Suvremeni pejzaž gaming industrije sve je češće definiran izrazitim jazom između budžetski presumpcioznih AAA gigata i takozvane “AA” ili indie scene. Dok najveći studiji tonu pod teretom stotina milijuna dolara i sterilnog dizajna namijenjenog najširem zajedničkom imenitelju, manji timovi preuzimaju ulogu nositelja autorskog rizika. Talijanski indie studio Sedleo, tim od svega petnaestak developera, zakoračio je u tu rizičnu zonu sa svojim najnovijim naslovom neobičnog imena – 1348 Ex Voto. Riječ je o akcijskoj avanturi iz trećeg lica koja otvoreno crpi inspiraciju iz naslova poput A Plague Tale serijala i projekata studija Ninja Theory poput, primjerice, Hellbladea, spajajući mračnu povijesnu fikciju, intimnu ljudsku dramu i fokus borbe na blizinu.

Smešten u turobni i pustošni okvir srednjovjekovne Italije sredinom XIV stoljeća, 1348 Ex Voto ulazi na tržište kao kompaktnije, fokusiranije iskustvo koje traje između šest i osam sati, sa skromnijom cijenom od oko 25 dolara. U eri u kojoj narativne igre od igrača često traže pedeset i više sati razvučenog sadržaja, sažeta struktura i usko definirani fokus predstavljaju osvježavajuću namjeru. Na papiru, projekt ima sve preduvjete za uspjeh – autentičnu atmosferu, narativ utemeljen u povijesnom kaosu Crne smrti i borbeni sistem baziran na stvarnim povijesnim europskim borilačkim vještinama. Međutim, razlika između plemenite ideje i njene tehničke realizacije ovdje je toliko drastična da 1348 Ex Voto služi kao savtšen primjer kako mehanički nedostaci mogu u potpunosti potkopati vizualnu i dramsku ambiciju.

Ljubav, zavjet i klasni jaz pod sjenom kuge

Priča prati Aetu, mladu plemićku kćerku i obučenu lutajuću viteškinju. Zbog svojih maskulinijih crta i viteške odjeće, Aeta u patrijarhalnom i surovom svijetu XIV stoljeća često biva zamijenjena za mladića, što ona koristi kako bi opstala u okruženju koje ne prašta slabost. Nakon što kuga odnese njenog oca, a ravnodušni napadači i razbojnici masakriraju njeno rodno mjesto, njena jedina preostala veza sa svijetom postaje Bianca, skromna bivša sluškinja spremna za odlazak u samostan. Kada Bianca biva oteta, Aeta polaže nepokolebljivi zavjet, takozvani Ex Voto, i kreće u krvavu odiseju preko opustošenih predjela centralne Italije kako bi spasila svoju najvažniju osobu i izvela krivce pred lice pravde.

Narativna struktura je podijeljena na devet poglavlja i vodi igrača kroz linearnu sekvencu slikovitih toskanskih pejzaža, rimskih ruševina, napuštenih utvrđenja i kugom pogođenih sela. Glumačka postava, na čelu sa Alby Baldwin (Aeta) i Jennifer English (Bianca), uložila je izuzetan trud kako bi udahnula emotivnu težinu ovom odnosu. Glasovna izvedba je nevjerovatno uvjerljiva i nosi teške dramske momente. Aetina odlučnost, njeno odrastanje na viteškim pričama i romantizirana predanost čine je upečatljivom protagonisticom. Tematski podtekst dotiče se motiva klasičnih mitova poput Orfeja i Euridike, a romantična dimenzija između dvije žene pruža osvježavajuću perspektivu u žanru.

Međutim, narativ pogađaju ozbljni problemi u tempu i prezentaciji. Igra previše “govori“, a premalo “prikazuje“. Aeta ima iritantnu naviku da naglas komentira doslovno sve na šta naiđe, stalno ponavljajući svoje ciljeve i naglašavajući zavjet koji je dala, čime narušava atmosferu i samostalni vizualni narativ okruženja. Također, osim u uvodnom prologu, fizička i emotivna bliskost između Aete i Biance nedovoljno je razrađena tijekom središnjeg dijela igre. Poglavlja se često završavaju po sistemu “tvoja princeza je u drugom zamku“, gdje Aeta za dlaku promašuje otmičare, što nakon nekog vremena gubi na dramskom utjecaju. Zbog nepovezanosti u razvoju likova, klimaks i potencijalno iznenađujući obrt pri kraju, koji naglo pokušava uvesti širu poruku o klasnim razlikama, privilegijama i moralnim kompromisima, ne rezoniraju sa snagom koju su developeri zamislili, ostavljajući dojam tematske nedorečenosti.

Borba sa mehanikom umjesto sa protivnicima

Dok je istraživanje svijeta striktno linearno i svodi se na sakupljanje zaliha hrane za liječenje, skupljanje svitaka za nadogradnju vještina i traženje dijelova mača, borba predstavlja centralni stup gameplaya. Aeta koristi isključivo jedan dugi mač, s mogućnošću izmjene između jednoručnog i dvoručnog stava. Jednoručni stav nudi brže udarce većeg raspona uz manju štetu, dok je dvoručni sporiji, teži i nanosi veće oštećenje. Sistem se oslanja na trošenje trake odbrane (Guard bar), kako kod igrača, tako i kod neprijatelja. Da biste nanijeli štetu zdravlju protivnika, prvo morate razbiti njegovu obranu i dovesti ga u stanje omamljenosti.

Kada funkcionira u duelskim situacijama „jedan na jedan“, borba zahvaljujući vrhunskoj mocap animaciji baziranoj na HEMA borilačkim vještinama djeluje autentično, sirovo i teško. Pogađanje savršenih pariranja i kontranapada pruža trenutke istinskog zadovoljstva. Nažalost, ti trenuci su rijetki biseri bačeni u potpuno razbijenu mehaniku. Glavni krivac za to je katastrofalno izveden „lock on“ sistem. U kombinaciji sa izuzetno uskim i neprilagodljivim vidnim poljem i nemirnom kamerom, zaključavanje meta transformira borbene susrete u kaotični pakao. Kada vas igra suoči sa više protivnika odjednom, što je pravilo u kasnijim poglavljima, sistem po vlastitom nahođenju nasumično prebacuje fokus sa jednog neprijatelja na drugog. Dešava se da protivnika dovedete na rub poraza, a igra naglo zakrene kameru za 180 stupnjeva prema protivniku koji se nalazi na spratu iznad ili vam uopće ne prijeti, dajući prvom neprijatelju vremena da u potpunosti obnovi svoju traku obrane.

Pored toga, izbjegavanje je neprecizno, a pojedini protivnici posjeduju napade koji “magnetno” prate igrača čak i tijekom uspješnog izmicanja. Boss borbe uvode mehaniku brzog samoregeneriranja zdravlja bossa ukoliko ne održavate konstantan pritisak, što postaje izvor ekstremne frustracije kada vas igra spriječi da napadate zbog loše kamere ili neblokirajućih udaraca iz slijepog ugla. Sistem progresije nudi nadogradnje kroz svitke i dijelove mača, ali su mnoge vještine iz stabla razvoja nejasno objašnjene, pa igrač nema jasnu predstavu kako se novootključani potezi zapravo izvode u praksi. Balans dodatno narušavaju trinketi, poput onog koji omogućava trenutno ubojstvo nakon razbijanja obrane, čineći borbe sa više protivnika ili preteškim zbog tehničkih grešaka ili trivijalnim zbog opreme.

Vizualna raskoš pod teretom performansi

Na polju estetike i vizuelne prezentacije, studio Sedleo je postigao impresivne rezultate zahvaljujući primjeni Unreal Engine 5 pokretača. Prezentacija talijanskih ruralnih pejzaža, osunčanih vinograda, mračnih gustih šuma i mističnih rimskih ruševina izgleda izvanredno. Kontrast između prirodne ljepote prirode i surovosti povijesnog trenutka, sa zlokobnim bijelim križevima na vratima zaraženih kuća, opustošenim kampovima i leševima nastradalim od kuge, izgrađen je sa velikom pažnjom prema detaljima.

Ipak, vizualni dojam narušavaju dramatični padovi u kvaliteti animacija lica tijekom cutscena. Likovi izbliza često izgledaju neprirodno, sa čudnim pokretima usta i plastičnim teksturama kože koje djeluju poput lutki, što potpuno uništava dramski naboj emotivnih dijaloga. Prisutne su i česte greške u preklapanju tekstura, gdje dijelovi odjeće prolaze kroz oklop i okolinu.

Sa tehničke strane na PlayStation 5 konzoli, 1348 Ex Voto stoji kao razočaranje u pogledu optimizacije. Unatoč tome što je igra u zvaničnim promocijama prikazivana u glatkih 60 sličica po sekundi, konačna PS5 verzija striktno je zaključana na skromnih 30 fpsa. Za igru koja se oslanja na precizne tajminge pariranja i brze reakcije u mačevanju, izostanak Performance režima od 60 fpsa predstavlja ozbiljan minus u 2026. godini. Iako je brzina izvođenja stabilnija nego na PC platformi, i dalje su prisutni periodični padovi frameratea u gusto pošumljenim područjima, uz povremene sitne bugove pri interakciji sa okolinom (poput nemogućnosti preskakanja prepreka ili skučenih prostora bez ponovnog učitavanja checkpointa). Zvučna podloga je atmosferična i dobro napisana, mada se borbena glazba povremeno naglo prekida i ponavlja, dok se glasovne replike protivnika u dužim borbama prečesto ponavljaju.

Izgubljeni potencijal u povijesnom kaosu

1348 Ex Voto je projekt evidentnih kontrasta. On nosi strast i ambiciju malog tima koji je želio stvoriti autentičnu, fokusiranu srednjovjekovnu dramu sa dubokim borbenim sistemom i impresivnom Unreal Engine 5 estetikom. U svojim najboljim trenucima, kada se borba odvija u formatu „jedan na jedan“ i kada glumački talenti kao što su Alby Baldwin i Jennifer English dođu do punog izražaja, igra pruža bljeskove onoga što je mogla postati.

Nažalost, ti svijetli trenuci ostaju zatrpani pod lavinom fundamentalnih dizajnerskih grešaka u borbenoj petlji, pokvarenim sistemom zaključavanja kamere, tehničkom neispeglanošću i neshvatljivim tehničkim ograničenjem na 30 fpsa na PS5 konzoli. Umjesto da bude kompaktan dragulj indie scene, 1348 Ex Voto završava kao naslov čiji frustrirajući mehanizmi neprestano rade protiv samog igrača, ostavljajući dojam nedovršenog proizvoda kojem je bilo potrebno još dosta vremena u razvojnoj pećnici.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.