Kada se pojavila, sada već pomalo davne 2019. godine, indie avantura Spirit of the North je vrlo brzo osvojila srca igrača svojim minimalističkim šarmom, atmosferičnim svijetom inspiriranim islandskim pejzažima i nordijskom mitologijom te nenametljivim neverbalnim pripovijedanjem. Igra nije bila savršena, patila je od tehničkih ograničenja i povremeno nejasnih mehanika, ali njen zenovski pristup i emotivna povezanost s likom obične lisice učinili su je pravim malim draguljem u moru indie naslova. Sada, više od pet godina kasnije, Spirit of the North 2 stiže sa znatno ambicioznijim ciljevima, obećavajući nam još veći svijet, složeniju priču, uz proširene i poboljšane mehanike. Infuse Studio je odlučio zakoračiti u dublje vode, no je li uspio zadržati čar originala ili se izgubio u vlastitim ambicijama?

Duh Sjevera – drugi put

Spirit of the North 2 nastavlja priču o lisici koja, u savezu sa spiritualnim suputnikom, čuvarom Sjevernog svjetla, luta prostranim, postapokaliptičnim svijetom prožetim nordijskom mitologijom. Radnja se odvija u ruševnom krajoliku gdje su nekadašnje civilizacije ostavile samo tragove svojih postojanja u vidu kamenih runa, napuštenih hramova i tajanstvenih artefakata. Priča ostaje vjerna minimalističkom pristupu originala, izbjegavajući dijaloge i eksplicitnu naraciju, a umjesto toga oslanjajući se na okoliš, animacije i suptilne vizualne nagovještaje kako bi ispričala svoju priču. Ovaj put, narativ je ambiciozniji. Fokus je na otkrivanju tajni drevne civilizacije, njenog pada i povezanosti lisice s duhovnim svijetom. Vaša lisica, zajedno s eteričnim čuvarom koji lebdi oko nje, nosi emocionalnu težinu priče, dok se drugi “likovi” pojavljuju kroz duhove prošlosti, rune i okolišne priče ugrađene u svijet. Da se razumijemo, Spirit of the North 2 nije igra s duboko razrađenim likovima poput onih u, recimo The Last of Us, već simbolična avantura koja teži izazivanju emocija kroz atmosferu i estetiku. I to je vrlo dobro polazi za rukom.

Snaga narativa leži u njegovoj sposobnosti da vas uvuče u svijet bez potrebe za riječima. Prvih nekoliko sati igre pruža osjećaj čudesnog istraživanja. Svaki krajolik, od snijegom prekrivenih planina do zaleđenih jezera i prašumom obraslih ruševina, djeluje kao da priča vlastitu priču. Na primjer, trenutak kada lisica prolazi kroz napušteni hram obasjan Sjevernim svjetlom, uz tihe zvučne efekte vjetra, stvara gotovo meditativno iskustvo. Međutim, ovaj minimalistički pristup ima svoje slabosti. Nakon početnog oduševljenja, priča počinje gubiti zamah zbog nedostatka jasnog narativnog luka. Igra često ostavlja igrača da luta bez dovoljno konteksta, što može biti frustrirajuće ako niste raspoloženi za detektivski rad kako biste shvatili što se događa. Dok igre poput Journeyja ili Shadow of the Colossusa uspijevaju uravnotežiti minimalizam s emocionalnom dubinom, Spirit of the North 2 povremeno ostavlja dojam da je narativ više zbirka prekrasnih, ali nepovezanih vinjeta nego jedna koherentna priča.

Još jedan problem je tempo igre. Igra traje oko 10-12 sati, što je značajan skok u odnosu na original, koji je bio duplo kraći i usredotočeniji. Iako dodatna dužina donosi više istraživanja, često se čini da su neke zone razvučene samo kako bi se popunio prostor. Na primjer, dugi segmenti hodanja kroz puste krajolike, iako su vizualno impresivni, mogu postati monotoni jer ne pružaju dovoljno narativnih ili gameplay elemenata da vas drže zainteresiranima. S druge strane, ljubitelji atmosferičnih avantura cijenit će ovu sporiju, kontemplativnu prirodu. Ako ste uživali u igrama kao što su Abzû ili Firewatch, vjerojatno ćete pronaći zadovoljstvo u lutanju ovim svijetom. No, ako očekujete emocionalnu težinu ili kompleksnu priču poput one iz The Last Guardiana, možda ćete se osjećati pomalo prevareno.

Utabanim stazama originala…

Kada je u pitanju gameplay, Spirit of the North 2 predstavlja značajan odmak od originala, prelazeći iz linearne avanture u poluotvoreni svijet s elementima metroidvanije. Umjesto usko usmjerenih razina, sada imate prostrane zone povezane dungeonima, ruševinama i zagonetkama, što igri daje osjećaj slobode i istraživanja. Osnovna mehanika i dalje se vrti oko kontroliranja lisice koja koristi duhovne moći, poput manipulacije svjetlošću, otvaranja portala ili aktiviranja runa, kako bi rješavala zagonetke i napredovala. Novitet su rune koje otključavaju sposobnosti poput dužih skokova, privremenog lebdenja ili čak sposobnosti “duhovnog trčanja”, koja omogućuje brže kretanje kroz određene terene. Ove sposobnosti ne samo da olakšavaju istraživanje, već i otvaraju prethodno nedostupne dijelove svijeta, što će oduševiti ljubitelje metroidvania žanra koji vole vraćanje u stare zone s novim sposobnostima.

Dobre strane gameplaya su očite u prvim satima igre. Istraživanje svijeta je čarobno, posebno kada otključate novu sposobnost i shvatite da možete dosegnuti platformu koja je prije bila izvan dosega. Zagonetke, koje često uključuju manipulaciju svjetlom ili poravnavanje runa, dovoljno su raznolike da ostanu zanimljive. Platformerski elementi, iako ne na razini, recimo Ori and the Will of the Wispsa, zabavni su i intuitivni, posebno kada kombinirate sposobnosti poput lebdenja i duhovnog skoka. Međutim, ambicija igre često je njena najveća slabost. Otvoreni svijet, iako prekrasan, često je previše prostran i prazan, što čini kretanje sporim i repetitivnim. Lisica se kreće s određenom tromošću, a nedostatak učinkovitog “fast travela” znači da ćete provesti previše vremena trčeći kroz već viđene zone, što može biti frustrirajuće, posebno kada pokušavate pronaći sljedeći cilj.

Zagonetke, iako uglavnom solidne, pate od nejasnih uputa. U nekim trenucima, igra ne komunicira jasno što se od vas očekuje, što dovodi do pokušaja i pogrešaka koji više frustriraju nego što zabavljaju. Na primjer, jedna zagonetka uključuje poravnavanje runa u određenom redoslijedu, ali bez ikakvih nagovještaja u okolišu, osjećate se kao da pogađate rješenje.

U usporedbi s originalom, Spirit of the North 2 nudi više raznolikosti, ali gubi dio fokusa. Prva igra bila je jednostavnija, ali dosljednija, dok nastavak pokušava biti sve odjednom – platformer, avantura, metroidvania, ali ne uspijeva uvijek uskladiti te elemente. Borba, koja je uvedena kao novitet, uključuje susrete s sjenovitim čudovištima koja možete otjerati duhovnim sposobnostima, ali je plitka i često se čini kao naknadno dodana ideja. Na kraju, gameplay je korak naprijed u smislu ambicije, ali mu nedostaje poliranost da bi bio u rangu najboljih u žanru.

Tehnički impresivno, s klasičnim problemima

Grafički, Spirit of the North 2 je pravi vizualni spektakl, posebno za indie naslov. Svijet je renderiran u oštroj 4K rezoluciji, s detaljnim teksturama snijega, kamenja i vegetacije koje dočaravaju nordijsku atmosferu. Rasvjeta je također sjajna, bilo da se radi o odsjajima Sjevernog svjetla na ledu, magli koja se probija kroz šumske krošnje i suptilnom sjaju runa. Sve navedeno stvara osjećaj čarolije koji vas drži prikovanima za ekran. Na primjer, scena u kojoj lisica trči kroz snježnu oluju osvijetljenu Aurorom Borealis izgleda kao nešto što biste očekivali od znatno većeg studija poput, recimo, Naughty Doga. Međutim, ova ljepota dolazi s cijenom. Igra pati od tehničkih problema, uključujući povremene padove frameratea i “pop-in” teksture koje se pojavljuju s zakašnjenjem. Bugovi, poput lisice koja se zna zaglaviti u okolišu ili nevidljivih zidova, nisu sveprisutni, ali dovoljno su česti da naruše imerziju.

Zvuk je još jedna jaka točka. Ambijentalna glazba, skladana s naglaskom na minimalističke, ali emotivne melodije, savršeno prati raspoloženje igre. Zvučni efekti, od zavijanja vjetra do nježnih koraka lisice po snijegu, dodatno pojačavaju atmosferu. Posebno su impresivni trenuci kada se glazba pojačava tijekom ključnih narativnih scena, poput otkrivanja drevnog hrama. Ipak, problemi sa zvukom, poput povremenog „ispadanja“ efekata ili čudnih audio petlji, mogu biti iritantni, posebno tijekom zagonetki gdje su zvučni signali važni.

Kontrole su solidne, ali ne bez problema. Kretanje lisice je uglavnom glatko, ali platformerski segmenti često pate od nepreciznosti. Na primjer, skokovi zahtijevaju točnost koja nije uvijek usklađena s fizikom igre, što dovodi do promašenih platformi i potrebe za ponavljanjem segmenata. Hitboxovi su ponekad nejasni, pa ćete se možda naći u situaciji gdje lisica “sklizne” s platforme iako ste bili sigurni da ste precizno sletjeli. Ovo nije problem na razini neslavnih platformera iz prošlosti, ali dovoljno je da izazove frustraciju, posebno u dužim sekvencama. Kamera također može biti problematična, posebno u uskim prostorima gdje se bori s pravilnim pozicioniranjem. Sve u svemu, tehnički aspekti su impresivni za indie naslov, ali nedostaje im određena doza poliranosti koja bi ih uzdigla na razinu AAA igara.

Solidan, ali ipak preambiciozan zalogaj

Spirit of the North 2 je ambiciozan nastavak koji pokušava proširiti granice originala, ali u tome ne uspijeva uvijek. Njegov prekrasan svijet, atmosferična glazba i osjećaj istraživanja čine ga vrijednim za ljubitelje indie avantura, no tehnički problemi, neujednačen narativ i razvučen gameplay sprječavaju ga da dosegne puni potencijal. Infuse Studio zaslužuje pohvale za hrabrost, ali čini se da se malo previše zaletio u pokušaju da stvori ep u formatu koji je najbolje funkcionirao kao kratka priča. Ipak, ako volite igre poput Journeyja ili Abzûa i ne smetaju vam povremeni bugovi, ova lisica će vas povesti na nezaboravno putovanje – samo ponesite solidnu porciju strpljenja i dobre volje.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.