Najava svake nove igre španjolskog studija MercurySteam sama po sebi privlači priličnu dozu pažnje. Za slabije upućene, u pitanju je ekipa koja je oživjela mračni svijet Castlevanije svojim Lords of Shadow serijalom, donoseći nam epske bitke i atmosferu koja je istovremeno bila i mračna i grandiozna. Također, ne treba zaboraviti ni na kultni Scrapland ili neke od Metroid igara na kojima je spomenuti studio radio, pa čak ni izlet u live service vode sa igrom Spacelords, inicijalno poznatom pod nazivom Raiders of the Broken Planet. Sada, nakon nekoliko godina medijske tišine, MercurySteam se vraća u poznate vode mračnog fantazijskog žanra i to sa potpuno novom igrom imena Blades of Fire, koja donosi dašak svježine u prepunom moru soulslike igara.

Ako ste očekivali još jedan Castlevania klon, pripremite se za iznenađenje – Blades of Fire donosi poznatu estetiku i borbene mehanike, ali ih začinjava jedinstvenim sustavom kovanja oružja koji je jednako privlačan koliko i frustrirajući. U pitanju je igra koja pokušava iskovati nešto novo, u tome uglavnom i uspijeva, ali povremeno se zna udariti čekićem po prstima – no, srećom, ne prejako.

Novi fantasy svijet, novi nesuđeni heroj

Blades of Fire baca igrače u Argen, fantazijski svijet gdje su drevni kovači nekada vladali umijećem oblikovanja čelika, dajući čovječanstvu moć da se bori protiv sila tame. Međutim, nova kraljica Nerea, opsjednuta željom za apsolutnom kontrolom, bacila je kletvu koja je pretvorila sav metal u kamen, oslabivši svijet i ostavivši ga ranjivim na njenu tiraniju. U središtu priče je Aran de Lira, samotni kovač koji posjeduje sveti čekić, posljednji alat sposoban za kovanje pravog čelika. Uz njega je Adso de Zelk, mladi učenjak čiji duhoviti komentari i bilješke o svijetu donose dašak lakoće u inače sumornu atmosferu. Njihova misija? Srušiti Nereu i razbiti kletvu.

Priča se odvija kroz niz epizoda koje vode igrače od zapuštenih sela i kamenih ruševina do dvoraca preplavljenih čudovištima, uz povremene flashbackove koji otkrivaju prošlost kovača i Nereinu transformaciju u antagonisticu.

Narativ je klasična fantazijska priča o osveti, prožeta mitološkim elementima i misterijem oko Kovača. Ipak, iako je svijet bogat detaljima kao što su, primjerice, bilješke razbacane po razinama koje otkrivaju priče o drevnim kovačima i njihovim sukobima s čarobnjacima, priča često pati od predvidljivosti. Aran je arhetipski stoik, čovjek od malo riječi, čiji se razvoj svodi na otkrivanje njegove povezanosti s Kovačima, što iskusni igrači mogu naslutiti već u prvim satima. Adso, iako simpatičan, ponekad iritira svojim previše optimističnim dosjetkama, dok sporedni likovi, poput pobunjenika koji se bore protiv Nereinog režima, rijetko dobiju dovoljno prostora da zablistaju. Jedan od svjetlijih trenutaka je Adsoov dnevnik, koji bilježi susrete s neprijateljima poput kamenih golema ili čarobnih vitezova, dodajući humor i kontekst koji čine svijet življim.

Da biste završili igru, bit će vam potrebno između 30 i 50 sati, ovisno o tome koliko se posvetite istraživanju i sporednim zadacima. Ovo uključuje traženje Forge Scrollova, predmeta koji otključavaju nova oružja, i rješavanje zagonetki povezanih s kovanjem. Međutim, tempo priče je neujednačen – srednji dio igre često se osjeća razvučeno, s previše sporednih misija koje ponavljaju iste ciljeve (pronađi artefakt, porazi čuvara). Ključni narativni trenuci, poput sukoba s Nereinim generalima, su zadovoljavajući, ali razmak između njih može učiniti da igra izgubi zamah. Ipak, svijet Argena je dovoljno uvjerljiv da zadrži pažnju, posebno za igrače koji uživaju u istraživanju i otkrivanju sitnih detalja o kulturi i povijesti kroz predmete i dijaloge. Blades of Fire nije narativno remek-djelo, ali pruža solidnu osnovu koja, uz nekoliko jačih likova ili emotivnijih trenutaka, mogla je biti iznimna.

More than meets the eye…

Blades of Fire spaja elemente soulslike igara, akcijskih avantura i jedinstvenog sustava kovanja, stvarajući iskustvo koje je istovremeno poznato i osvježavajuće. Borba je srž igre, zahtijevajući preciznost i strategiju. Tijekom borbe, morate birati pravo oružje za svakog neprijatelja, ciljati specifične dijelove tijela (glava za brže ubojstvo, torzo za veću štetu ili udovi za usporavanje) i upravljati staminom kroz kombinaciju napada, blokiranja, izbjegavanja i pariranja. Breath of the Defender sistem omogućava regeneraciju stamine uspješnim blokovima, što dodaje dubinu borbama, prisiljavajući igrače da balansiraju između agresije i obrane. U usporedbi s Castlevania: Lords of Shadow, borba je brža i manje skriptirana, ali ne dostiže razinu fluidnosti God of Wara ili kompleksnosti koju ima, recimo, Sekiro. Raznolikost oružja, od brzih rapira do teških sjekira i dvostrukih čekića, pruža razne stilove igre, a svako oružje ima jedinstvene animacije i kombinacije, što borbu čini vizualno impresivnom.

Sistem kovanja, Forge, je ono što Blades of Fire izdvaja od konkurencije. Pronalazeći Forge Scrollove, igrači otključavaju nacrte za oružja, a zatim u Forge svetištu biraju materijale (lagani čelik, teški obsidijan, rijetke legure) koji utječu na težinu, oštrinu i izdržljivost oružja. Mini-igra kovanja zahtijeva usklađivanje metalnih šipki s obrisima na ekranu, što simulira proces kovanja. Ova mehanika je inovativna jer omogućava prilagođavanje oružja specifičnim situacijama – lagana oružja su brza, ali slabija protiv oklopljenih neprijatelja, dok teža oružja nanose veću štetu, ali troše više stamine. Međutim, sistem ima svojih mana. Mini-igra može postati monotona, posebno kada morate popravljati oružja koja se troše tijekom borbe. Ako tijekom igre umrete, oružje ostaje na mjestu smrti, što može biti frustrirajuće, iako je manje okrutno od gubitka duša u Dark Souls. Povremeno, sistem kovanja djeluje previše kompleksno, s previše varijabli za praćenje, što može zbuniti igrače koji žele jednostavniju akciju kakvu je, primjerice, nudio Lords of Shadow.

Istraživanje je još jedna ključna komponenta, s labirintskim razinama punim skrivenih staza, zamki i nagrada poput dragulja za zdravlje ili Criptexa koji povećavaju ljekovite napitke. Razine su dizajnirane u stilu Metroidvania igara, ali često su previše zamršene. Mape su nejasne, a orijentiri rijetki, što dovodi do lutanja i frustracija. U usporedbi s Metroid Dread, gdje je MercurySteam majstorski balansirao istraživanje i navigaciju, Blades of Fire često djeluje kao da pokušava biti preambiciozan, s previše skrivenih prolaza koji vode do minorne nagrade. Sporedni zadaci, poput skupljanja materijala za kovanje ili spašavanja NPC-jeva, dodaju raznolikost, ali često su repetitivni. Sveukupno, gameplay je uzbudljiv i nudi svježinu u žanru, ali neujednačen dizajn razina i repetitivni elementi kovanja sprječavaju ga da dosegne puni potencijal.

Tragovima Lords of Shadowa…

Vizualno, Blades of Fire odiše estetikom koja podsjeća na Lords of Shadow, s mračnim, gotičkim krajolicima punim kamenih ruševina, sumornih šuma i dvoraca obraslih mahovinom. Lokacije su detaljne, s impresivnim efektima svjetla i sjene koji stvaraju osjećaj propasti. Na primjer, razbijeni mostovi prekriveni kamenim trnjem ili podzemne kovačnice ispunjene maglom su vizualno upečatljivi. Međutim, grafika ne doseže razinu AAA naslova poput Horizon Forbidden Westa ili God of War Ragnaroka. Teksture ponekad djeluju mutno, posebno na udaljenim objektima, a dizajn okolina može biti generičan, s previše ponovljenih elemenata poput kamenih stupova ili uništenih sela. Također, može doći do povremenih padova frameratea, posebno u gužvama, no ne radi se o nečemu pretjerano ozbiljnom.

Zvuk je jedna od najjačih strana igre. Glazbena podloga, koju potpisuje veteran Oscar Araujo, kombinira dramatične orkestralne teme s egzotičnim instrumentima, stvarajući atmosferu koja savršeno prati akciju i istraživanje. Zvučni efekti su jednako impresivni – udarci čekića, lomljenje kamenih neprijatelja i zveckanje metala u Forge svetištu su zadovoljavajuće snažni i dodaju težinu svakoj akciji. Glasovna gluma, međutim, ipak je mogla biti bolja. Aranov glas, kojeg daje iskusni glumac, zvuči uvjerljivo u borbenim trenucima, ali mu nedostaje emocionalne dubine u narativnim scenama. Adsoov glas, iako energičan, često prelazi u pretjerani entuzijazam, s repetitivnim linijama poput “kujmo dalje, majstore!” koje brzo postanu iritantne. Sporedni likovi su podjednako neujednačeni, s nekoliko svijetlih točaka poput, primjerice, Nereina jezivog monologa.

Kontrole su uglavnom responsivne, posebno na kontroleru, gdje su napadi i pariranje intuitivni. Tehnički, igra je stabilna, ali nije bez problema. Povremeni bugovi u fizici, poput oružja koje “zaglavi” u okolini, ili padovi frameratea u gušćim razinama, mogu narušiti iskustvo. MercurySteamov Mercury Engine pokazuje svoju snagu u renderingu okolina, ali osjeća se pomalo zastarjelo u usporedbi s modernim pokretačima poput Unreal Enginea 5. Sve u svemu, tehnička prezentacija je solidna, ali ne doseže vrhunce koje smo vidjeli u, recimo, Metroid Dread, gdje je studio pokazao veću tehničku preciznost.

Nije Lords of Shadow, ali nije ni za bacanje

Blades of Fire je ambiciozna avantura koja dokazuje da MercurySteam još uvijek ima što za ponuditi u žanru akcijskih RPG-ova. Njegov inovativni Forge sistem i dinamična borba čine ga vrijednim pažnje, ali neujednačen tempo priče i zamršeni dizajn razina sprječavaju ga da dosegne veličinu prethodnika ovog studija kao što su Castlevania: Lords of Shadow ili Metroid Dread. Ovo je igra za one koji vole izazove i eksperimentiranje s oružjem, ali može razočarati igrače koji traže uglađenu priču ili besprijekornu navigaciju. Ako ste spremni oprostiti neke neravnine, Blades of Fire pruža zadovoljavajuće iskustvo koje, poput dobro iskovanog mača, ima oštar rub, ali zahtijeva malo brušenja.