Žestoka old school pucačina RoboCop: Rogue City, koju je razvio sve bolji studio Teyon, ugodno je iznenadila mnoge kad je izašla prije nepune dvije godine. Umjesto još jedne generičke adaptacije filma, dobili smo solidan FPS koji je vjerno uhvatio duh Verhoevenovog klasika, donijevši nam mješavinu brutalne akcije, satire na korporativni kapitalizam i onog nezaboravnog, robotskog hoda Alexa Murphyja. Igra, koja je radnjom bila smještena između drugog i trećeg filma, sa Peterom Wellerom koji je ponovno posudio glas RoboCopu, zaradila je respektabilne ocjene, iako nije bila bez mana poput repetitivnih misija i tehničkih problema.

Sad, dvije godine kasnije, iz redova Nacona i Teyona stiže nam RoboCop: Rogue City – Unfinished Business, standalone ekspanzija koja se pričom nastavlja na događaje iz prve igre, donoseći nam novu dozu pucnjave, retro humora i malo manje birokracije. No, je li to dovoljno da opravda svoju cijenu?

Dead or Alive, you’re coming with me!

RoboCop: Rogue City – Unfinished Business je nova samostalna ekspanzija koja se radnjom nastavlja na RoboCop: Rogue City. Ponovno je smještena u distopijski Detroit gdje korporacija OCP još uvijek vuče konce iza kulisa. Priča ekspanzije odvija se nakon događaja iz originala, gdje je RoboCop porazio “Novog Tipa”, Wendella Antonowskog, usput razotkrivši OCP-jev projekt Afterlife koji za cilj ima masovno oživljavanje mrtvih. Sada, ulice Detroita još uvijek vrve plaćenicima, a napad na policijsku postaju pokreće lanac događaja koji vodi RoboCopa u OmniTower, OCP-jev neboder izvan policijske nadležnosti, kojeg je zaposjela plaćenička skupina Wolfram. Tamo, uz pomoć misterioznog saveznika koji hakira vrata i pruža upute, RoboCop se probija kroz horde elitnih plaćenika, otkrivajući veze s vlastitom prošlošću. Priča uključuje i flashbackove u kojima igramo kao Alex Murphy, što dodaje dodatnu dubinu liku istražujući njegov život prije „smrti“ i transformacije u RoboCopa.

Narativno, ova ekspanzija je poput onog “još jednog slučaja” u policijskoj seriji – kompaktna je i puna referenci na filmove. Glavni antagonist je lik iz Murphyjeve prošlosti, sa iskrivljenim motivima koji proširuju lore franšize, dodajući elemente poput korumpiranih OCP-jevih planova i etičkih dilema o identitetu. Likovi su solidno napisani i odgovaraju cijelom RoboCop settingu. Peter Weller ponovno briljira kao RoboCop, sa svojim monotonim, robotskim linijama dijaloga i urečicama koje su pune suhog humora, poput dobre stare “Dead or alive, you’re coming with me” koju uvijek izgovori u pravom trenutku. Novi likovi, poput saveznika i plaćenika, donose svježinu, a interakcija s njima uključuje izbore u dijalozima koji utječu na ishod misija, što u cijelu igru dodaje i malo RPG elemenata. Dobra strana narativa leži u tome što je dosta fokusiraniji od onoga iz originala. Nema onih beskrajnih sidequestova koji odvlače od glavne priče, a humor je na mjestu – satira na korporativnu pohlepu i birokraciju je oštra, sa scenama gdje RoboCop rješava susjedski spor ili izdaje kazne za parkiranje, što je urnebesno u kontekstu apokaliptičnog grada.

S druge strane, mnogima bi moglo zasmetati to što je priča predvidljiva, sa obratima koji se vide izdaleka, poput onih u B filmovima 80-ih. Neki elementi osjećaju se kao reciklirani iz originala, a dubina likova nije uvijek na nivou – plaćenici su uglavnom topovsko meso bez osobnosti, a flashbackovi, iako zanimljivi, ponekad prekidaju tempo. Što se tiče dužine, ekspanzija traje oko 8-10 sati ako se fokusirate na glavnu priču, ili do 12 sati sa svim sporednim misijama. To je pola dužine originala, što je plus za one koji žele brzu dozu akcije, ali minus za one koji očekuju novu epsku avanturu.

Ukupno, narativ je zabavan za fanove franšize, ali neće nikoga oduševiti. U biti, sve djeluje poput gledanja RoboCopa 3 – nostalgično, ali ne revolucionarno pa čak i dosta lošije u odnosu na original. Ipak, u svijetu gdje igre često pretjeruju sa open world konceptima, ova kompaktna priča je osvježavajuća i dobrodošla, ma koliko klišejizirana bila.

Old school akcija

RoboCop: Rogue City – Unfinished Business se na polju gameplaya ne razlikuje previše od originalne igre. I dalje ste RoboCop, a to znači da i dalje ne skačete, ne čučite i ne skrivate se iza zaklona, već hodate kao tenk, upijajući metke iz malih oružja dok raznosite neprijatelje svojim legendarnim Auto-9 pištoljem, koji ima neograničenu municiju. Možete nakratko pokupiti oružja od neprijatelja i koristiti specijalne sposobnosti poput skeniranja za detekciju skrivenih neprijatelja, flashbang šok vala ili usporavanja vremena za precizno nišanjenje.

Noviteta u odnosu na original nema previše, ali oni koji su tu svakako su dobrodošli. Tu je Cryo Cannon, novo oružje koje zamrzava neprijatelje tekućim dušikom, omogućavajući zabavne kombinacije poput razbijanja smrznutih tijela ili stvaranja ledenih barijera. Također, tu su novi takedowni blizu objekata – možete koristiti štitove, radijatore ili čak neprijatelje kao oružje, što pruža dodatne varijacije i opcije u borbi. Najveći novitet su flashback sekcije u kojima igrate kao Alex Murphy prije njegove transformacije u RoboCopa. Ovdje imate normalne FPS kontrole kao što su skakanje, čučanj ili brži pokreti, što pruža određenu dozu kontrasta i osvježava gameplay, gdje sve djeluje poput prelaska iz tenka u sportski automobil. Sidequestovi su bolje integrirani u glavnu priču, poput rješavanja susjedskih sporova u OmniToweru ili istraživanja skrivenih područja, a izbori u dijalozima utječu na ishod, ali i na sam replay value igre.

Akcija u igri je iznimno agresivna, brutalna i žestoka, s hektolitrima krvi i ekstremitetima protivnika koji frcaju na sve strane, a osjećaj moći dok igrate kao RoboCop je neusporediv – hodate kroz horde plaćenika poput nezaustavljivog stroja, sa nezaboravnom temom iz filma koja svira u pozadini.

S druge strane, kao jedan od minusa moramo spomenuti kontrole, koje su još uvijek clunky, posebno u zatvorenim prostorima OmniTowera, gdje se osjećate ograničeno. Iako su sjajne i doista atraktivne, borbe mogu postati repetitivne, sa valovima sličnih neprijatelja kojima upravlja ne toliko pametan AI.

Ukupno gledajući, gameplay je poboljšan u odnosu na original, ali nije revolucionaran. Sama ekspanzija djeluje poput klasične nadogradnje softvera – produkt je bolji, ali još uvijek sa pokojim bugom. Za fanove akcije 80-ih, ovo je čista zabava, ali oni koji traže neku posebnu dubinu mogli bi se osjećati kao da patroliraju jednim te istim ulicama.

Retro Vibe s old school problemima

Baš kao i original, i RoboCop: Rogue City – Unfinished Business koristi Unreal Engine 5 i izgleda i više nego solidno. Detroit i OmniTower su detaljni, sa retro estetikom poput zelenih ekrana, VCR-ova i neonskih svjetala koja bude nostalgiju za dobrim starim 80-im. Grafika je sjajna u akciji, sa sjajnim efektima eksplozija i razaranja, ali može biti previše tamna, što može pomalo zasmetati u mračnijim sekvencama – ponekad se osjećate kao da igrate u podrumu bez svjetla, što dodaje napetost, ali u isto vijeme i frustrira.

Zvučna strana igre je i dobra i loša. Legendarna tema iz filma se pojavljuje u ključnim trenucima, stvarajući nostalgičan osjećaj epike i uzbuđenja, dok su efekti oružja u svakom smislu zadovoljavajući – primjerice, Auto-9 zvuči poput grmljavine i autentično onome kako je zvučao u filmovima. Voiceoveri su vrhunski, sa Wellerom koji savršeno glumi RoboCopa, no tu je i nekoliko novih glumaca koji donose energiju u dijaloge. Međutim, lip syncing je loš – usne se ne poklapaju sa riječima, što izgleda komično, poput lošeg dubinga u starim filmovima. Volume leveli su nekonzistentni, pa tako radio u pozadini može nadjačati dijaloge, a neke scene imaju tihe efekte, što također može zasmetati.

Kontrole su intuitivne za jedan FPS, s tim da je RoboCopov hod namjerno težak, što je vjerno liku, ali može biti frustrirajuće u brzim sekcijama. Tehnički problemi su prisutni i manifestiraju se u formi crashiranja, pucanja tekstura, pa čak i tipfelera u subtitlovima, što je pomalo apsurdno u današnje vrijeme.

Teyon je definitivno poboljšao neke stvari na polju tehnikalija, ali još uvijek je prisutan onaj osjećaj B-produkcije, što je u isto vrijeme i dobro, ali i loše.

Solidna ekspanzija već poznatog

RoboCop: Rogue City – Unfinished Business je solidna ekspanzija koja će zadovoljiti fanove originala i RoboCop franšize općenito, nudeći još više onoga što je radilo u prvoj igri – brutalnu akciju, satirični humor i nostalgičan povratak u distopijski Detroit. Iako nije savršena, sa predvidljivom pričom, repetitivnim borbama i tehničkim problemima, kompaktna dužina i noviteti poput Cryo Cannona i flashbackova čine Unfinished Business ekspanziju vrijednom igranja. Ekipa iz Teyona je još jednom pokazala da razumije šarm RoboCopa, ali moramo biti kritični i reći da je sve moglo biti još bolje da je više vremena uloženo u samo poliranje ekspanzije. Ako ste spremni da provedete još jedan dan u ulozi legendarnog kibernetičkog policajca, a već ste odigrali Rogue City, nemate što razmišljati – nabavite Unfinished Business i bacite se na novo uvođenje mira i reda. Za one koji još nisu odigrali original, preporuka je da prvo to učine, pa tko zna – možda i Unfinished Business u međuvremenu pojeftini.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.