Od krvožednih zombija iz Resident Evila do grotesknih noćnih mora Silent Hilla, horror igre su nas naučile da je pravi užas ono što se krije u nama samima, a ne samo u sjeni iza kutije. Tu tradiciju nastavlja i A.I.L.A., novi ambiciozni naslov Pulsatrix Studiosa, malog brazilskog tima poznatog po sasvim solidnom horroru Fobia – St. Dinfna Hotel. A.I.L.A. nam donosi uvrnutu premisu koja spaja blisku budućnost kojom dominiraju virtualna stvarnost i umjetna inteligencija sa novom dimenzijom horrora proizašlom iz testiranja videoigara na potpuno originalan način. Ako vam je na pamet pala „ona gamerska epizoda“ Black Mirrora s Wyattom Russellom u glavnoj ulozi, niste daleko od istine i onoga što nam ova igra donosi – A.I.L.A. je posebna horror igra koja koristi vaše strahove protiv vas samih, a to radi veoma dobro.

Tko želi biti game tester?

A.I.L.A. nas vodi u blisku budućnost, točnije u 2035. godinu, u svijet u kojem je VR postao svakodnevica, a gdje je korporativni gigantski entitet SyTekk razvio revolucionarnu umjetnu inteligenciju nazvanu A.I.L.A., koja ne samo da simulira horror, već ga prilagođava korisnikovim strahovima, emocijama i prošlosti. Vi ste Samuel, introvertni QA tester koji radi iz svog malenog stana, okružen pametnim kućnim asistentom, dostavnim dronovima i mačkom Joneseyjem. Nakon osobne tragedije (nećemo vam ništa spoilati), Samuel dobiva zadatak testirati ovu umjetnu inteligenciju kroz niz unikatnih “iskustava”.

A.I.L.A., holoprojekcija djevojčice s jezivim osmijehom, postaje vaš vodič, slušateljica i, kako se priča razvija, nešto mnogo, mnogo mračnije i opasnije. Samuelov stan postaje hub koji se dinamički mijenja – vrata vode u neke potpuno nove sobe, objekti se pomiču i mijenjaju, stvarajući osjećaj da se granice između stvarnosti i simulacije brišu, slično Silent Hill 4: The Roomu ili filmu 1408.

Naratívno, igra je podijeljena na dva dijela. Prvi dio je stvarni svijet, gdje istražujete svoj stan, razgovarate s A.I.L.A.-om, dijelite feedback o strahovima i primjećujete kako se okolina postupno distorzira. Drugi dio predstavljaju virtualne simulacije koje se manifestiraju kroz različite horror podžanrove i iskustva. Početni scenarij parodira jeftine indie horrore – klaustrofobične kuće pune jumpscareova i plamtećih rituala s fanatičnim kultistima od kojih bježite u napetim potjerama. Zatim slijedi napad vanzemaljaca na napuštenoj farmi, gdje se suočavate s alienima koji vas više iritiraju nego plaše. Tu su još i srednjovjekovno selo puno zombie vampira u stilu Resident Evil Villagea, prokleti gusarski brod duhova te šumske sekcije sa zastrašujućim drvećem, a kasnije vas očekuju i kompleksnije simulacije koje se prepliću s realnošću. Svaki scenarij mijenja ton i način igranja, od stealtha i izbjegavanja protivnika do akcije i borbe, s moralnim izborima koji utječu na “karmu” i višestruke završetke koje igra nudi.

S narativne strane, igra donosi toplo-hladni dojam. Prva polovica igre je majstorski dočarana, puna je misterije, suptilne gradnje suspensa i introspekcije. A.I.L.A. i njena prisutnost, s njezinim djetinjastim ali jezivijim glasom, stvara tenziju koja se osjeća autentično, a Samuelova trauma predstavlja katalizator koji AI koristi za manipulaciju njegovim mislima i osjećanjima. Priča komentira AI etiku, korporativnu pohlepu, ljudsku ranjivost i granice simulacije na suptilan način, bez dosadnih dionica i prazne priče. I dok je prva polovica igre iznimno intrigantna i napeta, posuđujući svašta nešto od klasika žanra, to se ne može reći za njenu drugu polovicu, gdje je primjetna svojevrsna repetitivnost – scenariji postaju predvidivi, a premisa o personaliziranom horroru rijetko ima efekta jer se oslanja na klišeje umjesto inovacija. Neki plot twistovi osjećaju se isforsirani, a završnica, iako emotivna, nekako ostavlja mlak dojam.

Za završetak igre bit će vam potrebno maksimalno 10 sati, što je sasvim solidno za jedan indie naslov, a odlučite li se na skupljanje svega i svačega što igra nudi, možete produžiti igranje za još sat ili dva.

Borba protiv sopstvenih strahova i problematičnih mehanika

U srcu A.I.L.A.- e leži hibridni sustav koji pokušava spojiti klasični survival horror s meta-inovacijama i klasičnom akcijom iz perspektive prvog lica. Ukratko, istražujete neugodne lokacije, skupljate municiju, rješavate zagonetke i borite se u različitim simulacijama, od kojih svaka dolazi s jedinstvenim mehanikama i okruženjima. Početni dio podsjeća na Outlast, donoseći stealth i bijeg od kultista u klaustrofobičnim kućama, gdje zvuk koraka i ritualno vrištanje grade napetost. Potom, igra prelazi u akciju u stilu Resident Evila, donoseći kombiniranje itema, istraživanje soba i borbu mačevima, sjekirama, pištoljima, shotgunima i samostrijelima.

Samuelov stan je svojevrsni hub koji možemo istraživati između sesija, vršeći interakciju sa raznim predmetima (za ljubitelje mačaka, tu je i neizbježno hranjenje Samuelovog ljubimca), no ono što je zanimljivo, jeste da se stan između sesija mijenja, pa tako pojedina vrata vode u različite sobe, predmeti se pomiču, što postupno gradi paranoju dok igrate.  AI mijenja scenarije na temelju vaših izbora i feedbacka – ako ste agresivni, sljedeći scenarij će biti pun akcije, a ako ste oprezni, bit će više orijentiran na stealth i psihološke trzavice. Također, tu je i ranije spomenuta moralna karma, koja utječe na završetak igre.

U usporedbi s drugim sličnim naslovima, A.I.L.A. se ističe raznovrsnošću koja, ipak, pomalo blijedi kako se približavamo kraju igre. Ne donosi samo jednu formulu, već predstavlja pravu malu antologiju straha, pomalo podsjećajući na psihološki horror In Sound Mind. Raznovrsnost čini igru svježom, istraživanje njenih lokacija gradi pozadinsku priču, a moralni izbori imaju svoju težinu, dok mogućnost sejvanja bilo kada olakšava igranje i smanjuje stres uzrokovan problematičnim gameplayem. Naime, zamjerke na polju gameplaya možemo uputiti na račun akcije, konkretnije oružja koje baš i nije učinkovito zbog traljavog ciljanja i detekcije pogodaka, zbog čega pojedine sekvence, osobito boss fajtovi, mogu trajati beskonačno dugo. Dodamo li tome i trzanje prilikom melee akcije te problematični protivnički AI (no pun intended) koji zna opako „zaglitchati“, dolazimo do zaključka da se radi o problemima tehničke prirode koji su mogli biti riješeni prije samog launcha igre. Hoće li developeri na kraju uspjeti ispraviti sve navedene propuste u mjesecima koji su pred nama i na taj način učiniti igru drastično boljom, ostaje nam da vidimo. No, čak i unatoč svim navedenim problemima, radi se o prilično zabavnom horror iskustvu koje vrijedi odigrati zbog njegovih zanimljvih ideja.

Tehnički dobro, mehanički problematično

Pulsatrix je iskoristio Unreal Engine 5 na prilično dobar način. Grafika u igri je veoma dobra, sa kvalitetnim svjetlosnim efektima za koje je zadužen Epicov Lumens. Metahuman tehnologija je također na zadatku, čineći likove i samu A.I.L.A.-u jezivo realnom, dok su okruženja, od neonom okupanog distopijskog stana, preko spaljenih farmi do srednjovjekovnih sela, pravi mali vizualni spektakl. Količina detalja na svakom koraku, od kapljica krvi, gorućih tijela ili pak teksture drveta ili metala, doista je impresivna i u priličnoj mjeri koketira sa znatno skupljim AAA naslovima poput, primjerice, Resident Evil Villagea.

S druge strane, zvučna komponenta, koja je inače od ogromnog značaja za horror igre, ipak nije na razini one vizualne. Glasovna gluma je fantastična, bilo da se radi o A.I.L.A.-nom glasu, koji često varira od slatkog i umiljatog do jezivog i prijetećeg, ili Samuelovim emocijama koje rezoniraju sa onim što se događa. Ambijentalni zvukovi, poput kapi vode, koraka, vrištanja ili ritualnog šapata, grade napetost na vrhunski način, no glazba, iako u biti uglavnom suptilna, zna povremeno varirati i „pobjeći“ u nekom nelogičnom smjeru što za rezultat, primjerice, ima vesele melodije u zastrašujućim boss fightovima koje baš nikako ne odgovaraju situaciji.

Kontrole su precizne kod istraživanja i rješavanja mozgalica, što se ne može reći za borbene dionice, koje pate od laga i „plutajućeg“ nišana prilikom pucanja, zbog čega sama akcija zna djelovati veoma mlako i nekako spužvasto. A to svakako utječe negativno na užitak igranja. Stabilno igranje remete i uobičajeni tehnički problemi sa prepoznatljivim indie bolestima poput značajnog pada frameratea, promašenog synca u dijalozima te standardnih bugova i glitcheva poput propadanja likova kroz zidove i podove, predmeta koji (nenamjerno) stoje u zraku i slično. Dio ovih problema je popravljen u prvim zakrpama za igru, što znači da developeri ne spavaju već slušaju feedback igrača i rješavaju goruće tehničke probleme koji trenutno muče ovu igru.

Solidan horrorac s cool idejama i tehničkim problemima

A.I.L.A. je igra s velikim srcem i još većim ambicijama, koja uspijeva u onome što survival horror najbolje čini – podsjeća nas da je strah intiman. Pulsatrix Studios donosi svjež dah žanru s meta-AI konceptom koji intrigira, međutim drugi dio igre koji postaje pomalo repetitivan i monoton, uz navedene tehničke probleme, u konačnici rezultira solidnim, ali ne i nezaboravnim naslovom. Ako tražite kratku, raznovrsnu horror antologiju sa zanimljivim konceptom, A.I.L.A. bi mogla biti igra po vašoj mjeri – samo, imajte ipak na umu da se radi o indie ostvarenju a ne nekom megalomanskom AAA projektu.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.