Prince of Persia je jedna od onih franšiza koje su oblikovale povijest videoigara, još od davne 1989. godine kada je Jordan Mechner stvorio originalnu igru koja je donijela revoluciju u žanr platformera, prije svega s fluidnim animacijama i akrobatskim pokretima. Kroz godine, serijal je prošao kroz razne inkarnacije – od 2D klasika, preko 3D rebootova poput Sands of Time trilogije, do modernih pokušaja poput Forgotten Sandsa ili nedavnog The Lost Crowna, koji se vratio korijenima, zakoračivši pri tome značajnije u metroidvania žanr. Sada, pred nama je The Rogue Prince of Persia, igra koja hrabro mijenja formulu i baca princa u roguelike vode, gdje smrt nije kraj, već samo još jedna lekcija u beskrajnom ciklusu pokušaja i pogrešaka.

Iza ove igre stoji studio Evil Empire, ekipa koja je stekla slavu radeći na indie hitu Dead Cells, inače jednom od najboljih roguelike naslova ikada, poznatom po brzoj borbi, proceduralno generiranim razinama i onom zadovoljavajućem osjećaju napretka nakon svakog neuspjeha. Ubisoft je ovog studiju dao zeleno svjetlo da reinterpretira legendarnog perzijskog princa u tom stilu, što je rezultiralo igrom koja miješa klasične elemente poput parkoura i borbe sa mačem s modernim roguelite mehanikama. Igra je prvi put ugledala svjetlo dana u Early Accessu na PC-u još u svibnju 2024. godine, gdje je provela više od godinu dana u razvoju i rastu zahvaljujući feedbacku igrača.  Uz dolazak na konzole, tranzicija iz Early Accessa u finalnu verziju donijela je dodatni sadržaj, brojne ispravljene bugove i bolju optimizaciju, no ne možemo a da se ne zapitamo može li ovaj roguelike princ doista osvojiti prijestolje u žanru koji je prepun konkurencije?

Neki novi perzijski princ

The Rogue Prince of Persia je 2D akcijski platformer s roguelite elementima, čija se radnja odvija u alternativnoj verziji Perzije, gdje princ, ovdje predstavljen kao mladi, neiskusni ratnik, brani svoj grad od invazije Huna, nomadskog naroda predvođenog moćnim vođom Nogaiem. Priča počinje dramatično. Hunski napad uništava glavni grad Ctesiphon, a princ, opremljen magičnom ogrlicom koja mu omogućuje putovanje kroz vrijeme i respawnanje nakon smrti, mora se probiti kroz neprijateljske linije, spasiti obitelj i zaustaviti invaziju. Narativ je ispričan kroz kratke cutscene, dijaloge u Oazi i povremene susrete s likovima tijekom runova, ali nije pretjerano dubok. Zapravo, više služi kao okvir za gameplay nego kao samostalna priča koja će vas emotivno vezati.

Likovi su simpatični, ali nisu previše razrađeni. Princ je tipičan heroj – hrabar, ali pomalo naivan, s dozom samopouzdanja koja često prelazi u aroganciju, što dodaje malo humora u situacijama kada ga neprijatelji ponovno ubiju. Sporedni likovi poput mudre sestre Paize, mentora ili čak nekih Hunskih antagonista imaju svoje motive, ali njihovi dijalozi su uglavnom funcionalni – objašnjavaju mehanike, daju savjete ili otključavaju nadogradnje. Dobra strana narativa je što se oslanja na perzijsku mitologiju i estetiku, s elementima poput drevnih hramova, magičnih artefakata i povijesnih referenci, što daje igri autentičan osjećaj. Zanimljivo je kako priča koristi roguelike strukturu, gdje je svaki neuspjeh vremenski loop, pa se princ sjeća prethodnih pokušaja, što dodaje poseban meta-sloj ironije. Na primjer, likovi će komentirati vaše prethodne smrti, što može biti zabavno.

S druge strane, moramo naglasiti da je priča ipak prilično tanka i predvidljiva, bez velikih twistova ili složenih likova koji bi vas natjerali da razmišljate izvan runova. Nema onog epa iz Sands of Timea, gdje je narativ bio jednako važan kao i gameplay. Ovdje se sve svodi na klasiči sistem ponovnih pokušaja, što može postati repetitivno ako niste zaljubljeni u žanr. Glavnu kampanju možete završiti za 10-15 sati ako ste vješti, ali za 100% kompletiranje, uključujući sve nadogradnje, oružja i tajne, može vam pojesti i do 30 sati slobodnog vremena.

Sve u svemu, ovo nije igra za one koji traže duboku i intezivnu priču – više je za one koji vole brze, ponovljive sesije s naglaskom na akciju. Ako volite roguelike igre poput Hadesa, gdje je narativ integriran u loop, The Rogue Prince of Persia će vam se svidjeti, ali ako očekujete klasični Prince of Persia, mogli biste biti razočarani – priča je tu samo da vas gurne naprijed, ne da vas zadrži. Ipak, u kontekstu serijala, ovo je hrabar iskorak. Umjesto da kopira stare formule, igra uvodi svježinu, ali na račun dubine.

Prince of Dead Cells

Gameplay u The Rogue Prince of Persia je srce igre i tu genijalci iz Evil Empirea pokazuju zašto su majstori roguelikea. Osnovna petlja je klasična – započinjete run iz Oaze (baze), birate opremu, ulazite u proceduralno generirane razine, borite se, parkourirate, skupljate resurse i pokušavate doći do bossa. Ako umrete, vraćate se u Oazu s nekim permanentnim nadogradnjama i ponavljate svoju sesiju. Što donosi novog u odnosu na stare Prince of Persia igre? Pa, umjesto linearnih levela s zagonetkama i preciznim platformerskim dionicama, ovdje sve ovisi o brzini, adaptaciji i riziku. Nema rewinda vremena poput onog iz Sands of Timea – umjesto toga, ogrlica vam daje nove živote, ali smrt je neizbježna i dio napretka.

Roguelike komponenta je dobro implementirana. Razine su podijeljene u biome poput grada, hramova ili šuma, pri čemu svaki dolazi s unikatnim neprijateljima i zamkama. Proceduralno generiranje osigurava da nijedan run nije isti, ali nije previše kaotična – postoji struktura, s glavnim putanjama i sporednim sobama za tajne. Noviteti uključuju meduse, koje su oružja s različitim stilovima (mačevi, sjekire, koplja), svako s unikatnim potezima i elementarnim efektima (vatra, otrov). Možete ih miješati, tako da je eksperimentiranje ključno.

Gameplay je izuzetno fluidan. Parkour je sjajan, a trčanje po zidovima, skakanje i klizanje osjećaju se poput onih iz klasičnih Prince of Persia naslova, ali sve je brže i integrirano je s borbom. Možete povezivati napade: skočiti sa zida, šutnuti neprijatelja u jamu, zatim izbjegavati strelice. Borba je kompleksna, s parryjem, comboima i specijalnim napadima, sličnim Dead Cellsu, ali s većim fokusom na mobilnost. Nadogradnje u Oazi, poput health boostova ili novih oružja, daju osjećaj napretka, a razni modovi i izazovi donose varijacije, što igranje čini zaraznim.

S druge strane, svojevrsna repetitivnost i roguelike komponenta mogu biti naporni. Sa samo 6-8 bioma, nakon nekoliko sati vidite sve, a proceduralnost nije dovoljno raznovrsna da drži svježinu dugo. Bossevi su cool, ali njihovi patterni se brzo nauče. U usporedbi sa starim Prince of Persia igrama, manjka puzzle elemenata – ovdje vas očekuje više akcije, manje mozganja. Ako niste fan roguelikea, frustracija od umiranja može biti velika, posebno na višim težinama. Još, balans nije savršen – neka oružja su prejaka, drugi beskorisna, što može učiniti runove neravnopravnim.

Sve u svemu, gameplay je ono što nosi igru – brz je, zadovoljavajuć i inovativan za serijal, ali ne donosi revoluciju u žanr. Stoga, ako volite Dead Cells ili Hades, The Rogue Prince of Persia je igra po vašoj mjeri.

Šareno i atmosferično

The Rogue Prince of Persia je tehnički ispolirana, ali ne i savršena igra. Grafika je u 2D art stilu inspiriranom perzijskom umjetnošću, donoseći živopisne boje, detaljne pozadine sa orijentalnim motivima te fluidne animacije koje čine parkour spektakularnim. Nije hiper-realistično, već stilizirano poput stripova, što se slaže sa roguelike prirodom. Sve se lijepo vrti i stabilno je, no ipak neki biomi izgledaju slično i repetitivno.

Zvučna strana igre je veoma dobra. Tu osobito mislimo na originalni sountrack ASADI-ja koji  miješa elektronske beatove sa perzijskim instrumentima, stvarajući energičnu atmosferu, savršenu za brze runove. Zvučni efekti su oštri, od zveckanja mačeva do odjeka skokova. Gluma i voiceoveri su solidni, ali ograničeni – princ ima engleski glas sa perzijskim naglaskom, dijalozi su kratki i humoristični, ali nema dubokog narativa pa glasovna gluma i nije toliko bitna.

Kontrole su precizne i intuitivne, sa responzivnim inputima za parkour i borbu. S druge strane, iako su brojni bugovi iz Early Access verzije uklonjeni, istih i dalje ima, a uglavnom se manifestiraju u formi pucanja tekstura i crashiranja igre. Još uvijek postoje rijetki glitchevi, poput neprijatelja koji prolaze kroz zidove, no nisu prečesti.

Sveukupno, prezentacija igre je na visokoj razini, bilo da se radi o cartoonish vizualima ili atmosferičnoj glazbi i sve nekako odgovara samom Prince of Persia serijalu, unatoč značajnom žanrovskog odstupanja od istog.

Nije loše za roguelike princa

The Rogue Prince of Persia je solidan dodatak serijalu, koji uspješno miješa klasične elemente sa roguelike mehanikama, zahvaljujući talentu ekipe iz Evil Empirea. Igra nije savršena, priča je tanka, sadržaj može biti repetitivan, a dužina kratka za neke, ali gameplay je toliko zabavan da nadoknađuje mane. Ako ste fan Dead Cellsa ili tražite brz roguelite naslov sa stilom, pronašli ste ga!

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.