Kada danas pomislimo na zlatno doba beat ’em up žanra, nostalgija nas u pravilu lansira prema vlažnim, neonskim ulicama Streets of Ragea ili kaotičnim sekvencama Teenage Mutant Ninja Turtlesa. No, postojala je i ona druga, specifična grana “mlaćenja s lijeva na desno” – ona ogrnuta mačevima, čarolijama, mitologijom i sirovom arkadnom estetikom kakvu je krajem osamdesetih i početkom devedesetih utjelovila SEGA sa svojim legendarnim Golden Axe serijalom. U eri kada moderni žanrovski šampioni poput Streets of Ragea 4 ili TMNT: Shredder’s Revengea postavljaju visoke standarde na polju borbenih mehanika i fluidnih animacija, razvojni tim QUbyte Interactive odlučio se za hrabar, ali i iznimno rizičan potez – ponuditi retro iskustvo koje ne nastoji modernizirati formulu, već je rekonstruira u gotovo netaknutom, izvornom obliku.

Blades & Battles nastaje upravo u tom međuprostoru između slijepog odavanja respekta prošlosti i tržišne realnosti u kojoj današnji igrači traže znatno više od pritiskanja jedne tipke. U trenutku kada je ponuda indie brawlera iznimno bogata i kada konkurenti poput Abathora uspješno spajaju mačevanje, magiju i sustave napredovanja, ovaj naslov stoji kao neobičan spomenik jednoj davno minuloj eri. Njegovo postojanje opravdano je željom za jednostavnom arkadnom zabavom bez suvišnih kompliciranja, no cijena koju plaća u vidu plitkosti samih sustava stavlja ga na ozbiljnu kušnju pred zahtjevnijom publikom.

Fantazijska parodija bez lažne skromnosti

Umjesto ulaštene i uštogljene adaptacije legende o kralju Arthuru, Blades & Battles pristupa arturijanskom mitu s dozom namjerne, gotovo apsurdne neozbiljnosti. Ovo je čista arkadna “fan fiction” konstrukcija u kojoj golišavi Arthur i njegov vjerni vitez Lancelot opušteno sjede uz logorsku vatru, hvaleći mir u kraljevstvu, sve dok se u idućoj sekundi ne otvori sam pakao. Čarobnjak Merlin biva otet od strane čarobnice Morgane, dok vojske demonskih kostura, goblina i minotaura preplavljuju Camelot.

Narativni okvir služi isključivo kao ekspresni izgovor za akciju, pri čemu Arthur u jeku borbe bez ikakve gramatičke kočnice urla “Let’s Revenge!”. Cjelokupan ton radnje ne shvaća sam sebe ozbiljno, što igri daje dozu šarma klasičnih crtanih filmova iz subotnjeg jutra. Svijet je tematski raznolik, a vodi vas od zapaljenih ruševina seoskih naselja, preko mračnih šuma pa sve do utvrda od kostiju. Ipak, unatoč vizualnoj raznolikosti lokacija i protivnika, priča ostaje tek skromna kulisa. Kampanja traje dva-tri sata, a tempo radnje postavljen je tako da vas bez zastoja gura iz jedne borbene arene u drugu, nikada ne dopuštajući narativnim elementima da uspore ritam mlaćenja.

Između šamaranja mačevima i nespretnih collision boxova

Srce svakog brawlera leži u načinu na koji se udarac prenosi na igrača kroz kontroler, a Blades & Battles u tom segmentu puše toplo – hladno. Osnovni borbeni spektar oslanja se na brze napade koji se prirodno granaju u jednostavne napadačke kombinacije, s mogućnošću lansiranja neprijatelja u zrak te nastavljanja napada u letu kroz atraktivne zračne i podzemne juggle sekvence. Pravovremen udarac može poslati kostura preko cijelog ekrana, odbiti ga od rub i vratiti natrag na mač za gotovo groteskno dugačak niz udaraca. Čitav sustav zaokružuju odrambeni manevri za odbijanje neprijatelja te razorni čarobni napadi za čišćenje ekrana, koji taktički troše dostupnu manu ili pak oduzimaju dio vlastite zdravstvene trake.

Arthur i Lancelot nude vizualno i tematski različite stilove. Dok Arthur djeluje kao sirovi barbar koji zamahuje dvoručnim mačem veličine prosječnog tinejdžera, Lancelot priziva elementalne moći, munje i energetske valove. Budući da klasični blok ne postoji, izbjegavanje napada ključno je za preživljavanje. Tu, međutim, nastaju prvi ozbiljniji problemi. Registracija udaraca i hitboxovi znaju biti izrazito nepredvidljivi, osobito kada se likovi i protivnici kreću gore-dolje po trodimenzionalnoj ravnini borbe. Često ćete zamahnuti prema neprijatelju koji vizualno stoji točno ispred vas, samo da bi vaš mač prošao kroz zrak, dok ćete s druge strane pretrpjeti udarac iako ste smatrali da ste na sigurnoj udaljenosti.

Umjetna inteligencija protivnika zna pokazati izrazito osvetoljubivu prirodu – u trenucima kada vas opkoli grupa masivnih kostura ili iritantnih ptica-streličara, igra vas može bez problema prebacivati iz udarca u udarac dok vam traka zdravlja s 100% ne padne na nulu, bez ikakve šanse za oporavak.

Najveći strukturni nedostatak leži u potpunom izostanku sustava napredovanja. Igra ne nudi nikakva poboljšanja statistika, nove vještine niti otključavanje dodatnih mačeva. Sve mehanike koje vidite u uvodnom tutorijalu ostaju potpuno nepromijenjene do samog kraja. Razbijanje drvenih škrinja, gorućih panjeva i zmajevih lubanja nagradit će vas zlatom za bodove, napicima za manu ili komično velikim pečenim piletom za obnovu zdravlja – baš kako su arkadni bogovi nalagali. No, izostanak evolucije borbe čini da ponavljanje ubrzo postane zamorno ako igrate u dužim sesijama.

Retro (ni)je kul

Na vizualnom planu, Blades & Battles donosi hrabar, ali kontroverzan stilski izbor. Građena u 2.5D okruženju, igra primjenjuje specifičan filter pikselizacije koji pokušava simulirati izgled naslova s početka devedesetih. U postavkama je moguće birati između opcija “pikselizirano” i “iznimno pikselizirano“. Dok ova estetika iz daljine ili na portretima likova i mapi svijeta izgleda zanimljivo i nostalgično, tijekom same borbe zna dovesti do ozbiljnih problema s preglednošću. Na višim razinama filtera, akcija na ekranu postaje mutna, a prepoznavanje dubine polja i pozicija protivnika pretvara se u nepotreban izazov.

S tehničke strane, na PlayStationu 5 igra radi besprijekorno glatko, održavajući stabilan odaziv bez ikakvih padova u broju sličica u sekundi. Prezentacijski dojam upotpunjuje zvučna podloga nadahnuta chiptune estetikom, koja uspješno kombinira dramatične i tmurne fantazijske tonove. Zvučni efekti udaraca i povici likova namjerno su prenaglašeni i retro nostalgični, iako nakon višesatnog igranja njihovo učestalo ponavljanje može postati pomalo zamorno.

Prolazna arkadna epizoda za nostalgičare

Blades & Battles je naslov koji u potpunosti razumije eru kojoj želi odati počast, no istovremeno preslikava i sva njezina tehnička i dizajnerska ograničenja. Njegova najveća snaga leži u jednostavnosti i zabavnom lokalnom kooperativnom modu, koji u društvu prijatelja uspijeva prizvati duh nekadašnjih odlazaka u arkadne salone. Za stariju publiku koja je odrasla na arkadama i SEGA Mega Drive konzoli, ovo će biti ugodan, trosatni izlet u prošlost. S druge strane, mlađi igrači i naviknuti na moderne brawlere, koji nude duboke combo sustave i stalnu progresiju, vjerojatno će Blades & Battles doživjeti kao preskroman i mehanički plitak proizvod koji ne ostavlja dublji trag.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.