Razvojni tim Vanillaware poznat je po svom jedinstvenom spoju umjetničkog stila i često nekonvencionalnog pristupa videoigrama. Od Odin Spherea do 13 Sentinels: Aegis Rim, ova japanska ekipa ima reputaciju da servira bajkovite vizuale i gameplay koji ili obožavate ili ga nikad ne shvatite do kraja. I baš tu dolazimo do Unicorn Overlorda, taktičkog RPG-a koji već na prvi pogled obećava epsku avanturu s dozom nostalgičnog šarma i modernog zaokreta.

Ako ste ikada igrali Fire Emblem ili Tactics Ogre i pomislili: “Ovo je super, ali što kad bih imao više slobode i manje kvadratića na mapi?“, Unicorn Overlord možda je odgovor na vaše molitve – ili pak novo razočaranje ako ste očekivali revoluciju. Vanillaware, u suradnji s Atlusom i Segom, ovdje cilja na „preporod taktičkih RPG-ova”, no može li ova igra stvarno ispuniti taj ambiciozni slogan?

Nova doza epske fantastike i taktike koja nije za svakoga

Unicorn Overlord nas vodi na kontinent Fevrith, svijet koji izgleda kao da je netko uzeo klasike epske fantastike poput Gospodara prstenova, bacio u blender s anime estetikom i dodao šaku političkih intriga poput onih iz Game of Thronesa. Priča prati Alaina, prognanog princa kraljevstva Cornia, koji nakon izdaje generala Valmorea kreće u misiju oslobađanja svijeta od tiranije. Alain nije sam. Uz njega je vjerni vitez Josef, hrpa saveznika koje usput okuplja i, naravno, magični prsten jednoroga koji ima moć razbijanja kontrole uma. Da, čuli ste dobro, jednorog je u igri, ali nemojte očekivati da ćete jahati šarenog konjića u bitku – ovo je ipak ozbiljan taktički RPG.

Narativno, igra počinje prilično standardno – zli imperij, plemeniti princ, pobuna. Nije to loše, ali ako ste očekivali dubinu 13 Sentinelsa, gdje su vas zapleti tjerali da crtate dijagrame da biste shvatili što se događa, ovdje ćete možda osjetiti da je priča pomalo tanka. Likovi su simpatični – Alain je klasični heroj s dobrim srcem, Scarlett je žestoka svećenica s dozom karaktera, a general Valmore, kasnije poznat kao Galerius, dovoljno je zlokoban da vam bude mrska meta. No, s više od 60 različitih likova koje možete regrutirati, teško je ne primijetiti da većina njih ne dobiva dovoljno prostora da zasja. Umjesto dubokih karakternih lukova, često dobijete tek nekoliko rečenica dijaloga ili generičku pozadinsku priču tipa “moje selo je spaljeno, sad se borim za pravdu”. Dobra strana naracije su manji trenuci između likova i razgovori koji grade odnose i daju im malo osobnosti. Nisu to romantične simulacije kao u Fire Emblemu, ali ima tu šarma kad vidite kako se vaši vojnici zbližavaju uz čašu vina ili raspravu o taktici. S druge strane, priča se razvija sporo, a početak je derivativan do boli. Tek nakon desetak sati počinje se otvarati i bacati zanimljive preokrete, poput tajne Galeriusovog brzog uspona. Ipak, ne možemo se oteti dojmu da je naracija više okvir za gameplay nego srce igre. Ako volite epske priče s puno mesa, ovo vam možda neće biti dovoljno, ali ako ste tu radi strategije i likova koji izgledaju kao da su upravo izašli iz umjetničke galerije, bit ćete sasvim OK s ovim.

Spremite se za nešto novo

Ako ste navikli na klasične taktičke RPG-ove gdje se pomičete po mreži i čekate svoj red, pripremite se za nešto drugačije. Ekipa iz Vanillawarea je ovdje uzela inspiraciju iz starih klasika poput Ogre Battle serijala i pomiješala je s modernim pristupom, stvorivši hibrid između stvarnog vremena i poteznog borbenog sustava. Na mapi upravljate svojim jedinicama, malim odredima od dva do šest likova, u stvarnom vremenu, šaljući ih da osvoje utvrde, brane baze ili se sukobe s neprijateljima. Kad se dvije jedinice sretnu, igra prelazi u automatsku borbu gdje likovi izvode poteze temeljene na unaprijed postavljenim taktikama koje ste vi definirali. Najveći novitet igre je sistem zahvaljujući kojem možete detaljno prilagoditi uvjete pod kojima vaši likovi koriste sposobnosti. Želite li da vaš čarobnjak baci vatrenu kuglu samo na najjačeg neprijatelja? Možete to podesiti. Želite li da vaš vitez štiti slabije saveznike? I to je opcija. Mogućnosti su gotovo beskonačne, što daje nevjerojatnu dubinu i osjećaj kontrole nad kaosom bitke. Kad se uhodate, osjećaj je fantastičan, a gledati kako vaša strategija funkcionira poput švicarskog sata dok neprijatelji padaju jedan po jedan predstavlja čisti užitak.

Početak igre je prilično blag, no kompleksnost mehanika i sadržaja koja krasi Unicorn Overlord može biti zastrašujuća za one koji se nisu ranije susretali sa sličnim igrama. Ako ne volite provoditi vrijeme u menijima petljajući s taktikama, ovo vam može postati teret. Također, činjenica da ne možete izravno kontrolirati poteze u borbi znači da ćete ponekad gledati kako vaša jedinica radi gluposti jer ste zaboravili promijeniti jedan uvjet nakon što ste dobili novu sposobnost. Real-time element na mapi dodaje dinamiku, pa morate paziti na pozicioniranje i brzo reagirati na neprijateljske poteze, ali može biti stresno kad shvatite da ste ostavili bazu nezaštićenu jer ste se previše fokusirali na napad.

Dobra stvar je što igra nudi fleksibilnost. Možete smanjiti težinu, grindati iskustvo na sporednim misijama ili čak pustiti igru da automatski optimizira vaše jedinice ako vam se ne da zamarati. To čini Unicorn Overlord pristupačnijim od nekih drugih taktičkih naslova, ali istovremeno može razvodniti izazov za veterane.

Sve u svemu, gameplay je zvijezda ovog ostvarenja – originalan je, dubok i vraški zabavan kad klikne, ali zahtijeva strpljenje i volju za eksperimentiranjem.

Vanillaware potpis na svakom koraku

Vanillaware je poznat po svojoj umjetnosti, a na tom polju Unicorn Overlord briljira. Grafika je prekrasna, bilo da se radi o rukom crtanim likovima, živopisnim krajolicima ili animacije koje izgledaju kao da su izašle iz visokobudžetnog animea. Svaka jedinica ima jedinstvene spriteove i pokrete, a borbe su prava poslastica za oči, sa svom silom blještavih čarolija i dramatičnih udaraca. Svijet Fevritha, od bujnih šuma do pustinja Drakenholda, odiše detaljima, iako bi nekima moglo djelovati da su pozadine pomalo generične u usporedbi s ranijim Vanillawareovim radovima poput, recimo, Muramase. Ipak, ovo je jedan od najljepših taktičkih RPG-ova na sceni, bez sumnje.

Zvuk je još jedno područje gdje igra briljira. Glazba, koju potpisuje Basiscape, savršeno prati fantastičnu atmosferu, kombinirajući epske orkestralne dionice za bitke i nježnije tonove za mirnije trenutke. Glasovna gluma, barem u engleskoj verziji, doista je izvrsna. Alain zvuči kao pravi princ, a sporedni likovi imaju dovoljno karaktera da ih zapamtite.

Kontrole su intuitivne, bilo da igrate na kontroleru ili na Switchu u handheld modu. Nismo naišli na značajne tehničke probleme. Igra teče glatko, bez padova frameratea ili bugova koji bi vam pokvarili doživljaj. Jedina zamjerka ide na račun izbornika koji prepuni opcija, što može biti nepregledno, pogotovo na manjem ekranu.

Sjajna igra, ali nije za svakoga

Unicorn Overlord je igra koja neće svima sjesti, ali ako vam sjedne, teško ćete ju ispustiti iz ruku. Njena priča možda neće osvojiti nagrade za originalnost, ali likovi i svijet imaju dovoljno šarma da vas drže zainteresiranima. Gameplay je prava zvijezda – kompleksan je, inovativan i zadovoljavajući, uz pokoju manu koja zahtijeva strpljenje. Tehnički, ovo je klasični Vanillaware naslov u punom smislu te riječi – prelijep, uglađen i atmosferičan.

Donosi li Unicorn Overlord s početka spomenuti „preporod taktičkih RPG-ova? Ne baš – nije izmislio kotač iznova, ali ga okreće s puno stila. Ako volite strategiju i ne smeta vam da uložite vrijeme u učenje prilično kompleksnih sistema i mehanika, ovo je must-play igra. Ako pak tražite duboku priču ili nešto revolucionarno, možda se nećete toliko oduševiti. Iako se radi o veoma dobroj igri, svakako isprobajte demo i osobno se uvjerite je li Unicorn Overlord igra po vašoj mjeri.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.