U vrijeme kada se postapokaliptični scenariji množe poput gljiva nakon kiše, Vessels of Decay dolazi kao svježi, ali retro-nostalgični udisaj hladnog nordijskog zraka. Ova malena igra, razvijena od strane malog tima Aurora Punks pod vodstvom kreativca Simona Jakobssona, predstavlja indie naslov koji se hrabro gura među mnogo većih i jačim igračima na sceni, donoseći nam zanimljiv miks akcijske avanture, RPG-a, hack and slasha i puzzlera.

Žanrovski gledano, Vessels of Decay je mješavina klasične top-down avanture u stilu starih Zelda igara, s dozom soulslike elemenata koji se očituju u borbama i susretima s bossevima, ali sve to začinjeno postapokaliptičnim ambijentom gdje je priroda preuzela ruševine moderne civilizacije. Igra se oslanja na skandinavsku mitologiju, donoseći nam trolove, duhove i drevna božanstva koja su se probudila iz sna nakon što je čovječanstvo nekako samo sebe ugasilo. Studio Aurora Punks, poznat po svojim malim, ali ambicioznim projektima, ovdje se udružio s Jakobssonom, koji je samostalno radio na prototipu igre prije nego što je cijeli projekt dobio veći zamah. Rezultat njihove suradnje dobili smo u igri koja izgleda kao da je izašla iz 90-ih, ali s modernim elementima i klasičnim indie manama, koje nas podsjećaju da savršenstvo nije uvijek na meniju. Ako ste umorni od AAA naslova punih mikrotransakcija, ovo je poput craft piva – možda nije najpitkije, ali ima karakter.

Vessels of Decay nije samo avantura u kojoj se borite da preživite u opustošenom svijetu, već je ujedno i priča o obitelji, gubitku i suočavanju s mitovima koji su postali stvarnost.

Retro-nostalgična nordijska postapokalipsa

Vessels of Decay nam donosi priču o sestri i bratu, Freji i Mudu, koji se upuštaju u opasnu potragu kroz postapokaliptičnu Skandinaviju. Civilizacija je propala prije stoljeća, a priroda je preuzela ruševine gradova, dok su se drevna stvorenja iz skandinavske mitologije i folklora probudila i postala novi vladari. Freja i Mud, u očajničkom pokušaju da ožive svoju majku, traže Vessels of Decay – mistične entitete koji kontroliraju život i smrt.

Vessels of Decay je klasična priča o gubitku i osveti, ali s nordijskim okusom. Umjesto zombija, tu su trolovi, duhovi poput draugra i ogromna čudovišta inspirirana legendama poput Glosona ili Nøkkena. Narativ je dosta linearan, s naglaskom na istraživanje i borbu, ali ima dovoljno dubine da vas natjera na razmišljanje o temama poput propadanja civilizacije i povratka prirodi, pomalo poput “Stand Still Stay Silent” stripova, ali s više akcije. Likovi su simpatični, ali ne i revolucionarno okarakterizirani. Mud je hrabriji, borbeniji brat, dok Freja donosi emocionalnu dubinu i magijske elemente. Njihova dinamika je srž priče – svađe, podrška i zajednički gubitak čine ih stvarnim i moguće je lako povezati se s njima, iako ponekad padaju u klišeje “siblinške avanture”. Sporedni likovi su rijetki, ali pamtljivi, pa ćete tako naići na razne preživjele koji se bore za opstanak ili duhove koji pričaju priče iz prošlosti. Narativni aspekt je jedna od jačih strana igre. Priča se odvija kroz okolišno pripovijedanje, gdje ruševine gradova i napušteni bunkeri pričaju svoju priču, bez prevelikog izlaganja. Sve djeluje melankolično i reflektivno, s dozom tuge koja se uklapa u skandinavski ambijent. Emocionalni vrhunci, poput susreta s majčinim sjećanjima, doista su dirljivi i ostaju s vama, no ponekad priča pati od čudnog pacinga, pri čemu su neki dijelovi prebrzi, a obrti predvidljivi.

Što se tiče dužine, glavnu priču bit će vam potrebno nekih osam sati, no cijelo iskustvo može postati znatno duže ako se bacite na istraživanje svakog kutka. To je savršeno za jedan indie naslov – nije predugačak da vas umori, ali dovoljno je sadržajan da se osjećate zadovoljno. Ako tražite sidequestove, ima ih nekoliko i uglavno se radi o traženju skrivenih artefakata ili rješavanju mini mozgalica koji otkrivaju više o loreu. Ali, tu ujedno dolazimo do određenih mana igre. Naime, narativ ponekad pati od tehničkih problema, poput bugova koji prekine scenu ili dijaloga koji se ne sinkronizira.

Sve u svemu, priča je solidna za jednu indie igru, ali neće vas ostaviti bez daha poput velikih AAA naslova. Umjesto toga, očekuje vas intimna, melankolična priča koja vas podsjeća da u propadanju ima ljepote.

Retro s modernim prizvukom

Vessels of Decay je top down akcijska avantura u kojoj kontrolirate Freju i Muda, mijenjajući ih po potrebi. Mud je više orijentiran na melee borbu, dok Freja koristi magijske sposobnosti poput bacanja sluzi ili apsorpcije energije. Borba je dinamična, s comboima, pariranjem i specijalnim finisherima koji izgledaju spektakularno. Igra ima i nekoliko soulslike elemenata, bossovi su multi-stage i zahtijevaju da koristite okoliš i mijenjate taktike. Na primjer, borba protiv Glosona uključuje jurnjavu kroz ruševine, gdje morate izbjegavati napade i koristiti platforme, što je uzbudljivo i osjeća se svježe.

Igra uvodi sistem sposobnosti koji se nadograđuje ubijanjem neprijatelja, pa ćete tako igranjem otključavati nove napade poput bacanja mača ili slime granata i prilagoditi ih svom stilu. Umjesto generičkog hack and slasha, ovdje je naglasak na kreativnosti, gdje možete kombinirati sposobnosti za combo napade koji uništavaju horde. Mozgalice su integrirane u gameplay, a rješavajte ih koristeći okoliš, poput pomicanja objekata ili korištenja magije da otključate puteve. U poređenju s igrama kao što su, recimo, Dead Cells ili Hollow Knight, Vessels of Decay je manje metroidvania, a više linearna avantura s otvorenim područjima za istraživanje.

Kada su u pitanju neke loše strane igre, vrijedi spomenuti hitboxe koji su netočni, što čini borbu frustrirajućom. Neprijatelji vas ponekad pogađaju kroz zidove, a kretanje je clunky, pa sve djeluje kao da hodate po blatu. Checkpointi su također rijetki i ne opraštaju pogreške, što može pretvoriti zabavu u grind.

Skandinavski folklorni neprijatelji su svjež dodatak igri, bilo da se borite protiv draugra koji se regeneriraju ili trola koji se multipliciraju. To se razlikuje od standardnih zombija u postapokaliptičnim igrama, dodajući kulturnu dubinu. Međutim, gameplay pati od repetitivnosti, mnogi neprijatelji djeluju slično, a logički segmenti nisu uvijek inovativni.

Dobra strana je pacing igre, budući da vas kratke akcijske dionice koje se izmijenjuju s istraživanjem drže angažiranim. Naravno, ne možemo zanemariti bugovitu prirodu igre. Bugova doista ima i to različitih i manje ili više neugodnih – primjerice, sposobnosti ponekad ne rade, a AI neprijatelja je glup, što čini neke borbe smiješnim i to u lošem smislu. Sve u svemu, gameplay je solidan za jedan indie naslov, ali igra definitivno treba poliranje.

Simpatično, ali ne bez problema

Tehnički gledano, Vessels of Decay je robustan i šarmantan, ali s nekim škripavim dijelovima koji vas podsjećaju da nije sve baš najbolje. Grafika je pixel art na vrhunskom nivou, a donosi nam ručno crtani svijet pun detalja, od zaraslih ruševina Stokholma do maglovitih šuma s drevnim runama. Boje su živopisne, ali melankolične, zeleni tonovi prirode kontrastiraju s sivo-smeđim ostacima civilizacije, stvarajući atmosferu koja je istovremeno lijepa i tužna. S druge strane, ma koliku dozu nostalgije donosili, vizuali sa sobom donose i određene probleme. Ponekad su teksture mutne na većim ekranima, a animacije finishera, iako cool, mogu se osjećati repetitivno.

Zvuk je još jedna jača strana igre. Soundtrack je ambijentalan, s nordijskim motivima – flautama, bubnjevima i melankoličnim melodijama koje podsjećaju na God of War, ali njegovu indie varijantu. Efekti borbe su zadovoljavajući, a zvukovi udaraca i krikovi čudovišta dodaju imerziju. Gluma i voiceoveri su prisutni, ali minimalni – Freja i Mud imaju dijaloge, ali glasovi su prosječni, bez velikih zvijezda. S druge strane, sinkronizacija je solidna i nema previše grešaka, s tim da povremeno imamo poneki dijalog koji djeluje drvenasto, a tu su i bugovi koji znaju prekinuti zvuk.

Kontrole su jednostavne, ali su pomalo clunky. Kretanje je tromo, a pariranje zahtijeva preciznost koja povremeno zna izostati isključivo zbog tehničkih limitiranosti. Unatoč svome pikselastom i dobrim dijelom netahtjevnom izgledu, primjetni su značajni frame dropovi u borbama.

Tehnički problemi su zapravo i glavna mana igre. Bugovi poput crashiranja, zaglavljivanja likova ili protivnika koji nestaju doista su česti, iako je patch #1 popravio neke. Dobra strana prezentacije je cjelokupna kohezija – unatoč svojoj pikseliziranosti, svijet se osjeća živ, s detaljima poput razrušenih umrtvljenih lokacija ili vjetra koji nosi lišće. S druge strane, primjetan je izostanak ispoliranosti, upravljačko sučelje je tromo, a vremena učitavanja znatno duža nego što bi trebala biti.

Sve u svemu, tehnički aspekt igre je prosječan za jedan indie naslov. Imamo vizualno lijepu igru, koju muče brojni tehnički propusti, stoga se nadamo da će developeri u budućim nadogradnjama riješiti barem dio problema.

Zabavno, ali tehnički problematično

Vessels of Decay je indie dragulj s manama. U pitanju je igra koja vas uranja u melankolični svijet skandinavske mitologije, ali vas ponekad frustrira svojim bugovima i clunky mehanikama. Ako tražite kratku, atmosferičnu avanturu s dinamičnom borbom i lijepim pixel artom, Vessels of Decasy je igra vrijedna vašeg vremena, ako no očekujete nivo AAA ispoliranosti, možda je bolje da pričekate još patcheva.

Aurora Punks i Simon Jakobsson su stvorili nešto autentično, puno srca, ali s prostorom za poboljšanja. U konačnici, Vessels of Decay je priča o propadanju koja vas ostavlja s osjećajem tuge i zadovoljstva – poput dobre, ali ne i savršene knjige. Preporučili bismo je primarno ljubiteljima retro igara, uz napomenu da se naoružaju živcima i spremno dočekaju navalu bugova i tehničkih smicalica.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.