Lara Croft nije samo lik iz videoigre – ona je prava pravcata institucija. Od svojih poligonalnih početaka davne 1996. godine, ova neustrašiva arheologinja definirala je žanr akcijskih avantura, bila inspiracija za brojne filmove i postala prava pravcata ikona pop kulture.

Dok su prva tri Tomb Raider naslova hvaljena kao revolucionarni klasici, četvrti, peti i šesti dio, The Last Revelation, Chronicles i The Angel of Darkness poznati su po svojoj ambiciji, ali i nesavršenostima. Ove igre, često nazvane “Trilogija tame”, bile su hrabri pokušaji Core Designa da proširi Larin svijet, ali su često patile od tehničkih ograničenja i žurnog razvoja. Sada, Aspyr, studio poznat po remasterima klasika poput Star Wars naslova i prve Tomb Raider trilogije, donosi Tomb Raider IV-V-VI Remastered s ciljem da nam spomenute naslove približi na znatno bolji i tehnički moderniji način. U pitanju je nova remaster kolekcija koja donosi moderniziranu grafiku, poboljšane kontrole i dodatke poput photo moda, uz očuvanje retro duha. No, je li Aspyr uspio iskopati dragulje iz ovih prašnjavih poligonalnih grobnica ili će nas i ova kolekcija ostaviti zaglavljenima u prošlosti? Odgovori vas očekuju u recenziji koja je pred vama.

Darkness Trilogy u novom svjetlu

Tomb Raider IV-V-VI Remastered okuplja tri igre koje predstavljaju Larinu najmračniju fazu, kako u tonu tako i u produkcijskim izazovima. Svaka igra ima svoju priču, ali zajedno čine kompleksan, iako nesavršen, narativni luk.

The Last Revelation iz 1999. godine bacio je Laru u srce Egipta, gdje njeno iskopavanje grobnice oslobađa Seta, drevnog boga kaosa. Priča igre bila je ambiciozna, a istraživala je Larinu mladost kroz flashbackove s mentorom Wernerom Von Croyem, čiji je odnos s Larom donosio rijetku emocionalnu dubinu serijalu. Flashbackovi, poput onih u Kambodži, gdje mlada Lara uči zanat, daju kontekst njenoj tvrdoglavosti i hrabrosti. No, narativ je patio od preopterećenosti – egipatska mitologija je uvijek fascinantna, ali dijalog je bio često krupan, ispunjen klišejima o “prokletstvima” i “sudbinama”. Von Croy je intrigantan antagonist, ali njegova motivacija je ostala mutna, što donekle slabi konačni obračun. Ipak, priča drži pažnju kroz 35 razina, s naglaskom na atmosferu i osjećaj otkrića.

Chronicles, koji se inicijalno pojavio 2000. godine, donekle je promijenio pristup, nudeći antologijsku strukturu. Nakon dramatičnog kraja The Last Revelationa, Lara je prividno bila mrtva, a njeni prijatelji na sprovodu su se prisjećali njezinih neispričanih avantura. Četiri epizode vodile su nas od rimskih ruševina do njemačke podmornice i irskog otoka opsjednutog demonima. Ova raznolikost lokacija donijela je svojevrsno osvježenje, ali priče su bile prilično tanke. Epizode su šarmantne, ali djeluju kao skice, a poveznica između njih je labava, što narativu oduzima koheziju. Larin šarm, međutim, držao je sve zajedno, a njeni duhoviti komentari i neustrašivost činili čak i slabije momente zabavnim.

Na kraju, tu je The Angel of Darkness iz 2003. godine, koji je najambiciozniji, ali i najproblematičniji dio „Trilogije tame“. Lara, optužena za ubojstvo Von Croya, bježi kroz mračne ulice Pariza i Praga, otkrivajući zavjeru oko alkemijskih artefakata i tajanstvene organizacije. Priča je imala potencijal za noir triler, s temama izdaje i moralne sive zone, ali je isporučena nespretno. Novi lik, Kurtis Trent, trebao je biti Larin saveznik (i možda romantični interes), ali njegova pojava, uključujući kožnu jaknu i čudne moći, više izaziva podsmijeh nego empatiju. Ambicija igre da uvede složenije likove i dijaloge s izborima hvalevrijedna je, ali izvedba je oslabljena žurnim razvojem i tehničkim ograničenjima.

Narativno, sve tri igre su poput arheoloških nalaza – intrigantne, ali i oštećene. The Last Revelation nudi najjaču priču, unatoč klišejima. Chronicles šarmira raznolikošću, ali mu nedostaje dubine. The Angel of Darkness ima viziju, ali ne i sredstva da je ostvari. Lara ostaje srce svega, a njena karizma i duhovitost čine priče privlačnima čak i kad posrnu. Za fanove, ova remaster trilogija je prilika da urone u Larinu složenu povijest. S druge strane, onim mlađim igračima priče mogu djelovati zastarjelo, no njihov retro šarm je neosporan.

Poznate igre s dodatkom modernog štiha

Gameplay u Tomb Raider IV-V-VI Remastered kolekciji vjerno odražava duh originala, s Aspyrovim dodacima koji pokušavaju ublažiti njihovu zastarjelost. Igre nude dva kontrolna sistema –  klasične “tenk” kontrole, gdje se Lara kreće relativno na smjer kamere, i moderne kontrole inspirirane novijim Tomb Raider naslovima. Tenk kontrole su autentične, ali zahtijevaju strpljenje budući da se Lara okreće poput starog tenka, što može frustrirati moderne igrače. Moderne kontrole poboljšavaju fluidnost, ali nisu idealne budući da su razine inicijalno dizajnirane s mrežastim sustavom, gdje preciznost tenkovskih kontrola olakšava skokove i poravnavanja. Rezultat toga je da moderni analogni stick često čini platformerske dionice nespretnim, posebno u uskim prostorima.

The Last Revelation donosi složene razine s naglaskom na istraživanje i backtracking. Grobnice su poput labirinta, s mehanikama poput zamki s užetom, paljenja prostorija vatrom i upravljanja džipom. Ove mozgalice čine igru raznolikom, ali backtracking, posebno u razinama poput Kaira, može biti zamoran, jer igra ne nudi jasne smjernice. Zagonetke su vrhunac igre, a zahtijevaju kombinaciju logike i promatranja, poput poravnavanja zrcala za usmjeravanje svjetla. Borba je jednostavna, ali zadovoljavajuća, s neprijateljima poput škorpiona i mumija koji doprinose atmosferi.

Chronicles je, s druge strane, znatno konzervativniji, s kraćim, linearnim razinama. Noviteti koje je svojevremeno donio u odnosu na The Last Revelation uključivali su hodanje po užetu i rudimentarne stealth elemente, poput skrivanja u sjeni u irskoj epizodi. Ove mehanike su zabavne, ali površne. Stealth je ograničen na izbjegavanje pogleda neprijatelja, bez dublje strategije. Zagonetke su jednostavnije nego u prethodniku, ali raznolikost lokacija održava svježinu. Borba je slična, ali s manje raznovrsnim neprijateljima, što čini neke susrete monotonima.

The Angel of Darkness je svojevremeno pokušavao revolucionirati serijal, uvodeći RPG elemente poput povećanja snage i dijaloge s izborima. Na papiru, ovo je zvučalo uzbudljivo, ali u praksi je bilo nespretno izvedeno. Na tom polju, ništa se nije promijenilo ni u ovoj remaster kolekciji. Dijalozi rijetko mijenjaju ishod, a povećanje snage djeluje kao umjetna prepreka. Stealth dijelovi, poput izbjegavanja stražara u Louvreu, usporavaju tempo i često su frustrirajući zbog loše detekcije. Platformerski elementi jesu poboljšani u odnosu na prethodnika, ali tranzicije između zona učitavanja razbijaju ritam.

Aspyr je dodao nekoliko poboljšanja koja igranje čine ugodnijim iskustvom. Health barovi bosseva olakšavaju strategiju, save anywhere opcija čini igre pristupačnijima, a Flyby Camera Maker omogućava kreiranje vlastitih cutscena u foto modu, što je zabavan, ali nišni dodatak. Ipak, problemi originala ostaju – skakanje preko užadi u The Last Revelationu su i dalje noćna mora, zagonetke u Chroniclesu gube dubinu, dok The Angel of Darkness i dalje pati od nespretnih tranzicija i loše implementiranih noviteta. Za ljubitelje old school Tomb Raidera, ovo je poznata mješavina platforminga, zagonetki i borbe, dok modernim igračima gameplay može djelovati kruto. Ipak, njegov šarm leži u izazovu i nostalgiji, a toga u ovoj kolekciji definitivno ne manjka.

Klasični Aspyrov remaster tretman

Aspyr je poznat po radu na brojnim remasterima, a Tomb Raider IV-V-VI Remastered pokazuje njihovu vještinu u vizualnom osvježenju. Igre nude prebacivanje između originalne poligonalne grafike i remasteriranih tekstura, što je savršeno za nostalgičare i nove igrače. Remasterirana grafika u The Last Revelation i Chronicles igrama donosi oštrije teksture, dinamičnije osvjetljenje i impresivne skyboxove. The Angel of Darkness, zbog svog PS2 podrijetla, dobio je manje dramatičan facelifting, ali gradske ulice Pariza sada imaju više detalja poput, primjerice, odsjaja kiše na pločniku. Ipak, novi modeli likova ponekad djeluju preglatko, poput likova iz ranog CGI filma, a rasvjeta može zakomplicirati vidljivost zagonetki, posebno u tamnijim razinama.

I na polju zvuka, imamo toplo – hladne dojmove. Originalni soundtrackovi, posebno rad Petera Connellyja u The Last Revelationu, zadržavaju svoju atmosferičnu snagu pa tako, primjerice, egipatske melodije miješaju tajanstvenost i napetost. Zvučni efekti su oštriji, s realističnijim pucnjevima i koracima. Glasovna gluma, međutim, pokazuje svoje godine. U The Last Revelation i Chronicles, Jonell Elliott kao Lara zvuči samouvjereno, ali sporedni likovi često zvuče amaterski. U The Angel of Darkness, glasovna gluma je najslabija – glas Kurtisa Trenta ima nesretnu vibru nu-metal pjevača, a dijalog zvuči kao da je sniman u loše zvučno izoliranoj sobi. Aspyr je vratio neke izrezane linije dijaloga u The Angel of Darkness, što je zanimljiv dodatak za fanove, ali kvaliteta snimanja ostaje ograničavajuća.

Tehnički, igra radi glatko na PlayStationu 5, s konstantnih 60 fpsa i brzim učitavanjem. Aspyr je optimizirao performanse, ali postoje manji problemi. U Chronicles se javlja clipping na rubovima zgrada, posebno u irskoj epizodi, a u The Angel of Darkness neki achievementi se ne registriraju ispravno. Kontrole su poboljšane, ali plivanje u svim igrama ostaje nespretno, s kamerom koja često gubi orijentaciju. Upute za vozila, poput džipa u The Last Revelationu, ostaju nejasne, što može dovesti do frustracija. Sveukupno, Aspyr je obavio solidan posao, ali remaster nije besprijekoran. Zapravo, više je kao restauracija starog spomenika, gdje svježa boja ne može sakriti sve pukotine.

Nostalgični izlet u Aspyrovoj režiji

Tomb Raider IV-V-VI Remastered je nostalgično putovanje koje slavi Laru Croft u njezinim najmračnijim, najeksperimentalnijim trenucima. Aspyr je uložio trud u vizualno osvježenje i kvalitativna poboljšanja, čineći ove igre pristupačnijima nego ikad. The Last Revelation ostaje vrhunac kolekcije, Chronicles nudi šarmantnu raznolikost, dok The Angel of Darkness fascinira svojom ambicijom, unatoč nesavršenostima. Originalni problemi, poput krutih kontrola, neravnomjerne priče i tehničke hirovitosti, i dalje su prisutni, ali ne umanjuju vrijednost ovog ljubavnog pisma obožavateljima. Za veterane serijala i ljubitelje retro igara, ovo je vrijedan dodatak kolekciji, posebno po cijeni od 30 dolara.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.