Aether & Iron je igra koja će vas odmah osvojiti svojom premisom, ali onda tijekom sljedećih deset sati staviti na kušnju koliko vas je ta ideja doista pridobila. Riječ je o tzv. „decopunk“ RPG-u inspiriranom Disco Elysiumom, smještenom u rascjepkani, lebdeći New York iz 1930-ih, pokretan nestabilnom energetskom olujom. I u početku ova cijela premisa zaista djeluje. Atmosfera, umjetnički izričaj i samouvjeren worldbuilding snažno vas uvlače u taj svijet. No, kako vrijeme prolazi, sve je teže ignorirati pukotine koje se počinju nazirati ispod tog upečatljivog stila.

Prividni izbori koji nemaju prevelikog utjecaja na priču

Temelji su, barem na papiru, čvrsti. Međutim, stvarnost je dosta drugačija. Igrate kao Gia, krijumčarka kojoj baš i ne ide u životu, uvučena u zadatak da prati Nellie, briljantnu znanstvenicu čija je naivnost ravna samouništenju. Oko njih se prostire svijet razlomljen na lebdeće četvrti pod kontrolom suparničkih frakcija, a misteriozni „Zdenac“ iz dana u dan postaje sve nestabilniji. Riječ je o okruženju koje pršti potencijalom te spaja noir cinizam i znanstvenofantastičnu apsurdnost na način koji djeluje novo.

Nažalost, radnja često naglo skače između onih zanimljivih trenutaka i scena koje djeluju kao da se odvijaju unatoč vašim odlukama, a ne kao njihova posljedica. Dijalozi su učestali i na razini pojedinačnih rečenica znaju biti vrlo dobro napisani, uz snažnu glasovnu glumu koja uspijeva prodati čak i pretjerane metafore. Ipak, za igru koja očito vuče inspiraciju iz Disco Elysiuma, nedostaje joj onaj ključni osjećaj reaktivnosti. Provjere vještina postoje, izbori su prisutni, kocke se bacaju, ali rezultati često ostaju tek prividni.

To je najizraženije u odnosu s Nellie. Ona je očito zamišljena kao emocionalno središte igre, idealistična protuteža Giinom cinizmu, no scenarij vam rijetko dopušta da joj se doista suprotstavite. Drugim riječima, Aether & Iron vam konstantno nudi privid izbora, samo da bi vas na kraju ipak usmjerio prema Nellienim odlukama. Tako nastaje neobičan nesklad – svijet se predstavlja kao surov i nemilosrdan, a istovremeno se stalno prilagođava njezinoj nepromišljenosti. Ono što je trebalo biti zanimljiva dinamika između jedne mrzovoljne realistkinje i druge optimistice pretvara se u test strpljenja, osobito kada igra inzistira da podržite odluke u kojima zapravo niste imali stvarni utjecaj.

I to je zapravo glavna nit – Aether & Iron više voli ideju „igračeve slobode“ nego njezinu stvarnost. Mehanički gledano, stvari su jednako neujednačene, ali i znatno zanimljivije. Istraživanje, ostvareno kroz ručno oslikane point-and-click lokacije, najbolji su dio ovog naslova. Igra pametno koristi svoje limitiranosti, odnosno pokazuje lokacije kao stilizirane prizore umjesto potpuno istraživih prostora. Zapravo, često zbog toga ti prostori djeluju još imerzivnije jer umjetnički smjer nosi najveći teret.

Odličan sustav borbe koji nije do kraja dorađen

RPG sustavi, međutim, su mješoviti. Razgovori se oslanjaju na bacanje kockica povezano s tri glavne statistike: Brass, Smarts i Hustle. I premda taj sustav u osnovi funkcionira, rijetko djeluje doista značajno. Možete se specijalizirati, slagati bonuse i manipulirati izgledima, no uspjeh ili neuspjeh često nemaju narativnu težinu kakvu bi trebali imati. U određenim trenutcima je zabavno, osobito kada je tekst na traženoj razini, ali nedostaje onaj dugotrajan osjećaj posljedica koji izborima daje stvarni smisao.

S druge strane, borba je područje u kojem se Aether & Iron uistinu izdvaja. Umjesto klasičnih sukoba, okršaji su oblikovani kao potezne automobilske potjere po brzim autocestama. Pozicioniranje, momentum, prijetnje iz okoline i upravljanje resursima stapaju se u sustav koji djeluje unikatno u žanru koji često igra na sigurno. Osjeća se prava napetost dok upravljate likovima, jer nikada točno ne znate što se sljedeće može pronaći na repertoaru.

Dapače, možete eksperimentirati s raznim buildovima, vozilima i sposobnostima, ali igra to rijetko od vas zahtijeva. Kao i mnogi njezini sustavi, djeluju pomalo nedorađeno, kao da je ideja tu, ali razrada nije do kraja provedena. Mehanike poput topline, krijumčarenja i upravljanja inventarom uvedene su s dosta entuzijazma, a zatim tiho padnu u nevažnost.

Pa ipak, unatoč svemu tome, teško je potpuno odbaciti Aether & Iron. Jer kad funkcionira, stvarno funkcionira. Svijet je zaista predivan. Uz to, glazba, potpomognuta punim orkestralnim soundtrackom, daje cijelom iskustvu određen osjećaj naboja i identiteta. Pojedini trenuci s likovima uspijevaju iskreno pogoditi u srž, a cijeli projekt nosi neosporan šarm upravo kroz svoju ambicioznost. Ovo je igra prepuna ideja, čak i ako se ne uspiju sve povezati u jednu zaokruženu cjelinu.

Za sve one koji inače vole CRPG igre

U konačnici, ovdje se ne radi o nasljedniku Disco Elysiuma, iako ponekad želi upravo to i biti. Nije čak ni dosljedno odličan CPRG,  ali donosi nešto novo. Navikli smo danas jednostavno da većina developera i izdavača igra na sigurno, no Aether & Iron ne igra na tu sigurnost, već od vas traži da mu se posveti. Općenito govoreći, ako ste netko to obožava CRPG naslove i ono što oni donose, nećete se sigurno razočarati u ovaj.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.