovo oniričkom vizualnošću ili Metal Slug svojim visceralnim, kinetičkim nasiljem i opsesijom prema detaljnim animacijama destrukcije. Fouts, koji u svom rezimeu ima rad na naslovima kao što su Shoot 1UP i Pig Eat Ball, donosi specifičnu vrstu “prljavog” dizajna koji namjerno bježi od modernih standarda čistoće ekrana.

U vrijeme kada žanr 2D pucačina pati od krize identiteta, kada su igre ili previše lake i pristupačne ili su isključivo namijenjene mazohističkoj niši, ChainStaff pronalazi sredinu kroz radikalnu inovaciju jedne jedine mehanike, čime se izdvaja iz mora generičkih klonova legendarne Contre. Ukratko, ChainStaff nije samo homage, već i revizija povijesti koja postavlja pitanje: “što bi bilo da je 2D akcija ostala vrhunac industrije?”

Narativni mulj i B-filmska groteska

Priča ChainStaffa baca nas u alternativnu povijest prožetu mirisom onih specifičnih, jeftinih SF romana iz šezdesetih godina prošlog stoljeća – onih s izblijedjelim koricama koje obećavaju kozmički užas i sirovi herojski patos. Zemlju je napala parazitska infekcija koja nije samo okupirala teritorij, već je počela prepisivati samu biologiju našeg planeta u nešto što se u igri naziva “The Encroachment“. Naš protagonist, narednik Varlette, nije tipični, akcijski heroj bez mane. On je biomehanički bjegunac, simbiotski domaćin vanzemaljskom parazitu koji mu je spasio život nakon fatalne ozljede na bojištu, ali mu je zauzvrat podario psihičku vezu s naslovnim oružjem i, što je važnije, neutaživu, gotovo patološku glad za biološkom materijom.

Narativ ovdje funkcionira kao savršen okvir za B-filmsku komediju i body horror. Odnos Varlettea i njegovog parazita evocira dinamiku Venoma, ali bez Marvelovog ublažavanja oštrosti karaktera. Igra traje otprilike pet do šest sati, što je u kontekstu današnje inflacije sadržaja savršeno odmjeren “all killer, no filler” format, ali unutar tog vremena nudi nevjerojatnu gustoću događaja. Priča se ne raspetljava kroz beskonačne dijaloge, već kroz akciju i bizaran sustav nadogradnji koji direktno utječe na svijet. Tijekom deset nivoa, sretat ćete ranjene suborce. Igra vam tada nudi izbor koji definira vaš moralni kompas – možete ih spasiti i zaraditi tehnološke bodove za legitimne nadogradnje štita ili se prepustiti parazitskom nagonu i usisati im mozak za sirovu snagu ili pojesti srce za instantno zdravlje. Ovi činovi kanibalizma nisu samo statistički bonus, već i narativno gorivo. NPC-jevi će s vama razgovarati drugačije ako nanjuše miris ljudskog mozga u vašem dahu, a putanja vas vodi prema jednom od šest mogućih završetaka. Takva tematska dubina u jednom run and gun naslovu je anomalija – ona pretvara mehaničku progresiju u etičku dilemu, tjerajući vas da se zapitate koliko ljudskosti ste spremni žrtvovati za pobjedu nad vanzemaljskom pošasti.

Anatomija lanca – mehanički švicarski nož i diktatura preciznosti

Contra je definirala bazičnu paradigmu trčanja i pucanja, Bionic Commando je uveo vertikalnu mobilnost kao ključni faktor, a ChainStaff sve to spaja u neraskidiv, biomehanički čvor. Vaš arsenal je namjerno, gotovo asketski oskudan, a sastoji se od standardne jurišne puške i titularnog lančanog štapa. No, u toj prividnoj oskudici krije se genijalnost dizajna. Nathan Fouts je odbacio moderni trend lootinga stotina bezličnih pištolja u korist ovladavanja jednim, apsolutno svestranim alatom koji redefinira svaku interakciju s okolišem.

Štap je zapravo biomehanički švicarski nož. U ofenzivnom smislu, on je koplje koje u punjenom napadu probija najtvrđe oklope, ostavljajući iza sebe fontane digitalne krvi. U obrambenom smislu, on se može prozirno postaviti kao štit koji apsorbira projektile, što je ključno u boss bitkama koje često podsjećaju na bullet hell naslove. No, prava magija počinje u sferi kretanja. Štap funkcionira kao grappling hook koji se hvata za gotovo svaku površinu, dopuštajući vam da se njišete poput Tarzana kroz vibrantne, psihodelične nivoe. Možete ga zabiti u zid i koristiti kao privremenu platformu za dosezanje visina ili ga podmetnuti ispod masivnih vrata koja se zatvaraju. Svaka akcija ima težinu, a svaki zamah štapom zahtijeva precizno ciljanje, koje se može fiksirati tipkom L2.

Međutim, ova mehanička kompleksnost nosi i određene rizike. Dizajn nivoa često je toliko vertikalan i slojevit da kretanje može postati konfuzno. Ponekad ćete provesti previše vremena pokušavajući se uspeti uz seriju platformi, samo da biste shvatili da ste promašili tajni put jer je vizualna gustoća nivoa nadjačala logiku navigacije. Borba protiv običnih neprijatelja povremeno gubi kinetički ritam jer su protivnici dizajnirani više kao statične prepreke koje treba riješiti štapom, nego kao dinamični sudionici u borbi. Ipak, boss bitke donose iskupljenje za ove sitne zamjerke. One su grandiozne, s kreaturama preko cijelog ekrana koje zahtijevaju da istovremeno koristite štap kao štit, platformu i oružje, pretvarajući svaki sukob u visokooktansku šahovsku partiju.

Estetika teškog metala i tehničko škripanje

Vizualno, ChainStaff izgleda kao da je netko uzeo skice talentiranog, ali duboko uznemirenog klinca opsjednutog heavy metalom i Deanovim naslovnicama albuma za bendove kao što su Yes ili Asia, te ih oživio tehnikom “paper doll” animacije. Rezultat je vizualni baraž koji je istovremeno prekrasan i odvratan. Kreature su remek-djela biomehaničkog dizajna – one se transformiraju, krvare pulpu i reagiraju na štetu na načine koji pokazuju opsesivnu posvećenost detaljima. Boje su vrišteće, preuzete s palete ranih NES igara, ali tretirane modernim tehnikama osvjetljenja.

Audio komponenta je, bez pretjerivanja, polovica iskustva. Deon van Heerden, čovjek zaslužan za zvučnu podlogu u Broforceu, ovdje je nadmašio samoga sebe. Soundtrack je smjesa vintage rocka osamdesetih i atmosferičnih synth dionica koje prate ritam akcije. U trenucima kada se borite protiv kolosalnog bossa dok trešte distorzirane gitare, ChainStaff doseže katarzu koju rijetko koji moderni naslov može replicirati.

Ipak, moramo se osvrnuti i na drugu stranu medalje. Recenzirana PS5 verzija, iako hardverski nadmoćna, pati od određenih dječjih bolesti koje su karakteristične za radove manjih indie timova. Doživjeli smo povremene padove broja sličica u sekundi kada ekran postane pretrpan česticama i neprijateljima. Također, detekcija kolizije zna biti “škakljiva” – ponekad će se štap zakačiti za rub platforme na način koji se čini neprirodnim, što u igri koja zahtijeva ovakvu preciznost može rezultirati frustracijom. Umjetna inteligencija običnih protivnika je bazična i oni često služe samo kao topovsko meso, što je šteta s obzirom na to koliko su bossevi inteligentno dizajnirani i izazovni. No, sve su to ožiljci produkcije s karakterom jer, podsjećamo, ChainStaff nije sterilan proizvod iz tvornice, već ručni rad koji ponosno pokazuje svoje nesavršenosti.

Radikalna ostavština Nathana Foutsa

ChainStaff je rijedak i dragocjen podsjetnik na to da suzdržanost u dizajnu, u ovom slučaju ograničavanje arsenala na jedan multifunkcionalni alat, može rezultirati neizmjerno dubljim i ekspresivnijim iskustvom nego stotine generičkih nadogradnji. To je igra ekscesa u vizualnom smislu, ali stroge, gotovo puritanske discipline u mehaničkom. Ekipa iz Mommy’s Best Gamesa nije samo napravila još jedan nostalgični izlet u osamdesete – stvorila je naslov koji se osjeća kao artefakt iz paralelnog svemira u kojem je 2D akcijska paradigma nastavila evoluirati bez pritiska prelaska u 3D.

Unatoč povremeno kaotičnoj čitljivosti ekrana, neujednačenom tempu u prvoj polovici igre i pokojem tehničkom štucanju, ChainStaff je istinski trijumf autorske vizije. On je brutalan, bizaran, moralno upitan i, iznad svega, nevjerojatno zabavan za igranje. Ovo je naslov za one koji filozofiju gdje je osjećaj kretanja i interakcije važniji od fotorealističnih tekstura. Ako tražite digitalno utočište od modernih AAA standarda, narednik Varlette i njegov parazitski štap čekaju vas raširenih ruku.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.

Netflix i  Adi Shankar ne prestaju s iznenađenjima kada je u pitanju njihova animirana adaptacija kultnog Devil May Cry serijala. Novi trailer za drugu sezonu, koja na spomenutu streaming platformu stiže 12. svibnja, jasno daje do znanja da se obiteljski sukob legendarne braće privremeno stavlja na čekanje. Iako je odnos Dantea i Vergila okosnica priče, trailer otkriva da će se lovac na demone morati suočiti s dva moćna antagonista koji vuku korijene iz različitih era gaming povijesti.

Spoj legende i “crne ovce” serijala

Najveće iznenađenje novog prikaza nije pojava Mundusa, vrhovnog vladara demonskog carstva kojeg pamtimo kao glavnu prijetnju iz originalne igre, već uvođenje Ariusa. Za one koji su možda potisnuli sjećanja, Arius je bio glavni negativac u Devil May Cry 2, naslovu koji se u gaming zajednici smatra “crnom ovcom” franšize zbog traljavog gameplaya i vrlo šture radnje.

Odluka da se ovaj moderni čarobnjak i beskrupulozni biznismen, koji je u igrama težio božanskim moćima demona Argosaxa, vrati u fokus, sugerira da Shankar želi rehabilitirati zaboravljene elemente lorea. Dok Mundus ostaje vjeran svojoj zastrašujućoj interpretaciji vladara čije je planove o invaziji na ljudski svijet nekoć osujetio legendarni Sparda, Arius donosi prijeko potrebnu dozu moderne korporativne zlobe koja bi se mogla izvrsno uklopiti u Netflixovu estetiku.

Rat svjetova i povratak poznatih glasova

Službeni sinopsis naglašava da Dante mora voditi rat na dva fronta – onaj vanjski protiv demona i onaj unutarnji protiv osjećaja gubitka obitelji. Rat između svjetova dodatno će zakomplicirati Vergil, jedina sila koja može parirati Danteovoj moći, tjerajući protagonista da se suoči s vlastitim demonima i prošlošću koja je uništena još u djetinjstvu.

Ljubitelje igara posebno će razveseliti povratak legendarne glasovne postave. Johnny Yong Bosch ponovno posuđuje glas Danteu, Robbie Daymond interpretira Vergila, dok se Scout Taylor-Compton vraća kao neustrašiva Lady. Ovakav spoj talentiranih glumaca i hrabre narativne odluke da se iskoriste elementi iz kontroverznog drugog dijela igre, obećava sezonu koja će biti sve samo ne dosadna.

Hoće li druga sezona uspjeti u onome u čemu Devil May Cry 2 nije, da učini Ariusa pamtljivim i relevantnim negativcem, saznat ćemo već sredinom svibnja.