Kada se u moru soulslike i metroidvania igara pojavi neki novi ambiciozni naslov, očekivanja su poput hodanja po tankom ledu – uzbuđenje je tu, ali svaki korak može dovesti do pucanja. Upravo jedan takav naslov donosi nam rumunjski Primal Game Studio, zove se Mandragora: Whispers of the Witch Tree, a stiže nam višegodišnjeg razvoja i uspješne Kickstarter kampanje još iz 2022. godine. U pitanju je 2.5D akcijski RPG s metroidvania elementima, koji inspiraciju crpi iz očitih uzora – krasi ga mračna estetika Dark Soulsa i istraživački duh Castlevanije, a ima tu i malo slojevitih RPG mehanika Grim Dawna. Ipak, nakon višegodišnjeg razvojnog ciklusa, Mandragora ulazi na prepun teren, gdje svaka igra mora donijeti nešto novo ili bar besprijekorno izvedeno. Kako stoji u usporedbi sa vladarima žanra i može li se izdvojiti iz mozaika bezbroj sličnih zaboravljenih naslova, otkrit ćemo vam u nastavku recenzije.

Lov na vještice 

Mandragora: Whispers of the Witch Tree baca igrača u ulogu Inkvizitora u svijet Faelduum, gdje zlokobna kozmička sila, poznata kao Entropy, razdire samu tkaninu stvarnosti, pretvarajući gradove u ruševine, a ljude u preplašene izbjeglice skrivene iza zidova posljednjih utvrda. Priča počinje dramatičnim činom – vaš lik, odan sluga King Priesta, ubija vješticu u ime pravde, samo da bi ga njen duh prokleo, uvukavši ga u spiralu sumnje i otkrića. Ovaj prokleti savez s duhom vještice Mandragore postaje okosnica narativa, vodeći vas kroz potragu za istinom o kraljevstvu, vješticama i pravoj prirodi Entropyja. Na papiru, ovo zvuči kao recept za epsku priču, ali u praksi, narativ često posrće pod teretom vlastitih ambicija.

Faelduum je svijet koji očarava svojim izgledom i atmosferom. Od močvarnih groblja obraslih korijenjem do vampirskih dvoraca prožetih crvenim svjetlom, svaka lokacija pripovijeda vlastitu priču. Likovi poput Yrse, opsjednute sakupljačice dragulja s tragikomičnim monologom o svojoj pohlepi, ili Shirin, krojačice čije tajanstvene bilješke otkrivaju slojevite motive, donose svijetlu točku u priči. No, glavna priča pati od klišeijskog pristupa. Očekivani obrati, poput otkrića da King Priest možda nije uzor vrline, dolaze s toliko predvidljivosti da biste mogli napisati scenarij nakon prve cutscene. Dijalozi variraju od uvjerljivih do karikaturalnih, s posebno razočaravajućim trenucima kada Mandragorin šapat zvuči kao da je izašao iz jeftinog horror filma. Također, moralni izbori, koji bi trebali biti srce narativa, često su površni i nebitni – na primjer, odluka o tome hoćete li poštedjeti odbjeglog vojnika rijetko ima dugoročne posljedice, što umanjuje težinu vaših postupaka.

Iako igra pokušava isplesti tapiseriju filozofskih pitanja o slobodi, moći i žrtvi, često ostaje na razini površnog simbolizma. Usporedbe s Dark Souls su neizbježne, ali dok FromSoftwareov pristup fragmentiranom pripovijedanju ostavlja prostor za interpretaciju, Mandragora previše objašnjava, a premalo pokazuje. Ipak, svijet Faelduuma i njegovi sporedni likovi dovoljno su zanimljivi da vas drže angažiranima, čak i ako se osjećate kao da čitate knjigu kojoj nedostaje nekoliko ključnih poglavlja. Za one koji vole duboko uroniti u izgradnju svijeta i njego karakter i povijest, bilješke razbacane po svijetu i interakcija s NPC-jevima nude dovoljno materijala za uživanje, ali narativ nikad ne doseže emocionalnu snagu koja bi vas istinski dirnula.

Soulslike metroidvania

Srž Mandragore leži u kombinaciji soulslike borbe, metroidvania istraživanja i slojevitih RPG elemenata. Igra nudi šest različitih klasa, pri čemu svaka dolazi s vlastitim stablom vještina koje omogućuje prilagodbu stila igranja. Borba je ritmična, s uobičajenim elementima žanra, tako da se dosta toga svodi dodge roll, pariranje i upravljanje staminom. Međutim, za razliku od Dark Soulsa, gdje svaki udarac ima težinu, ovdje borba često djeluje tromo. Animacije napada su spore, a staminu trošite brže nego što biste popili jutarnju kavu. Na primjer, kao Vanguard, očekivali biste fluidne kombinacije mača i štita, ali umjesto toga dobivate osjećaj kao da zamahujete drvenim maljem. Ovo je posebno očito u borbama s više neprijatelja, gdje se lako nađete opkoljeni jer vam nedostaje brzina ili preciznost.

Istraživanje je svjetlija točka gameplaya. Faelduum se sastoji od 75 međusobno povezanih lokacija, od podzemnih katakombi do lebdećih ruševina, a svaka zona nudi osjećaj otkrića. Mehanike poput Witch Lanterna, koji otkriva skrivene putove u alternativnim dimenzijama, i grappling hooka za dosezanje nepristupačnih platformi, dodaju raznolikost istraživanju. Ipak, metroidvania elementi pate od nedostatka motivacije za povratak u stare zone. Dok igre poput Hollow Knighta nagrađuju svaki povratak značajnim otkrićima, Mandragora često nudi samo dodatne materijale za crafting ili manje predmete koji ne opravdavaju trud. Sustav izrade i nadogradnje NPC-jeva u kampu (npr. kovača ili alkemičara) dodaje određenu dubinu, ali grindanje materijala može postati zamorno, posebno jer mnoge nagrade ne mijenjaju značajno iskustvo.

Boss fajtovi donose toplo-hladne dojmove. Neki bossevi u kasnijim fazama zahtijevaju učenje složenih obrazaca i nude zadovoljavajući izazov. No, mnoge ranije borbe pate od repetitivnosti – većina bosseva koristi slične mehanike, na primjer dash napade ili AoE eksplozije, što umanjuje njihovu jedinstvenost. Prilagodljive postavke težine, poput smanjenja štete neprijatelja za 30% ili povećanja vašeg zdravlja, čine igru pristupačnijom, ali ne rješavaju temeljni problem. Jednostavno, borba nikad ne doseže razinu fluidnosti ili inovativnosti koja bi je izdvojila iz mora prosječnosti. Ipak, sustav vještina i kombinacija sposobnosti pružaju mogućnost eksperimentiranja, što je posebno zabavno za veterane RPG žanra. Sveukupno, gameplay je solidan, ali mu nedostaje onaj posljednji sloj poliranosti koji bi ga učinio nezaboravnim.

Vizualno impresivno, uz dodatak tehničkih problema

Vizualno, Mandragora je prava poslastica. Umjetnički stil podsjeća na No Rest for the Wicked i Darkest Dungeon, s bogatim, ručno crtanim okruženjima koja kombiniraju mračnu gotiku s toplim tonovima i motivima poput, primjerice, zalazećeg sunca. Svaka lokacija, od maglovitih šuma do propadajućih katedrala, odiše atmosferom koja vas uvlači u svijet. Animacije su također impresivne, posebno sitni detalji poput neprijatelja koji ispuštaju oružje prilikom poraza. Zvuk je još jedna od jačih strana igre. Glazba je suptilna, ali efektno pojačava napetost, dok zvučni efekti u borbi daju zadovoljavajući štimung. Glasovna gluma, međutim, varira. Dok su sporedni likovi poput NPC-jeva u kampu uvjerljivi, glavni likovi često zvuče kao da čitaju tekst s papira, a dijalozima ponekad nedostaje emocionalne dubine.

Kontrole su najslabija karika igre. Iako su u osnovi funkcionalne, osjećaj tromosti u borbi i platformerskim dionicama često frustrira. Platformiranje je posebno problematično, a padovi zbog nepreciznih skokova ili nestajućih platformi često su krivci za smrt, možda čak i više nego neprijatelji. Tehnički, igra radi glatko, s minimalnim bugovima, ali problemi s balansiranjem težine u kasnim fazama igre i glitchevi ukazuju na nedovoljnu poliranost. Sveukupno, prezentacija je snažna, ali tehničke nesavršenosti igre sprječavaju da doživljaj bude besprijekoran.

Prevelik, ali ipak ukusan zalogaj

Na kraju, kada sve rezimiramo, ne možemo se oteti dojmu da je Mandragora: Whispers of the Witch Tree sasvim solidna igra koja je na kraju postala žrtva vlastitih ambicija. Njen svijet je prekrasan, borba zadovoljavajuća s RPG elementima koji nude dubinu, ali nesavršenosti u priči, tromost kontrola i nedostatak inovacija sprečavaju je da dosegne veličinu žanrovskih divova poput Hollow Knighta ili Dark Soulsa. Za ljubitelje soulslike i metroidvania igara, ovo je solidan naslov koji pruža desetke sati zabave, ali koji vas neće ostaviti bez daha. Nesumnjivo, Primal Game Studio je postavio čvrste temelje, i uz dodatnu finu doradu i neke nove ideje, potencijalni nastavak bi mogao biti pravo čudo. Do tada, Mandragora ostaje lijepa, ali nesavršena bajka – i ništa više od toga.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.