Cloudheim djeluje kao igra koju su napravili ljudi kojima je važnije kako se igra osjeća nego koliko realistično izgleda. Ne teži golemim mapama ni fotorealističnoj grafici, već se fokusira na brzo kretanje, snažan osjećaj udaraca u borbi i svijet koji djeluje razigrano i neobično. Na prvu ostavlja dojam ležerne, gotovo „isključi mozak i igraj“ avanture u stilu modernih Zelda naslova gdje trčite okolo, borite se, povremeno riješite jednostavnu zagonetku ili pronađete skriveni kovčeg. Već od prvog trenutka, kada ugledate lebdeće otoke razasute po nebu, jasno je da Cloudheim ima osobnost i želi biti drugačiji. U svom trenutačnom stanju nudi nudi co-op, različite uloge ili klase, nasumično istraživanje i ležernu priču koja miješa mitove s luckastim humorom.

Priča postoji, ali nije uopće istaknuta

Svijet Cloudheima izgrađen je oko jednostavnog, ali simpatičnog zaokreta nordijske mitologije. Ragnarok nije sve uništio, nego je jednostavno sve pošlo po zlu. Svijet se raspao, golemi komadi zemlje bačeni su u nebo, a ono što je ostalo lebdi kao niz otoka povezanih slomljenim stazama i čudnim ruševinama. Bogovi su nestali, red se raspao, a svijetom sada lutaju čudovišta, preživjeli i ostaci zaboravljenih legendi. U tom kaosu vi ste pustolov koji pokušava barem djelomično zakrpati raspadnuti poredak. U svemu tome, Cloudheim spaja akcijski RPG sustav borbe, lagane survival elemente i kretanje temeljeno na fizici. Jedan od najboljih primjera tog tona je vaša baza Odin Shell, odnosno golema leteća kornjača. Ona nosi vaš kamp, radionice i posadu.

Na papiru sve to zvuči kao solidna podloga za zanimljivu priču, no Cloudheim se nikada ozbiljno ne trudi ispričati nešto dublje. Naracija je vrlo oskudna, a od trećeg otoka nadalje gotovo potpuno nestaje. Nema pravih međuscena, nema jačeg emocionalnog luka ni likova koji bi vas natjerali da vam bude stalo do svijeta ili vašeg mjesta u njemu. Predaja postoji, ali je minimalna i služi isključivo kao pozadina za akciju. Priča je tu da ne smeta i to je istovremeno i prednost i slabost. Ako tražite snažan narativni motiv, ovdje ga nećete pronaći.

Gameplay je, srećom, područje u kojem Cloudheim doista briljira. Kretanje je glatko, brzo i responzivno. Skakanje, izbjegavanje, letenje i napadi prirodno se nadovezuju jedno na drugo, a sama navigacija kroz lebdeće otoke često je zabavna čak i kada nema neprijatelja. Otoci su dizajnirani kao otvorene arene koje potiču eksperimentiranje, a ne kao strogo linearne razine.

Borba i co-op najjača su oružja Cloudheima

Borba je fluidna, kaotična i izrazito bombastična. Neprijatelji reagiraju na udarce, lete zrakom, odbijaju se od zidove ili jednostavno nestanu s ruba otoka. Eksplozije, tornada, snažni udarci nogom i vrteći napadi stalno vas potiču da bacate neprijatelje posvuda, a igra vam daje dovoljno alata da taj kaos i kontrolirate. Učenje kako upravljati tim ludilom daleko je najzabavniji dio iskustva. Odabir klase ima važnu ulogu jer svaka donosi drugačiji stil borbe i animacije.

Međutim, unatoč tom potencijalu, sustav napredovanja nije najbolji. Umjesto klasičnih stabla vještina ili slobodnih buildova, svaka klasa ima linearan sustav otključavanja vještina. Vještine i oružja otključavaju se punjenjem mastery tabele, često bez stvarne potrebe da ih uopće koristite. Dovoljno ih je imati opremljene dok uništavate neprijatelje, a zatim ih jednostavno maknuti. Većina tih vještina djeluje slabo ili je jasno dizajnirana isključivo za co-op.

Co-op je, s druge strane, jedno od najjačih oružja Cloudheima. U društvu drugih igrača borbe postaju još kaotičnije i zabavnije. Različite sposobnosti se preklapaju, neprijatelji lete posvuda, a boss borbe zahtijevaju koordinaciju i svijest o prostoru. Igra je u potpunosti igriva i solo, a dobrodošao dodatak je sustav koji pamti vaš napredak kroz različite svjetove, tako da ne morate svaki put kretati od nule. Može biti neuredno, ali kada sve klikne, nastaju neki od najupečatljivijih trenutaka u igri.

Ima i svojih napornijih dijelova

Sustav fizike donosi i određene probleme. Ponekad neprijatelji reagiraju savršeno, a ponekad gotovo ignoriraju udarce. Okolina zna uzrokovati čudna ponašanja skokova ili napada, što u zahtjevnijim borbama može biti frustrirajuće. Vizualni kaos također zna zakloniti važne signale, posebno tijekom boss borbi prepunih efekata.

Napredovanje i craftanje djeluju jednostavno, ali u praksi znaju biti naporni. Ideja vođenja vlastite trgovine zvuči zanimljivo, no brzo se pretvara u repetitivnu mini igru kojoj nikada nema kraja. Većina predmeta koje izrađujete nema stvarnu svrhu osim prodaje, a sustav enchantanja oružja često je nejasan. Često ćete završiti s desecima beskorisnih kopija oružja koje morate prodavati samo kako biste povećali razinu trgovine i otključali pasivne bonuse za lik. To postaje glavni endgame grind i teško je reći da je posebno uzbudljiv.

Vizualno, Cloudheim je šaren i karikaturalan, s naglašenim oblicima i debelim obrisima. Lebdeći otoci stvaraju snažne vizualne slojeve, a nebesa daju svijetu mekan, magičan ugođaj. Također, svijet izgleda živopisno i maštovito, iako ponekad prenatrpan različitim efektima. Osim toga, dizajn zvuka i glazba dobro prate ton igre: veseli su, energični i funkcionalni, iako rijetko pamtljivi.

Isplati se ako imate ekipu s kojom ćete igrati

Budući da je Cloudheim još uvijek u Early Accessu, mnogi dijelovi igre djeluju nedovršeno. Priča naglo staje, neki sustavi su neuravnoteženi, a fokus igre povremeno se gubi između akcije, craftanja i grinda. Ipak, srž iskustva je snažna. Kada vas Cloudheim pusti da se slobodno krećete, eksperimentirate s borbom i uživate u kaosu fizike, tada doista blista. No, Cloudheim nije savršen i često se spotiče o vlastite sustave, ali ima tu neku energiju, neki identitet i iznimno zabavnu borbu. Uz dodatno poliranje i jasniji fokus, mogao bi izrasti u nešto posebno. Već sada nudi dovoljno ludih trenutaka da mu se rado vraćate, barem dok vas taj grind ne sustigne.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.