Obsidianov The Outer Worlds svojevremeno je donio dašak svježine u žanr open world RPG igara. Ova duhovita, satirična alternativa Falloutu, ali sa svemirskim okusom korporativne distopije i retro-futurističkog šarma, vrlo brzo je postala kultni hit, zahvaljujući pametnom pisanju, fleksibilnim izborima i onom osjećaju da su vaši odabiri doista važni. Štoviše, The Outer Worlds se čak našao u konkurenciji za igru godine, ali je te godine nagradu ugrabio sjajni Sekiro: Shadows Die Twice. Od tada, Obsidian je prošao kroz drastične promjene. Postao je dio Xbox Game Studiosa, što mu je donijelo veća financijska sredstva i nove ambicije, ali i pitanja o tome hoće li zadržati onaj neovisni, pomalo drski pristup koji ga je učinio poznatim po naslovima poput Fallout: New Vegasa ili Pillars of Eternityja. Sada, šest godina kasnije i s ne toliko uspješnom Xbox ekskluzivom Avowed te dva znatno uspješnija Groundeda iza sebe, Obsidian nam donosi The Outer Worlds 2, koji donosi još veći svemir, dublje priče i još više prilika za igrače da oblikuju svoju sudbinu u koloniji Arcadia.

Iako nosi broj „2“, The Outer Worlds 2 nije samo klasični nastavak, već i igra koja pokušava da izađe iz sjene svojih ranijih utjecaja i uspostavi vlastiti identitet, sa svježim frakcijama, poboljšanim mehanikama i satiričnim ugrizom koji cilja na kapitalizam, autoritarizam i kultove znanosti. Koliko uspješno to čini, idemo zajedno vidjeti.

Welcome to Arcadia

Žanrovski, The Outer Worlds 2 se ne razlikuje pretjerano od originala. I dalje je u pitanju open world akcijski RPG smješten u retro-futuristički svemir, gdje se sve vrti oko korporacija, frakcija i misterioznih riftova. U igri preuzimate ulogu agenta Earth Directoratea, koji mora istražiti nestabilnu koloniju Arcadia, gdje se više frakcija bori za kontrolu nad resursima i tajnama. Tu je Auntie’s Choice, mega-korporacija nastala spajanjem Auntie Cleo’s i Spacer’s Choicea iz originala koja predstavlja karikaturu nekontroliranog kapitalizma – njeni članovi su spremni prodati sve, od organskih dijelova do moralnih kompromisa, samo da bi profitirali, čak i ako to znači eksperimentiranje na radnicima. Zatim, tu je Protectorate, autoritarna monarhija koja propovijeda kolektivizam, ali u praksi je orvelijanska noćna mora sa propagandom, mozganjem i obaveznim “re-edukacijskim” kampovima, gdje individualnost nije opcija. Order of the Ascendant je kult koji obožava znanost i matematiku, vjerujući da je svemir jedna velika jednadžba, a čine ga arogantni, hladni intelektualci koji preziru emocije i vide ljude kao varijable. Tu su i manje frakcije kao što su Sub Rosa i Glorious Dawn, a svaka od njih donosi more narativnih posebnosti i zanimljivih situacija.

Priča se vrti oko misterioznih “riftova”, poremećaja u prostoru i vremenu koji ometaju komunikaciju s Zemljom, uzrokuju kaos i prijete uništenjem kolonije, a povezani su sa Skip Drive tehnologijom za svemirska putovanja. Narativni aspekt je ujedno i srce igre i tu Obsidian blista u mnogim trenucima, ali i pokazuje ograničenja. Za glavnu priču, ukoliko „ne skrećete s glavnog puta“, bit će vam potrebno nekih 30-ak sati, ali ukoliko se bacite na rješavanje sidequestova, companion questova i istraživanje svega i svačega, ta brojka će se vrlo lako udvostručiti. Kao i u većini Obsidianovih igara, posebnost leži u dubini izbora. Vaši odabiri utječu na frakcije, s reputacijskim sustavima koji otvaraju ili zatvaraju puteve – na primjer, ako se udružite s Auntie’s Choice, dobit ćete pristup ekskluzivnim gadgetima i lootu, ali izgubit ćete povjerenje drugih frakcija. Možete sklapati saveze, ići neovisno ili čak izdati sve, što dovodi do različitih završetaka prikazanih u slideshowu sa slikama i opisima posljedica. Satira u igri je oštra i sveprisutna, ismijavajući korporativni govor, profit nad ljudima, autoritarizam i pseudo-znanstvene kultove, sa humorom koji dolazi iz apsurdnih situacija poput radio emisija o Fibonaccijevom nizu ili propagandnih pjesama.

Likovi su još jedna jača strana igre. Companioni poput entuzijastičnog inženjera Nilesa, stealth specijalistice Aze, bivše korporativne vojnikinje Inez, opakog suca Tristana i drugih nisu samo borbeni pomoćnici i narativni filleri, već imaju kompleksne priče, questove i interakcije koje se mijenjaju na osnovu vaših odluka. Možete ih savjetovati ili mijenjati njihove osobnosti, a oni komentiraju vaše akcije, sudjeluju tijekom istraživanja i mogu čak napustiti tim ili postati neprijatelji ako ih izdate.

Iako The Outer Worlds 2 nudi sate čiste zabave, ipak nije sve savršeno. Priča može biti predvidljiva, a frakcije su ponekad previše karikaturalne. Naime, u usporedbi s New Vegasom, gdje su frakcije imale filozofsku dubinu i talismanske vođe, ovdje više djeluju kao karikature nego živi entiteti, sa plitkim istraživanjem tema poput konzumerizma ili autoritarizma.

Sveukupno, igra nudi bogat svemir s mnoštvom sadržaja, od istraživanja planeta s unikatnim ekosustavima (šume s crvenim lišćem, rudarske stanice, tropski otoci..) do kolekcionarskih itema koji daju perkove, ali narativ ponekad pati od repetitivnosti, nedostatka emocionalne dubine i osjećaja da je priča sekundarna u odnosu na istraživanje.

Blaga evolucija originalne igre

Gameplay u The Outer Worlds 2 je evolucija originala, s fokusom na fleksibilnost, borbu i istraživanje, ali s novitetima koji ga čine nešto svježijim u usporedbi sa sličnim naslovima poput, recimo, Fallouta, Starfielda ili Cyberpunka 2077. Kao i u originalu, kreirate lik s backgroundom (npr. gambler, profesor, ex-convict ili soldier), raspodjeljujete skillove (Guns, Melee, Speech, Stealth, Lockpick, Hack, Engineering, Science…) i krećete u avanturu. Svaki level donosi poene za skillove i perkove, omogućujući tako specijalizaciju – možete biti diplomata koji rješava sukobe razgovorom, stealth ubojica koji koristi ventilacijske otvore za nevidljive takedowne, ili brutalni ratnik fokusiran na oružje i melee akciju. Novitet je poboljšani Flaws sustav, pa tako, umjesto samo negativnih efekata, flaws sada imaju ugrađene bonuse i minuse, a nude se dinamički na osnovu ponašanja – npr. ako često padate s visina, dobit ćete “Bad Knees” za brže puzanje ali glasnije pokrete, ako preskačete dijaloge, čeka vas „Foot in Mouth” sa timerima i auto-odabirima ali i XP bonusom, ako štedite novac, dobit ćete “Savings Account” koji limitira trošenje ali daje isplate na level-upanje itd. Sve to dodaje sloj strategije i humora, jer morate odlučiti hoćete li prihvatiti mane za bonuse, a one mijenjaju gameplay i dijaloge, potičući na ponovno igranje s različitim buildovima.

U usporedbi s originalom, borba je znatno poboljšana – više nije kruta, već fluidna i zadovoljavajuća, s arsenalom oružja koji uključuje standardne pištolje, puške, shotgune, ali i egzotične primjerke poput Moon Man Machine Guna, Spectrum Dance Sabera i slično. Tactical Time Dilation (TTD) se vraća, a sličan je VATS-u iz Fallouta, omogućujući usporavanje vremena za precizne udarce. Companioni su bolji nego ikad, možete ih opremati, birati njihove perkove svakih pet levela, modificirati njihove role mod kitovima i koristiti njihove sposobnosti u borbi. Oni se automatski leveliraju, a na njihove questove možete utjecati savjetima, što mijenja njihove osobnosti i bonuse – npr. učiniti Inez manje korporativno rigidnom ili Tristana fleksibilnijim, sa mogućnošću da ih izgubite ako ih izdate.

Svjetovi su veći i otvoreniji, s planetima poput šumovitih područja s vanzemaljskom faunom koja izgleda kao miks one iz Avatara i No Man’s Skyja, urbanih stanica sa art deco dizajnom, rudarskih kampova ili kanjona sa mineralima, gdje se istraživanje nagrađuje lootom, questovima ili collectiblesima koji daju perkove. U usporedbi s originalom, nema ograničenja težine opreme koju nosite, što olakšava kretanje, a zgodan dodatak tome je i double jump, koji u kombinaciji sa sprintom i klasičim skakanjem čini kretanje preko pejzaža znatno bržim i fluidnijim.

Reputacijski sustavi za frakcije su složeni. Povećavaju se kroz questove, ali teško padaju osim masovnih ubojstava ili izdaja, omogućujući pristup ekskluzivnim područjima ili vendorima. Nadogradnja oružja je ograničena slotovima, što vas prisiljava na izbore i kompromise, a skillovi omogućuju alternativne rute (npr. hackanje oklopnih mechova ili lockpicking za bypass vrata). Međutim, gameplay nije bez mana. Borba je dominantna, pa non-combat buildovi (npr. fokus na Speech ili Science) mogu vas skupo koštati u kasnijim dijelovima gdje je borba s neprijateljima obavezna. Tempo igre pati od dugih učitavanja prilikom putovanja između planeta i nedostatka brzih waypointa u složenim područjima, što može dovesti do frustracije i lutanja. Repetitivnost se javlja u sidequestovima budući da su mnogi klasičnih “fetch” ili “clear enemy” tipova, iako sa zanimljivim pričama i narativnim twistovima.  Stealth je dobar za istraživanje, ali ima svojih mana zbog neizbalansirane umjetne inteligencije protivnika, pa se često zna dogoditi da vas oni detektiraju iz nemogućih situacija, a kao šlag na tortu, ta ista umjetna inteligencija potom vas zna greškom zatrpati prilično agresivnim protivnicima koji će vas potom zatući na mjestu i demoralizirati.  U usporedbi sa prilično zadovoljavajućim gunplayem, melee borba je prilično kilava tako da ćete češće posezati za pucama nego za direktnom konfrontacijom.

Sveukupno, gameplay je zabavan i fleksibilan, sa naglaskom na brojne varijacije buildova i konsekvecijalne izbore, ali mogao je biti bolje izbalansiran za različite stilove s manje bugovitom umjetnom inteligencijom.

Tehniki korektno, ali ne i spektakularno

Tehnički, The Outer Worlds 2 je solidan, ali ne i spektakularan. Više je fokusiran na funkcionalnost više nego na vrhunske vizualne efekte, što se vidi u njegovom retro-futurističkom stilu koji podsjeća na pulp SF paperback covere, sa vibrantnim bojama i kičastom estetikom. Grafika je atmosferična i šarena, planeti imaju bogate palete boja, od crvenog lišća u šumama i zelenih planina sa ljubičastim cvijećem do art deco stanica s hologramima, propagandnim posterima, chunky postwar terminalima sa drvenim ručkama i zaobljenim plastičnim instalacijama, što čini svemir živahnim i privlačnim, posebno na planetima poput Edena. Međutim, vizualno nije na razini naslova poput Cyberpunka 2077 ili Starfielda. Teksture mogu biti mutne u daljini, a modeli likova su detaljni, ali ne hiper-realistični, sa gaudy art stilom koji može biti previše kontrastan za neke, iako savršeno odgovara satiričnom tonu.

Zvuk je jača strana igre. Soundtrack miješa mid-century jazz s sintetičkim SF elementima, savršeno se uklapajući u satirični ton – npr. radio stanice s pjesmama o Fibonaccijevom nizu za Order frakciju, propagandističkim pjesmama o Sovereignu i Protectorateu, ili humorističnim QVC reklamama za Auntie’s Choice, što dodaje pristojnu dozu humora i svojevrsne imerzije u svijet same igre. Zvučni efekti oružja su zadovoljavajući, s jasnim feedbackom za udarce, eksplozije i ambijentalne zvukove. Glasovna gluma je izvrsna – glumci donose dubinu companionima, s duhovitim dijalozima koji zvuče prirodno, a korporativni govor je ismijan s pretjeranim entuzijazmom.

Kontrole su intuitivne, s fluidnim kretanjem, brzim prelascima između oružja/gadgeta i third-person opcijom koja nije toliko dobra kao ona iz prvog lica. Tehnički problemi su prisutni, ali ne i kritični. Postoje manji glitchevi poput clippinga i AI pathfindinga koji se zbuni u složenim područjima (npr. companioni koji spawnaju ispod mape ili se zaglave u zidovima i slično, što se rješava reloadom). Tu su i već spomenuti problemi sa umjetnom inteligencijom i naglom detekcijom od strane protivnika, posebno dok ste u stealth modu, no s vremenom se naučite „živjeti“ s takvim situacijama.  Ukratko, radi se o tipičnim problemima za open world RPG igre, od kojih je dobar dio moguće popraviti zakrpama (što se nadamo da će Obsidian i učiniti) – ne uništavaju iskustvo, ali mogu frustrirati u ključnim trenucima.

Solidan nastavak, ali ne i GOTY kandidat

U konačnici, kad sve zbrojimo i oduzmemo, dolazimo do zaključka da je The Outer Worlds 2 dobar nastavak koji počiva na temeljima originala, proširujući svaki njegov aspekt i nudeći veći svemir, bolju borbu i kompleksnije i dublje izbore koji čine RPG iskustvo osobnim, uz fantastični replayability. Obsidian je uspio sačuvati satirični duh originala i, unatoč korporativnim promjenama, dostavio nam igru koja se ističe u žanru prepunom sličnih naslova. Međutim, The Outer Worlds 2 nije bez mana – predvidljiva priča, karikaturalne frakcije i problemi s tempom sprječavaju ovu igru da dostigne legendarne visine i nađe se među ovogodišnjim GOTY kandidatima. Ipak, ako tražite zabavan, fleksibilan SF RPG s dozom humora, obavezno zaigrajte ovaj Obsidianov hit. Ako čekate popust a možda imate Game Pass, red je da napomenemo da The Outer Worlds 2 možete pronaći i u ponudi ovog Microsoftovog servisa i zaigrati ga potpuno besplatno.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.