FromSoftware već godinama neprestano redefinira svoj popularni soulslike žanr. Svaki novi naslov ovog japanskog studija donese ponešto novo, a izuzetak nije bio ni Elden Ring. Spomenuti hit uspješno je spojio soulslike elemente sa velikim otvorenim svijetom, kojeg je Hidetaka Miyazaki stvorio uz pomoć autora „Igre prijestolja“ Georgea R.R. Martina. Elden Ring je bio pravo remek djelo koje je očaralo milijune igrača svojim svijetom i mitologijom, prepoznatljivo izazovnim borbama i slobodom istraživanja. Sličan uspjeh je ponovila i Shadow of the Erdtree ekspanzija, donijevši još svega onoga što je bilo sjajno u originalnoj igri. I taman kad smo pomislili da ćemo se malo odmoriti od svijeta Elden Ringa i možda dočekati Bloodborne 2 ili nešto potpuno novo, dočekalo nas je prilično iznenađenje u vidu najave nove igre smještene u Elden Ring univerzum.

Elden Ring: Nightreign nije nastavak niti ekspanzija, već ambiciozni spin-off koji uzima poznate elemente originala i ubacuje ih u svojevrsni roguelite format sa survival elementima i naglaskom na kooperativnu igru za tri igrača. Ipak, je li nam jedna ovakva igra uopće potrebna i koliko se dobro snalazi na potpuno novom teritoriju?

Soulslike mazohizam u društvu

Ovaj put, ostavit ćemo iza sebe legendarni Lands Between i uputiti se u novi, ali donekle poznati svijet. Elden Ring: Nightreign nas vodi u Limveld, paralelni svijet koji djeluje kao mračna, proceduralno generirana apokaliptična verzija već poznatih lokacija. Zamislite Limgrave, Liurniju i Caelid, ali prekrivene sablasnom maglom i ruševinama koje odražavaju posljedice “Shatteringa”. Priča je, kao i uvijek kod FromSoftwarea, fragmentirana i zahtijeva od igrača da sami sklapaju slagalicu kroz opise predmeta, dijaloge i okolišno pripovijedanje. Ovaj put, fokus je na osmero neustrašivih Nightfarera, unikatnih likova koji su zarobljeni u Limveldu, svaki s vlastitom prošlošću i motivacijama koje otkrivamo kroz dnevničke zapise i specifične misije.

Glavni narativni cilj igre je preživjeti trodnevni ciklus u Limveldu i poraziti jednog od osam Nightlordova, kolosalnih bosseva koji vladaju ovom zemljom. Svaki Nightlord ima vlastitu priču, povezanu s Nightfarerima, što daje dodatnu motivaciju za ponovljene ekspedicije i utječe pozitivno na replay value – pod uvjetom da imate dovoljno živaca za prepoznatljivi souls mazohizam. Ove veze su zanimljive, ali narativ pati od nedostatka šireg konteksta. Dok je Elden Ring majstorski gradio svijet kroz detalje u okolišu, poput ruševina koje pričaju o davnim ratovima ili statua koje nagovještavaju božanstva, Nightreign je ograničen svojim roguelite formatom. Nema vremena za duboko istraživanje, a većina lokacija djeluje poput varijacija poznatih područja iz originala, što može razočarati igrače željne novog sadržaja.

Pozitivna strana su sami Nightfareri. Svaki lik ima jedinstveni karakter, izražen kroz njihov dizajn, glas i priču. Na primjer, Ironeye, strijelac koji može oživjeti saveznike na daljinu, ima melankoličan ton koji podsjeća na usamljenog ratnika, dok Executor, s njegovim pariranjem u stilu Wolfa iz Sekiroa, odiše samouvjerenošću. Remembrance misije dodatno obogaćuju ove likove i njihove karaktere. Neke uključuju traženje specifičnih predmeta, dok druge zahtijevaju borbu s određenim neprijateljima koji otkrivaju dijelove prošlosti. Ove misije često završavaju kratkim, ali emotivnim cutscenama koje daju osjećaj povezanosti s likovima. Ipak, zbog ograničene dubine svijeta, priča nikad ne uspijeva dosegnuti epske razmjere Elden Ringa. Ako ste ljubitelj FromSoftwareovog pripovijedanja, pronaći ćete dovoljno sadržaja za kopanje, ali ako očekujete narativnu revoluciju, nećete ju pronaći. Sve u svemu, narativ je solidan, ali mu nedostaje ambicija i prostranost originala, što ga čini više funkcionalnim nego nezaboravnim.

Roguelite co-op sa survival elementima

Iako na polju gameplaya na prvi pogled ne izgleda drastično drukčiji od originala, Elden Ring: Nightreign ipak donosi znatno drukčije mehanike. Uzima osnove Elden Ringovog borbenog sistema, uključujući precizno kretanje, izbjegavanje udaraca i strateške napade, prebacujući ih u svojevrsni roguelite format koji je jednako uzbudljiv koliko i nemilosrdan. Umjesto slobodnog istraživanja golemog svijeta, igrači se upuštaju u 45-minutne “ekspedicije” podijeljene u tri dana. Prva dva dana posvećena su skupljanju resursa, jačanju likova i borbama s manjim bossevima, dok treći dan kulminira spektakularnom borbom protiv jednog od osam Nightlordova. Svaka ekspedicija je full nasumična, od lokacija i predmeta do neprijatelja, a tu je i plavi “storm of death” koji sužava mapu na način sličan onome iz battle royale igara, prisiljavajući igrače da budu brzi i efikasni. Ovo stvara osjećaj hitnosti, ali i strateške dubine, jer morate pažljivo planirati svoje kretanje i resurse.

Iako igru možete igrati solo, srce gameplaya je kooperativni mod za tri igrača, koji je najveća promjena u odnosu na Elden Ring. Nightfareri nisu samo početne klase, već svaki ima jedinstvene sposobnosti i ultimate poteze koji definiraju njihovu ulogu u timu. Borbe s Nightlordovima su vrhunac, s mehanikama koje podsjećaju na MMO raidove – morate prekidati njihove napade, izbjegavati zone uništenja i koordinirati oživljavanje saveznika. Ovo čini svaki uspješan run nevjerojatno zadovoljavajućim.

Međutim, gameplay ima svojih mana. Solo mod je gotovo neigriv za prosječne igrače. Neprijatelji, posebno Nightlordovi, imaju ogromne količine zdravlja, tako da borbe postaju mučne i frustrirajuće bez odgovarajuće timske podrške. FromSoftware je očito dizajnirao igru s kooperativnim načinom igranja na umu, a nedostatak skaliranja težine za solo igrače čini da se osjećate kao da igrate Dark Souls na krivoj težini. Matchmaking je još jedna slaba točka. Sistem često pati kako od laga, tako i od problema s povezivanjem i nemogućnosti jednostavnog igranja s prijateljima bez kompliciranih lozinki. Nedostatak crossplaya i ugrađenog voice chata dodatno otežava koordinaciju s random igračima, a ping sistem, iako koristan, ne može zamijeniti pravi razgovor. Ipak, kada igrate s prijateljima preko Discorda, Nightreign postaje čista čarolija. Borbe su brze, fluidne i zahtijevaju konstantnu komunikaciju, što stvara osjećaj zajedničkog trijumfa kada porazite nekog od Nightlordova.

Sistem progresije dodatno obogaćuje iskustvo. Iako svaka ekspedicija počinje od nule, Relic sistem omogućava stalne nadogradnje koje se prenose između runova, poput povećanja zdravlja ili jačih ultimate poteza. Oružje i oprema, iako uglavnom reciklirani iz Elden Ringa dolaze s randomiziranim modifikatorima koji vas tjeraju eksperimentiranje. Ipak, ograničena raznolikost mape i ponavljajući mini-bossevi mogu učiniti da se ekspedicije osjete repetitivnim nakon 15-20 sati. Neke lokacije, poput ruševina i šuma, počinju izgledati previše poznato, a nedostatak novih neprijatelja čini da se osjećate kao da igrate proširenu verziju Elden Ringa umjesto potpuno novog naslova. Unatoč tome, gameplay je adrenalinska poslastica koja nagrađuje strpljenje, strategiju i prijateljstvo, pod uvjetom da imate prave saveznike. S druge strane, ukoliko nemate „žive“ prijatelje s kojima ćete igru igrati, možda je ipak bolje da je zaobiđete i tako sačuvate živce.

Vizualno unaprijeđeni Elden Ring, ali ne bez problema…

Grafički, Nightreign izgleda kao Elden Ring na jako maloj dozi steroida, ali ne donosi neke revolucionarne razlike. Limveld je vizualno privlačan, s poznatim lokacijama poput crkava i ruševina, ali recikliranje assetsa iz originala je i više nego očito. Ipak, nove Nightlord arene su spektakularne, s dramatičnim efektima i detaljnim dizajnom koji podižu atmosferu. Nažalost, tehnički problemi kvare dojam. Igra je ograničena na 60 fps, što je razočaravajuće za PC igrače s moćnim rigovima, a povremeni stuttering i padovi frameratea mogu iritirati, posebno tijekom frenetičnih borbi. FromSoftware je već najavio zakrpe, ali na launchu, ovi problemi su itekako primjetni.

Zvuk je, s druge strane, vrhunski. Glazba je brza i napeta, savršeno prilagođena užurbanom tempu igre, s boss temama koje su dostojne FromSoftwareovog standarda. Zvučni efekti, od zveketa mačeva do urlika Nightlordova, iznimno su oštri i autenetični. Voice acting je rijedak, ali kvalitetan, s naglaskom na kratke, ali emotivne cutscene u Remembrance misijama. Kontrole su uglavnom besprijekorne, s istim fluidnim osjećajem kao u Elden Ringu, iako kamera ponekad gubi fokus u multiplayer borbama s više igrača, što može dovesti do frustrirajućih trenutaka, posebno kod oživljavanja saveznika.

Sve u svemu, Nightreign je tehnički solidan, ali ne i savršen. Grafika i zvuk nose FromSoftwareov pečat kvalitete, ali problemi s performansama i reciklirani sadržaj sprječavaju igru da dostigne ili pak nadmaši vizualnu grandioznost originala.

Kome je Elden Ring Nightreign namijenjen?

Elden Ring: Nightreign je hrabar eksperiment koji dokazuje da FromSoftware može izaći iz svoje zone komfora i stvoriti nešto svježe, ali ne bez kompromisa. Kada igrate s prijateljima, Nightreign nudi uzbudljivo adrenalinsko iskustvo koja pretvara najbolje dijelove Elden Ringa u kompaktne timske avanture. Međutim, solo mod, tehnički problemi i plitki narativ sprječavaju igru da dostigne visine svog prethodnika. Ako imate ekipu spremnu za borbu i Discord pri ruci, Nightreign je vrijedan vašeg vremena. S druge strane, ko ste samotnjak koji traži kompleksnu epsku priču, možda je bolje da ostanete u izvornom Limgraveu.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.