Od svog debija, sada već davne 1980. godine, Pac-Man serijal je evoluirao od jednostavne arkadne igre u mega franšizu krcatu raznoraznim spin-offovima, od klasičnih labirintskih igara, preko 3D platformera poput Pac-Man Worlda pa sve do modernih eksperimenata kao što je super zabavni Championship Edition. Ali tko bi pomislio da će ta vesela žuta faca dobiti i mračno, pomalo edgy izdanje?

Upravo to nam donosi Shadow Labyrinth, najnoviji dodatak Pac-Man serijalu koji Bandai Namco Studios predstavlja kao 2D akcijski platformer s Metroidvania elementima. Da stvar bude još zanimljivija, ova igra nije samo još jedan Pac-Man u nizu, već je i direktni nastavak na kratku epizodu Amazonove animirane serije Secret Level, gdje se Pac-Man (ovdje zvan PUCK) prikazuje kao manipulativni vanzemaljac koji regrutira ratnike za svoje mračne svrhe.

Shadow Labyrinth uzima tu ideju i širi je u punokrvnu avanturu, gdje igrate kao Swordsman No. 8, bezimeni ratnik sa amnezijom koji se budi na razorenom planetu, a kojeg PUCK vodi u potragu za odgovorima i tajnama drevnog rata. Povezanost s originalnim Pac-Manom je očita, ali suptilna – labirinti su tu, ali sada su puni neprijatelja koje jedete da biste postali jači, a duhovi su zamijenjeni grotesknim čudovištima koja čekaju da ih smažete.

Bandai Namco je ovdje poprilično riskirao, miješajući nostalgični šarm s modernim Metroidvania stilom – primjerice, pomislite na igre poput Hollow Knighta ili Orija, ali s dozom Pac-Manove gladne ludosti i dobit ćete Shadow Labyrinth. No, je li ovo genijalan korak naprijed ili samo pokušaj da se stara ikona učini “cool” za TikTok generaciju? Pa, nakon što smo proveli sate trčeći, skačući i žderući sve pred sobom, možemo reći da je to negdje između, ali više o tome kasnije. Za početak ćemo naglasiti samo ovo – ako ste fan Pac-Mana ili Metroidvania žanra, Shadow Labyrinth bi mogao postati vaša nova opsesija… ili pak frustracija.

Jedi, jedi, samo jedi…

Shadow Labyrinth je u biti 2D Metroidvania koja preuzima klasične elemente Pac-Mana i baca ih u svojevrsni SF košmar. Igra se odvija na misterioznom planetu punom relikvija iz drevnog intergalaktičkog rata, tako da ćete na svakom koraku nailaziti na razrušene baze, vulkanske špilje i kristalne palače, pri čemu je svaka lokacija, u klasičnoj metroidvania maniri, povezana u jedan veliki, nelinearni svijet koji vas tjera na istraživanje.

Kao što smo već spomenutli, glavni lik je Swordsman No. 8, ratnik koji se budi sa amnezijom, a njegov vodič je PUCK, žuti orb koji je očito Pac-Man u svom najmračnijem obliku. PUCK nije više simpatični gladni lik s osmjehom na licu. Ovdje je manipulativni, gotovo zlokobni entitet koji vas koristi kao oružje za svoje ciljeve. Priča se vrti oko otkrivanja tajni planeta, PUCK-ovih namjera i vaše vlastite prošlosti, s naglaskom na ciklus preživljavanja – jednostavno rečeno, od lovine postajete lovac, proždirući protivnike kako biste evoluirali.

Narativno, igra ima neke jake strane. Dobra je ideja reinterpretirati Pac-Mana kao kozmičkog predatora, što donosi svojevrsnu dozu humora u kontrastu s mračnim tonom same igre. Likovi su zanimljivi na papiru. Swordsman je tihi protagonist, ali njegova transformacija u predatora ima dubinu, dok su PUCK-ovi dijalozi puni sarkazma i misterija. Tu su i sporedni likovi, poput trgovca koji prodaje nadogradnje ili pak različitih protivnika koji su evoluirana čudovišta iz rata. Međutim, loše strane narativa su očite. Priča je pomalo apstraktna i kriptična do frustracije, s dugim, nejasnim dijalozima koji se oslanjaju na klasične SF motive poput drevnih ratova ili izdaje. Nema puno emocionalne dubine, tako da sama igra djeluje kao proširenje već spomenute epizode Secret Levela, ali bez dovoljno sadržaja da popuni 15-ak sati glavne kampanje ili čak 30-ak sati, ako se bacite u istraživanje svih tajni. Kraj je zadovoljavajući, ali predvidljiv i nekako mu nedostaje onaj “wow” trenutak koji bi vas natjerao da razmišljate o tome danima.

Dužina igre je solidna za Metroidvania standarde. Kao što smo već spomenuli, glavna priča traje oko 15 sati ako samo idete ravno naprijed, ali istraživanje i sidequestovi mogu to produžiti na najmanje 25 sati. To je plus za fanove žanra, ali minus za one koji traže brzu arkadnu zabavu. Cijela igra ponekad se osjeća razvučeno, s backtrackingom koji može biti zamoran.

Manje-više, klasična Metroidvania

Što se gameplaya tiče, Shadow Labyrinth donosi svježinu u Pac-Man serijal, miješajući klasične elemente franšize s Metroidvania mehanikama. Osnova je 2D platformer s naglaskom na borbu i istraživanje. Radi se manje-više o klasičnom Metroidvania ostvarenju u kojem trčite, skačete, borite se mačem i koristite PUCK-a za specijalne napade. Najveći novitet je “konzumiranje” neprijatelja. Naime, umjesto da samo mlatite duhove, možete ih progutati u Pac-Man stilu da dobijete resurse za nadogradnje, poput jačeg mača ili novih sposobnosti. To se manifestira u sekcijama gdje se transformirate u ogromnog Pac-Man mecha, žderući sve pred sobom. Ove dionice su urnebesne i zadovoljavajuće, posebno protiv hordi protivnika.

U usporedbi s tradicionalnim Pac-Man igrama, ovo je ogroman korak naprijed. Klasični linearni labirinti zamijenjeni su otvorenim svijetom s područjima koja traže određene predmete ili sposobnosti za daljnji napredak – primjerice, trebate air dash za prelazak provalija, grapple hook za penjanje ili ground pound za razbijanje podova. Tu su i skriveni labirinti, gdje igrate klasični Pac-Man mod za nagrade, što pruža dodatnu dozu nostalgije i raznolikosti. Noviteti uključuju kombiniranje skillova za personalizirani stil igre, pa tako možete biti agresivni eater ili stealthy explorer. Također, tu su i boss borbe koje su izazovne, sa šablonima koji zahtijevaju preciznost.

Iako nije bez mana, borba je veoma fluidna. Mačevanje je brzo i responsivno, s comboima koji se šire kako napredujete, a tijekom igranja prisutan je i osjećaj napretka – od slabog ratnika postajete bog rata, što zna biti motivirajuće. Istraživanje je nagrađujuće, s tajnama koje otključavaju nove puteve. S druge strane, Pac-Man sekcije predstavljaju humoristični highlight igre.

Nažalost, fluidnost gameplaya narušavaju frustrirajući checkpointi. Save točke su rijetke, pa gubite napredak nakon ne tako rijetke smrti, što čini backtracking mučnim iskustvom. Također, težina protivnika nije izbalansirana, pa su tako neki bossevi prejednostavni, dok su drugi preteški bez upozorenja. Također, borba može postati repetitivna, s malo varijacija, a još jedan problem predstavlja mapa igre, koja je loša, čineći često navigaciju zbunjujućom. U usporedbi s Metroidvania igrama poput, primjerice, Ori and the Will of the Wisps, ovoj nedostaje poliranosti, ali noviteti poput konzumiranja čine je jedinstvenom.

Atmosferično i mistično

Grafički, Shadow Labyrinth izgleda solidno za jednu 2D Metroidvania igru. Koristi stil “paper doll” animacije kakvu smo imali, recimo, u igri Salt and Sanctuary, s detaljnim neprijateljima i okolinama koje koriste boje za atmosferu – primjerice vulkanske pećine su crvene i vruće, a kristalne palače plave i hladne. Likovi su iznimno detaljni, mehanički neprijatelji imaju hrpu dijelova koji se kreću, a Pac-Man transformacije su vizualno zabavne, s grotesknim efektima žderanja. Međutim, animacije su ponekad ukočene poput marioneta, što čini pokrete manje fluidnim nego u igrama poput, primjerice, Dead Cellsa. Pozadine su lijepe, ali repetitivne – nekako, previše je pećina i tornjeva, s malo varijacija.

Glazba je atmosferična, s elektroničkim numerama koje imaju prizvuk misterija i znanstvene fantastike. Zvučni efekti su dobri, bilo da se radi o PUCK-ovom podrigivanju ili zvukovima mačevanja ili žderanja. Voiceoveri su prisutni, ali su pomalo ograničeni. PUCK-ov glas je sarkastičan i zabavan, ali dijalozi su predugi i monotoni, bez puno emocionalne dubine. Gluma je profesionalna, a iako nije nezaboravna, sasvim korektno radi svoj posao.

Kontrole su uglavnom responsivne, s preciznim skokovima i borbenim combo potezima. S druge strane, tehnički problemi postoje – framerate pada u intenzivnim scenama, a bugovi poput zaglavljivanja neprijatelja ili grešaka sa checkpointima su rijetki, ali iritantni. Prezentacija je dobra u cjelini, edgy art stil dobro pristaje temi, s Namco referencama koje dodaju šarm. Loše strane su niska rezolucija nekih assetsa i nedostatak difficulty opcija, što može odbiti casualce koji ne traže izazov, već samo zabavu.

Zanimljiv eksperiment, ali ne i instant klasik

Shadow Labyrinth, bez sumnje, predstavlja hrabar eksperiment. Uzimanje ikone poput Pac-Mana i pretvaranje u mračnu Metroidvania avanturu je ideja koja zvuči ludo, ali djelomično funkcionira. Ako volite Metroidvania žanr, uživat ćete u inovativnim mehanikama poput konzumiranja protivnka i nostalgičnim labirintskim sekcijama, uz solidnu borbu i istraživanje. Međutim, frustrirajući elementi poput loših checkpointa, repetitivne borbe i kriptične priče sprječavaju ovu igru da bude nešto više od tek hrabrog i dobrim dijelom uspješnog eksperimenta. S dozom humora u grotesknim trenucima, Shadow Labyrinth je igra za fanove koji traže nešto drugačije. Vrijedi je odigrati ako ste spremni na izazove, ali ne očekujte savršenstvo. U konačnici, ima puno boljih Pac-Man igara..

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.