Gaming adaptacije The Walking Dead franšize već godinama podsjećaju na same walkere – nespretno se teturaju, često promaše cilj, a tek povremeno iznenade nečim stvarno kvalitetnim i vrijednim pažnje. Osim neponovljivog Telltaleovog narativnog serijala koji je emotivno razorio igrače diljem svijeta i sjajnog VR iskustva Saints & Sinners, povijest ovog serijala pretrpana je naslovima upitne kvalitete. Dovoljno je prisjetiti se naslova kao što je The Walking Dead: Destinies, koji još uvijek služi kao spomenik promašenim prilikama i neispunjenim obećanjima. Upravo zbog takve prošlosti, odluka Odaclick Game Studiosa i Trailmark Gamesa da poznatu licencu pretvore u 2.5D retro beat ’em up iznenadila je mnoge. Spoj klasičnog arkadnog tabanja u stilu hitova kao što su Streets of Rage ili TMNT: Shredder’s Revenge s mračnim, taktičkim survival horror mehanikama djeluje kao hrabar i neobičan eksperiment. The Walking Dead: Streets of Survival u konačnici uspijeva stvoriti nešto poprilično svježe i zabavno, iako ga određena doza mehaničke nespretnosti i nekolicina ozbiljnih dizajnskih nelogičnosti sprječavaju da postane hit.

All Out War

The Walking Dead: Streets of Survival se izravno oslanja na izuzetno popularni All Out War narativni luk iz AMC-jeve TV serije, prvenstveno pokrivajući dramatična dešavanja iz njene sedme i osme sezone. Priča prati brutalni sukob između Rickovih preživjelih i Neganovih Saviorsa, dajući igračima priliku da ponovno prožive prekretnice ovog krvavog rata. Kroz relativno kratku i dinamičnu kampanju sastavljenu od 12 misija, krećemo se kroz dobro poznate lokacije kao što su utvrđena Alexandria, poljoprivredni Hilltop, zloglasni Sanctuary, pa sve do opasnog smetljišta pod vodstvom Jadis i napuštenih skladišta prepunih zamki. Priča se odvija prilično brzo, vodeći vas iz jedne opasne zone u drugu bez previše praznog hoda.

Iako je sama narativna struktura zapravo sažeta retorika poznatih događaja iz serije, njena prezentacija u retro stilu ugodno iznenađuje na svakom koraku. Pixel-art vizualni stil, vješto spojen s poligonalnim okruženjima i dinamičkim osvjetljenjem, stvara izuzetno tmurnu, opasnu i tešku atmosferu koja savršeno odgovara svijetu The Walking Deada. Likovi poput Ricka, Daryla i Michonne vizualno su prepoznatljivi do najsitnijih detalja – od Rickove karakteristične shaggy brade i ozbiljnog izraza lica, preko Darylove neuredne, prepoznatljive kose, pa sve do Michonninog ljubičastog topa i mača na leđima. Sporedni likovi i bossevi poput Jadis, Simona ili samog Negana također su vjerno prenijeti u svoje pixel forme. Prava je šteta što u igri nema drugih važnih figura poput Maggie, Carla ili Rosite, makar u formi pozadinskih likova koji pomažu u borbi, što bi svijet učinilo znatno življim i kaotičnijim. Dijalozi su većinom tekstualni, no uvodne sekvence svake misije začinjene su kratkim glasovnim replikama preuzetim iz serije, što dodatno pojačava autentičnost. Zvučna podloga donosi teške ritmove, mračne ambijentalne tonove i power-cordove koji savršeno podižu adrenalin tijekom sukoba s hordama, ostavljajući dojam neprekidne, očajničke borbe za goli život. Pažnja posvećena detaljima u zvučnom dizajnu posebno se ističe pri udarcima – zvuk koji čujete kada oštricom ili šakom pogodite golo meso zombija potpuno se razlikuje od odjeka udarca u metalni štit ili drvenu barikadu.

Arkadno tabanje s taktičkim preživljavanjem

Najveće i najugodnije iznenađenje koje The Walking Dead: Streets of Survival donosi leži u činjenici da ovo nije tek banalno i besmisleno pritiskanje tipki od lijeva prema desno. Razvojni tim je ugrađivanjem elemenata survival horrora drastično promijenio tempo i dinamiku klasičnog brawlera. Likovi koje vodite nisu neki superheroji – oni su krhki, lako ih je okružiti, a resursi su uistinu ograničeni. Municija za vatreno oružje je izuzetno rijetka, što vas primorava da pažljivo planirate svaki pucanj. Sistem oporavka zdravlja izveden je izuzetno taktički – umjesto da jednostavno pređete preko paketa prve pomoći i trenutno vratite zdravlje, morate zauzeti čučeći položaj i držati tipku za previjanje zavojima. Ovaj proces traje nekoliko ključnih sekundi i ostavlja vas potpuno ranjivima. Ako vas neprijatelj udari tijekom liječenja, proces se prekida, a dragocjeni komplet prve pomoći nepovratno propada, što u napetim okršajima stvara ogroman pritisak.

Svaki od igrivih likova unosi potpuno jedinstvenu dinamiku na bojno polje. Rick Grimes je klasični brawler, oslonjen na fizičku snagu, udarce šakama, upotrebu francuskog ključa i svog kultnog Colt Python Magnuma. Rick djeluje balansirano i stvoren je za igrače koji vole direktne sukobe licem u lice i kontrolu prostora snažnim zamasima. Daryl Dixon s druge strane predstavlja najsvestranijeg lika kada je u pitanju kontrola veće grupe protivnika. Daryl se u bliskoj borbi bori brzom kombinacijom dvaju noževa, dok mu samostrel omogućava eliminaciju opasnih meta s distance. Iako samostrel zahtijeva nešto sporije punjenje, šteta koju nanosi probojem strijela često je presudna u borbi protiv jačih protivnika. Michonne donosi potpuno drugačiji filozofski pristup borbi. Ona sije smrt svojom legendarnom katanom, izvodeći izuzetno brze i brutalne combo poteze kojim sjecka i hodajuće mrtvace i žive protivnike. Ono što Michonne čini posebno zanimljivom i vjernom svom izvornom liku iz TV serije jeste činjenica da ona kategorički odbija podizati bilo kakva druga sekundarna melee oružja, poput palica, čekića ili pajsera, niti počinje misije s vatrenim oružjem. Njena katana je neuništiva i predstavlja najbolje melee oružje u igri, što kompenzira izostanak klasičnog vatrenog oružja na početku nivoa. Kada prvi put uspješno privedete kampanju kraju, igra vas nagrađuje otključavanjem samog Negana. Negan ulazi u borbu sa svojom zloglasnom baseball palicom Lucille, omotanom bodljikavom žicom. Njegov stil borbe je izuzetno surov, fokusiran na razorne udarce koji ogromnom snagom odbijaju protivnike i lome njihove redove.

Pored osnovnih laganih i teških udaraca, igra uvodi i zanimljivu mehaniku nišanjenja vatrenim oružjem. Držanjem R2 tipke aktivira se nišan koji se kontinuirano širi i skuplja. Ako okidač povučete u trenutku kada je nišan najmanji i obojen u žutu ili narandžastu boju, vaš pucanj će nanijeti kritičnu štetu. Ova mehanika unosi sjajnu dozu rizika i nagrade – hoćete li pucati odmah u panici ili ćete sačekati sekundu duže radi maksimalne štete dok vam se walker približava, u potpunosti je na vama. Za situacije kada postane potpuno nepodnošljivo i kada vas preplavi ogroman broj protivnika, na raspolaganju vam je i Adrenaline napad koji izvodite pomoću L1 tipke. Ova specijalna sposobnost puni se isključivo nanošenjem i primanjem udaraca, a kada se aktivira, vaš lik izvodi razoran udarac koji čisti sve oko sebe i daje vam dovoljno mjesta da „prodišete“.

Mehaničke nespretnosti, frustracije i problem s protivnicima

Iako je osnovni koncept osvježavajući i izuzetno zabavan, sama mehanička izvedba nažalost pati od nekoliko ključnih tehničkih i dizajnerskih propusta koji povremeno narušavaju dojam. Najveći problem igre leži u slabo podešenoj responzivnosti komandi i potpunom izostanku otkazivanja animacija. Kada započnete combo napad na jednog protivnika, vaš lik je zaključan u toj animaciji sve dok je ne završi. Ako neprijatelj napravi brzi korak u stranu, ili ako se promijeni tlocrt borbe, vi ćete nastaviti bespomoćno udarati u prazno, ostavljajući svoja leđa potpuno nezaštićenima za udarce drugih protivnika. Kretanje se odvija na četiri osnovne osi uz blago dijagonalno pomicanje, pa se likovi često čine sporima i tromima, što dovodi do situacija u kojima promašujete udarce za svega nekoliko milimetara.

Dodatnu i vrlo često tešku frustraciju stvaraju neprijateljski vojnici naoružani vatrenim oružjem. Igra ne priznaje klasične visinske “trake” svojstvene žanru, što u praksi znači da vas protivnik koji stoji na samom vrhu ekrana može bez problema pogoditi metkom iako se vi nalazite na samom dnu. Što je još gore, neprijatelji vrlo često pucaju na vas s pozicija koje se nalaze izvan vidljivog dijela ekrana. Jedina naznaka napada je mali crveni indikator koji se pojavi prekasno da biste uspjeli reagirati. Budući da vaš dodge roll ima prilično dug cooldown, u trenucima kada se istovremeno borite protiv bliskih napadača i nekolicine snajperista s mašinkama s druge strane ekrana, igra postaje izuzetno iritantna. Vaš lik nakon pogotka metkom često padne na pod, čime gubite dragocjeno vrijeme dok se ponovno ne podigne, samo da bi bio pogođen novim rafalom.

Boss borbe također variraju u kvaliteti i osciliraju od odličnih do izrazito zamornih. Borbe protiv specijalnih, mutiranih ili specifičnih walkera nude sjajne taktičke izazove. Primjera radi, borba protiv naelektriziranog zombija zahtijeva stalno kretanje, skokove i prekidanje strujnih krugova kako ne biste pretrpjeli štetu od poda pod naponom. S druge strane, borbe protiv ljudskih bosseva, poput Simona ili Negana, pate od klasičnog problema “spužve za metke” – nemaju previše unikatnih obrazaca napada, već posjeduju apsurdno veliku količinu zdravlja i sposobnost spamanja automatske paljbe. Takve se borbe brzo pretvaraju u zamorno izbjegavanje, čekanje pravog trenutka i besomučno ponavljanje istog najefikasnijeg combo napada dok im skala zdravlja konačno ne ispraznite.

Bez kooperativnog mlaćenja zombija?

Između misija, The Walking Dead: Streets of Survival nudi iznenađujuće dubok i koristan sistem napredovanja. Sakupljanjem “Knowledge” poena i specifičnih predmeta sakrivenih unutar nivoa, možete nadograđivati likove u njihovim individualnim stablima vještina. Možete ulagati u smanjenje cooldowna za izbjegavanje, povećanje brzine zamaha melee oružjem, veći kapacitet nosivosti municije, povećanje štete ili skraćivanje vremena potrebnog za liječenje. Ove nadogradnje nisu samo kozmetičke, a razlika u brzini i snazi lika prije i poslije nadogradnje je itekako osjetna i direktno olakšava preživljavanje u kasnijim misijama.

Nivoi u igri nisu strogo linearni. Istraživanje zaključanih prostorija, ormara, starih škrinja i tijela poginulih boraca nagrađuje radoznale igrače resursima, bodovima i kolekcionarskim predmetima vezanim za lore serije. Fanovi TV serije s oduševljenjem će pronalaziti sitnice kao što su Carlovo pismo, stari MP3 playeri ili Jadisine skulpture. Pored toga, misije često nude i opcionalne sporedne ciljeve, poput spašavanja zaliha lijekova ili sabotiranja skladišta oružja, što daje dodatni motiv da temeljito pretražite svaki kutak mape. Nivoe je moguće iznova posjećivati kako biste skupljali resurse i dodatno ojačali svoje likove, što je od velike pomoći ako zapnete na nekom težem bossu.

Međutim, najveći, najneshvatljiviji i neoprostiv promašaj ove igre jest potpuni izostanak bilo kakvog co-op moda. Beat ’em up žanr povijesno živi i diše kroz zajedničko igranje na istom kauču ili putem interneta. Naslovi poput TMNT: Shredder’s Revengea ili Streets of Ragea 4 svoju ogromnu popularnost i dugovječnost duguju upravo mogućnosti da s prijateljima čistite ekrane od neprijatelja. Odluka autora da igra koja sadržava više prepoznatljivih igrivih likova, usred svijeta u kojem je timski rad osnovni preduvjet za preživljavanje, bude stvorena isključivo kao single player iskustvo u potpunosti skraćuje njeno trajanje i oduzima joj ogromnu količinu zabave koju je mogla pružiti.

Za fanove The Walking Deada

The Walking Dead: Streets of Survival predstavlja fascinantan, hrabar, ali u konačnici ipak nesavršen žanrovski hibrid. Odaclick Game Studio uspio je stvoriti tjeskobnu, mračnu atmosferu i uspješno ugraditi mehanike preživljavanja u tradicionalni brawler kostur. Ako ste veliki fan TV serije i volite retro arkadne tabačine, u ovoj kampanji naći ćete nekoliko sati uistinu kvalitetne i napete zabave. Ipak, povremena tromost komandi, nesbalansirani neprijatelji koji pucaju izvan ekrana i, iznad svega, neshvatljiv izostanak co-op moda, sprječavaju ovaj naslov da se nađe rame uz rame s kraljevima žanra. Uz nekoliko zakrpa koje bi ispravile responzivnost i balansirale vatreno oružje, igra bi mogla postati mala kultna preporuka, no trenutno ostaje solidno, ali nesavršeno iskustvo koje najviše nagrađuje najvjernije ljubitelje franšize.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.