U vremenima kada se gaming industrija grčevito oslanja na sigurne franšize, recikliranje provjerenih formula i bjesomučno praćenje aktualnih pop-kulturnih trendova, pojava naslova kao što je Space Adventure Cobra: The Awakening djeluje gotovo nadrealno. Govorimo o projektu koji nije stvoren s ciljem da promovira novu holivudsku seriju, niti da posluži kao popratni marketinški trik za oživljavanje zaboravljenog brenda na streaming servisima. Razvojni tim Magic Pockets i Microids isporučili su nam djelo koje očito počiva na čistoj, beskompromisnoj ljubavi prema izvornom materijalu.

Za slabije upućene, Space Adventure Cobra započela je svoj život davne 1978. godine kao manga autora Buichija Terasawa, da bi pravu globalnu slavu stekla kroz kultni anime film iz 1982. te televizijsku seriju Space Cobra koja se emitirala do 1983. godine.

Važnost ovog povijesnog konteksta nadilazi puku nostalgiju za prohujalim desetljećima. Terasawin vizualni stil i narativni stil, koji donosi specifičan koktel spaghetti westerna, samurajskih filmova, pulp znanstvene fantastike i nepatvorene drskosti glavnog junaka, ostavili su neizbrisiv trag na cjelokupnu japansku industriju zabave. Lik Cobre, ciničnog svemirskog gusara s vječno upaljenom cigarom u ustima i smješkom koji skriva ubojite reflekse, poslužio je kao direktan predložak za čitavu plejadu modernih antiheroja. Bez njega, Spike Spiegel iz Cowboy Bebopa, Dante iz Devil My Cryja ili Guts iz Berserka vjerojatno ne bi izgledali niti zvučali onako kako ih danas poznajemo. Čak je i legendarni skriveni laserski top u njegovoj lijevoj ruci, čuveni Psychogun, izravno inspirirao dizajn buster topa Samus Aran iz Metroid serijala. Stoga, dolazak prve adaptacije ove franšize na moderne platforme nosi golemu težinu.

Kada podvučemo crtu pod cijeli projekt, odmah postaje jasno da se igra nalazi u stalnom raskoraku između svojih sjajnih i problematičnih strana. S jedne strane imamo autentičnu retro estetiku, preko sat vremena originalnih anime scena integriranih u samu igru, genijalan funk i jazz soundtrack iz sedamdesetih te iznenađujuće kvalitetnu englesku glasovnu glumu. S druge strane, taj sjaj neprestano narušavaju izrazito rigidna i zastarjela shema kontrola, ograničena mehanika ciljanja u pokretu, frustrirajući grappling hook sustav, repetitivni bossovi i nagli, nepravedni skokovi u težini. Stoga, pitanje koje se nameće glasi može li mehanika izgrađena na postulatima od prije više od četiri desetljeća preživjeti sudar s rigoroznim zahtjevima suvremene publike?

Povratak iz amnezije na valovima sedamdesetih

Narativna struktura igre Space Adventure Cobra: The Awakening izuzetno je vjerna izvoru i pokriva prvih dvanaest epizoda originalne anime serije, fokusirajući se primarno na epske sage o tri sestre i potragu za ultimativnim oružjem. Sama premisa funkcionira kao šarmantan, pretjeran i izrazito dinamičan eho pop-kulture s kraja prošlog stoljeća. Priča nas uvodi u život Johnsona, naizgled posve običnog uredskog službenika kojeg progone bizarni snovi u kojima glumi ekstravagantnog svemirskog pirata s laserskom rukom. U potrazi za odgovorima, on posjećuje kompaniju specijaliziranu za ugradnju lažnih sjećanja na odmore koje nikada nije doživio – što je motiv koji neodoljivo podsjeća na kultni klasik Total Recall.

Ovaj proces pokreće lavinu događaja. Johnsonu se vraćaju potisnuta sjećanja i on spoznaje šokantnu istinu. On je zapravo Cobra, najtraženiji čovjek u galaksiji, koji je prije pet godina kirurški promijenio lice i izbrisao vlastito pamćenje kako bi pobjegao od nemilosrdnog saveza pirata poznatog kao Pirate Guild. Kada ga u vlastitoj garaži napadnu plaćenici predvođeni zloglasnim Vaikenom, instinkt preuzima kontrolu, a u priču se vraća i njegova vjerna robotska suputnica Lady Armaroid. Od tog trenutka, tempo radnje ne posustaje niti sekunde, gurajući igrača iz jedne opasne situacije u drugu brzinom koja savršeno kopira dinamiku televizijskog prijedloška.

Ono što ovu adaptaciju izdvaja na sceni jeste način na koji je integriran sam anime. Magic Pockets nije samo prepričao događaje, već je unutar dvanaest epizoda utkao gotovo sat vremena originalnih videoisječaka iz serije iz 1982. godine. Ti prizori nisu umjetno polirani, filtrirani ili prerađeni kako bi se uklopili u moderni vizualni stil igre – njihova izvorna zrnatost, paleta boja i šarm zadržani su u potpunosti, iako su, pomalo nespretno, izrezani iz originalnog 4:3 formata u moderni widescreen prikaz. Rezultat je iznimno organsko prožimanje igranja i gledanja – možete trčati razinom, naići na grobno mjesto, a igra će vas bez prekidanja ritma prebaciti u zrnati cutscene u kojem Cobra dijeli svoja sjećanja, da bi vas sekundu kasnije vratila u žestoku pucačinu. Kampanja uspijeva prenijeti onaj specifični, pretjerano dramatični i ponosno otrcani ton osamdesetih, gdje se duhovite opaske i klasične SF teme nižu bez imalo srama.

Ples s Psihogantom i zid rigidnog dizajna

U svojoj biti, Space Adventure Cobra: The Awakening je čistokrvni 2D akcijski platformer, u kojem se miješaju elementi frenetičnog run and gun žanra u stilu serijala Contra i strukturalni detalji nalik na Mega Man ili uobičajene metroidvanije. Temeljna mehanička petlja vrti se oko kretanja kroz razine koje vrve neprijateljima i rješavanja zagonetki kako biste otključali iduća vrata. Središnji dio Cobrinog arsenala je, naravno, Psychogun. Možete ispaljivati brze pojedinačne lasere bjesomučnim pritiskanjem tipke (auto-fire opcija nažalost ne postoji) ili držati tipku za razorni charged shot koji čisti sve pred sobom.

Najveća dizajnerska inovacija, ali istovremeno i izvor frustracije, jeste Guided Shot mehanika. Naime, pritiskom na desni ramenog gumb, igra ulazi u slow-motion mod nalik na kultne bullet time sekvence, omogućujući vam da analogno upravljate putanjom laserske zrake. Na taj način možete savijati projektile iza uglova, provlačiti ih kroz uske labirinte i pogađati skrivene prekidače ili nanizati desetak neprijatelja odjednom. Sustav je nevjerojatno atraktivan kada funkcionira, no kontrole u tim trenucima mogu djelovati izrazito tromo i neprecizno.

Pored toga, borba je osmišljena kao svojevrsna taktička zagonetka. Obični vojnici padaju od jednog pogotka, ali ubrzo se pojavljuju kompliciranije varijante. Primjerice, neprijatelji s crvenim energetskim štitovima potpuno su imuni na Psychogun, što vas prisiljava na korištenje vašeg alternativnog gadgeta – tradicionalnog revolvera Colt Python 77. Problem je u tome što taj revolver ne možete usmjeravati – on puca isključivo strogo horizontalno. Ako neprijatelj ima zaštitnu kupolu, morat ćete mu se približiti i upotrijebiti melee udarce.

Najveći udarac fluidnosti igranja zadaje neshvatljiva odluka vezana za ciljanje. Iako Psychogun ima radijus djelovanja od punih 360 stupnjeva, to je moguće izvesti isključivo kada Cobra stoji potpuno nepomično, što se aktivira držanjem tipke L1. Ako trčite, smjer pucanja je neraskidivo zaključan za smjer vašeg kretanja. U igri koja je ovoliko brza i fokusirana na borbu u arenama, nemogućnost istovremenog trčanja i slobodnog ciljanja rezultira stalnim upadanjem u neprijateljske zasjede i bespotrebnim gubljenjem zdravlja.

U toj borbi s kontrolama ključno je odmah posjetiti opcije. Zadana, prva konfiguracija kontrola koju igra nudi na samom početku je nevjerojatno neudobna i gotovo neupotrebljiva za ovakav tip igre. Razvojni tim je napravio bizarnu odluku i postavio kritičnu funkciju izbjegavanja, odnosno dodge, na R2, što u potpunosti uništava ergonomiju šake i stvara osjetan delay u trenucima kada su vam nužni brzi refleksi. Srećom, druga ponuđena konfiguracija doslovno spašava stvar i čini igru prohodnom. Ona jednostavno mijenja mjesta tipkama za gadget i dodge, čime se kretanje, skakanje i izbjegavanje neprijateljske paljbe seli u daleko prirodniji, arkadni raspored pod prstima.

Još veći nedostatak poliranja osjeti se u platformerskim segmentima. Kretanje pod prstima često djeluje previše labavo i nesigurno. Razine su prepune ambicioznih elemenata poput magnetskih čizama za hodanje po zidovima i grappling hooka. No, mehanika kuke je izvedena dramatično loše. Morate skočiti, čekati da se na plutajućem čvoru u zraku pojavi strelica, ponovno pritisnuti tipku i u pravom trenutku je pustiti kako bi vas centrifugalna sila odbacila. Zbog lošeg detektiranja pozicije i nespretnog tajminga, Cobra će se umjesto elegantnog skoka redovito lansirati ravno u provaliju ili smrtonosne bodlje. Kad se tome pridodaju loše raspoređeni checkpointi i nedostatak bilo kakve mape, istraživanje skrivenih alternativnih puteva, koji kriju nadogradnje za oružja i zdravlje, postaje iznimno naporan.

Sjaj cel-shadinga i cijena nostalgije

S estetske i tehničke strane, Space Adventure Cobra: The Awakening uspijeva izvući maksimum iz svog ograničenog budžeta. Razvojni tim je primijenio čistu, poluzasićenu cel-shaded grafiku koja vizualno ujedinjuje modernu 3D tehnologiju s retro estetikom crtanog filma. Iako se sve odvija na dvodimenzionalnoj ravnini, pozadine imaju impresivnu dubinu, bogatu animaciju i dinamične detalje. Prolazak kroz neonska futuristička okruženja megapolisa, ledene pustoši kojima lutaju vukovi ili hramove ispunjene svemirskim mumijama pruža izvrstan vizualni ugođaj. Na PS5 hardveru igra radi besprijekorno glatko, s čvrstim brojem sličica u sekundi i oštrim sjenčanjem, za razliku od Nintendo Switch verzije koja pati od drastičnih usporavanja.

Glazbena podloga savršeno prati originalni soundtrack iz serije, donoseći autentičan 70s funk i jazz zvuk prepun teških bas dionica i puhačkih instrumenata koji savršeno sjedaju uz atmosferu svemirske opere. Posebno treba pohvaliti odluku developera da igru u potpunosti sinkroniziraju na engleski jezik, što je povijesni novitet za televizijske epizode koje nikada ranije nisu dobile engleski dub. Glumci su odradili izvrstan posao, Cobra zvuči nevjerojatno karizmatično, a njegovi drski komentari i prepucavanja s šašavim bossevima iz Pirate Guilda unose veliku količinu živosti.

Ipak, prezentaciju kvare sitni, ali primjetni znakovi nedostatka finalnog poliranja. Titlovi se povremeno ne podudaraju s izgovorenim dijalozima, a ubačeni isječci iz animea ponekad nemaju nikakve logičke veze s trenutačnim izgledom razine u kojoj se nalazite. Također, prisutni su i povremeni tehnički bugovi – Cobra može zapeti u geometriji zida prilikom brzog izbjegavanja napada u kutovima, a tranzicije na završne ekrane razine ponekad zahtijevaju prisilno otvaranje i zatvaranje pauza-izbornika kako bi se pokrenule.

Konačna presuda

Space Adventure Cobra: The Awakening je fascinantno nesavršen spomenik jednom prošlom vremenu. Ona sjaji u svojoj prezentaciji, predivno bilježeći audiovizualni identitet Terasawinog remek-djela, ali se istovremeno muči pod teretom arhaičnih odluka u dizajnu razina i rigidnih kontrola. Također, tu su i repetitivni boss fajtovi i nagli skokovi u težini, koji znatno kvare cjelokupni dojam. Ako ste hardcore fan ovog svemirskog gusara, ovo je obavezno štivo koje će vam ugrijati srce. Za sve ostale, riječ je o solidnoj, ali pretjerano skupoj 2D avanturi koju je najbolje uloviti na nekom dobrom popustu.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.