Iako je trend „rimejkanja i remasteriranja“ uglavnom aktualan kod velikih AAA naslova, povremeno se pojavi i reizdanje nekog manjeg, ali jednako poznatog, slobodno možemo reći klasičnog ostvarenja. Platypus Reclayed je upravo jedan takav naslov, a dolazi na scenu kao neočekivani gost presvučen u remake old school hita koji miriše na plastelin i nostalgične arkadne dane.

Ova igra, razvijena od strane studija Claymatic Games pod vodstvom originalnog tvorca Anthonyja Flacka, predstavlja potpuno obnovljenu verziju originalnog Platypusa iz 2002. godine. Flack, koji je tada bio samostalni developer, stvorio je shoot ’em up naslov koji je postao kultni klasik zahvaljujući svojoj neobičnoj estetici. Sve je modelirano od plastelina, fotografirano i animirano u 2D formatu. Claymatic, mali tim fokusiran na retro inspirirane projekte, odlučio je oživjeti ovu igru za moderne platforme, dodavši novo oružje, modove i 4K podršku, ali zadržavajući tu sirovu čar originala.

Što čini Platypus Reclayed drukčijim od gomile, pitate se? Paa, reći ćemo ovako – u eri gdje shoot ’em up žanrom dominiraju hiperrealni efekti Ikaruge ili Gradiusa V, ova igra se ističe svojom claymation estetikom. Sve izgleda kao da je izašlo iz dječje radionice, ali s preciznošću koja bi Wallacea i Gromita učinila ponosnima. Nema tu grandioznih priča o spašavanju galaksije. Umjesto toga, fokus je na čistoj, frenetičnoj akciji s dozom humora u dizajnu neprijatelja i oružja. Originalnost leži u tome što igra ne pokušava biti “moderna” na silu. Umjesto toga, ona je hommage arkadnim korijenima, ali sa svježim twistovima poput otkačenih power-upova koji pretvaraju vaš brod u mašinu za ispaljivanje riba ili krafni. U usporedbi s sličnim naslovima poput R-Type Finala 2, gdje se sve vrti oko precizne mehanike i ozbiljnosti, Platypus Reclayed donosi opuštenost i pristupačnost, a to ga čini idealnim za kratke sesije bez pritiska na savršenstvo.

Pucačina od plastelina

Platypus Reclayed je u osnovi klasična sidescrolling shoot ’em up arkada, u kojoj upravljate malim borbenim brodom, titularnim F-27 Platypusom, krećući se kroz valove neprijatelja, izbjegavajući projektile i skupljajući poene.

Radi se o relativno kratkom, ali doista slatkom akcijskom iskustvu. Glavna kampanja ima pet levela, od kojih je svaki podijeljen na pet podlevela, s bossevima na kraju. Iskusniji igrači mogu završiti igru za maksimalno 2-3 sata, ali s obzirom na izazovnost, ponovno igranje i unlockablesi mogu produžiti iskustvo na 5-10 sati. Kao i kod svake arkade koja drži do sebe, postoje nekoliko razina težine. Točnije, trenutno su na raspolaganju tri razine – Easy za početnike, s više štitova, Regular kao standardna razina težine i Advanced, koja donosi igranje bez štitova, idealna za hardcore fanove). Tu je i lokalni co-op za dvoje igrača, što svemu dodaje društveni element i novu dimenziju retro zabave.

Narativni aspekt je, iskreno, minimalan, što je ujedno jedna od snaga, ali i slabosti igre. Priča se vrti oko grada Collosatropolisa koji širi zagađenje u susjednu Mungolu, a vi ste zadnji branitelj s flotom starinskih Platypus brodova. Nema tu nekih kompleksno napisanih likova, dijaloga ili zapleta. Umjesto toga, sve se svodi na izgovor za akciju, poput starih arkadnih igara gdje je “spašavanje svijeta” samo pozadina za pucnjavu i kvalitetnu arkadnu zabavu. Dobra strana ovog pristupa je što igra ne gubi vrijeme na nepotrebne cutscene, već ulazite ravno u akciju, što je osvježavajuće u doba naslova gdje je priča centralna. Međutim, to može biti mana za igrače koji traže neku narativnu angažuranost i emocionalnu dubinu. Ukratko, ovdje nema ništa što bi vas natjeralo da razmišljate o temama poput, recimo, ekologije, unatoč nagovještaju zagađenja. Umjesto toga, humor dolazi kroz dizajn – neprijatelji su glupi, glinasti monstrumi, a oružja poput ispaljivanja riba su tu da vas nasmiju i zabave nakon dugog i napornog dana.

Dobre strane narativa su u njegovoj jednostavnosti – ne opterećuje igru, već stavlja fokus na gameplay. To čini Platypus Reclayed savršenim za kratke pauze, gdje možete upaliti igru, proći level i osjećati se zadovoljno bez ulaganja sati u lore.

Loše strane svega navedenog su očite. Ako ste navikli na bogate priče u modernim indie igrama, ovo će vam se činiti površnim. Nema razvoja likova, a kraj je antiklimaktičan – samo još jedan boss i creditsi. Ipak, u kontekstu žanra, to nije neki veliki minus budući da mnogi poznati shoot ’em up naslovi, poput Gradiusa, također imaju tanku priču.

Ukupno, igra traje dovoljno da ne dosadi, ali dovoljno kratko da vas natjera na ponovno igranja s ciljem postizanja što boljeg rezultata. Dodatni modovi kao što su Practice ili Score Attack produžuju vijek trajanja igre, a mogućnost otključavanja originalne igre iz 2002. godine predstavlja lijep bonus za nostalgičare.

Čista pucačka zabava

Gameplay u Platypus Reclayedu je čista destilacija shoot ’em up žanra – letite lijevo-desno, pucate na horde protivnika, izbjegavate metke i skupljate power-upe i to je to. Ono što je posebno je način na koji igra miješa klasične mehanike s novitetima. Na primjer, power-upovi nisu samo standardni spread shot ili homing missilesi – tu su i otkačna oružja poput krafni, riba ili bokserskih rukavica, što cijeloj akciji dodaje poseban humoristični sloj. U usporedbi sa sličnim igrama poput, primjerice, R-Typea, gdje su oružja ozbiljna i strateška, ovdje je naglasak isključivo na zabavi.

Dobre strane gameplaya su u njegovoj pristupačnosti i izazovnosti. Igra podržava lokalni co-op, gdje drugi igrač može ući u bilo kojem trenutku, čineći je idealnom za druženje. Leveli su raznovrsni, od polja Mungole do vulkanskih arhipelaga, sa mini i epic bossevima koji zahtijevaju od vas da naučite njihove kretnje i poteze prije nego što im pronađete slabu točku. Power-upovii traju 20-ak sekundi, što potiče agresivnu igru, a skupljanje voća i kovanica za extra živote dodaje arkadni štih. U usporedbi s Ikarugom, koja je brutalno teška, ova igra ima podesive težine, omogućavajući početnicima da uživaju bez frustracije. Noviteti poput galerije sa behind the scenes modelima i mogućnost otključavanja originalne igre pozivino utječu na replay value.

Loše strane gameplaya su, međutim, u repetitivnosti. Neprijatelji imaju ograničene varijacije koje se uglavnom svode na na glinaste brodove ili mine, što može učiniti duže sesije pomalo dosadnima. Sustav power-upova može biti frustrirajući, a pucanje u zvijezdu da dobijete željeno oružje usred borbe osjeća se kao nepotrebna distrakcija, posebno kada oružja brzo isteknu. U co-opu, ekran može postati kaotičan i lako je izgubiti svoj brod ako ga niste „obojili“ različito. Ipak, za kratke sesije, gameplay je zarazan i jednom kad počnete, teško je stati prije nego što pobijedite bossa.

Sve u svemu, Platypus Reclayed donosi svježinu u žanr kroz humor i jednostavnost, ali ne revolucionira ga – zapravo, više je evolucija nego neka revolucija.

Claymation u jednom od najsjajnijih izdanja

Platypus Reclayed blista u svojoj prezentaciji, posebno grafici. Claymation stil je na vrhuncu, a to znači da je sve modelirano od plastelina, fotografirano i animirano, a potom remasterirano u 4K rezoluciji, zbog čega izgleda vibranto i unikatno. Boje su žive, efekti razaranja bosseva su zadivljujući, a pozadine imaju dubinu koja se rijetko viđa u 2D igrama. U usporedbi s originalom iz 2002. godine, ovo je ogroman korak naprijed, a widescreen podrška čini da se osjeća moderno, bez gubitka retro šarma. Zvuk je još jedan highlight igre – chiptune glazba inspirirana C64 klasicima je zarazna, s remiksima starih hitova koji savršeno prate akciju. Također, zvučni efekti poput eksplozija ili pucnjeva, veoma su oštri i zadovoljavajući, što dodatno doprinosi imerziji. Kontrole su responzivne. Nema laga niti nekih posebnih bugova, a sve je optimizirano baš onako kako bi trebalo. Ok, ponekad u co-opu dolazi do štucanja na ekranu, ali ne radi se o nečemu što kvari iskustvo.

Ukupno gledajući, tehnička strana Platypus Reclayeda je jedna od njegovih jačih strana, čineći igru vizualnim draguljem u žanru.

Razlog zašto volimo plastelin i arkadne shootere

Platypus Reclayed predstavlja simpatičan i iznimno učinkovit povratak u prošlost. U pitanju je igra koja nas neprestano podsjeća zašto volimo arkadne shootere, a to čini svojom brzom akcijom, jednostavnošću i zdravom dozom ludosti. Claymatic je uspio oživjeti klasik bez kojekakvih nepotrebnih modernih noviteta koji bi ga pretvorili u nešto što nije, dodavši opet dovoljno novog da privuče nove igrače. Ako ste fan žanra, Platypus Reclayed je obavezna lektira, a ukoliko niste, može biti idealna „ulaznica“ u žanr, prvenstveno zahvaljujući svojoj pristupačnosti.

U svakom slučaju, u moru pretrpanih AAA naslova, za cijenu četiri puta manju od istih, ova malena glinasta arkada će vas kvalitetno zabaviti i pošteno nasmijati jer, budimo realni, u koliko igara možete ribama gađati vanzemaljce?

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.