Rat između izdavača igara i pirata ušao je u novu, prilično restriktivnu fazu. Nakon što su se pojavile informacije da su hakeri uspjeli zaobići Denuvo zaštitu koristeći takozvani “hypervisor-based bypass“, 2K Games je odlučio povući drastičan potez. Prema najnovijim izvještajima, ovaj izdavač uvodi obveznu online autorizaciju svakih 14 dana za svoje ključne naslove, čime želi osigurati da svaki igrač koristi isključivo legalnu kopiju igre.

Kako funkcioniraju novi autorizacijski tokeni?

Sustav koji 2K implementira u suradnji s Denuvom temelji se na posebnim autorizacijskim tokenima. Naslovi poput aktualnih naslova kao što su NBA 2K26 i WWE 2K26 (autor teksta ovo može potvrditi iz osobnog iskustva) te taktičkog RPG hita Marvel’s Midnight Suns koristit će ove tokene koji imaju rok trajanja od točno dva tjedna. To u praksi znači da će igrači morati barem jednom u 14 dana spojiti svoj PC ili konzolu na internet kako bi igra “osvježila” dozvolu za rad.

Stručnjaci ističu kako je ovaj potez izravan odgovor na nove metode zaobilaženja zaštite. Dok su raniji hakovi pokušavali emulirati pozive serverima, novi sustav koristi “request/response” metodu koju je gotovo nemoguće lažirati. Da bi pirati ponovno pobijedili, morali bi u potpunosti ukloniti zaštitni kod iz same igre, što je neusporedivo teži i dugotrajniji proces od dosadašnjih metoda.

Problem transparentnosti i prava kupaca

Iako je borba protiv piratstva razumljiv poslovni potez, način na koji je 2K ovo izveo izaziva lavinu negativnih reakcija. Glavni problem leži u činjenici da ova obveza nije jasno navedena na produktnim stranicama igara, niti se spominje u EULA ugovorima u trenutku kupnje. Mnogi korisnici su tek naknadno saznali da njihove legalno kupljene igre, čak i u single player modovima, zahtijevaju povremeni pristup internetu.

Ako igrač u zadanom roku ne osigura novi token putem internetske veze, igru jednostavno neće moći pokrenuti. Ovakva praksa posebno pogađa ljude s nestabilnom vezom ili one koji svoje prijenosne uređaje, poput Steam Decka, koriste na mjestima bez stalnog pristupa mreži.

Što donosi budućnost?

Trenutno se čeka službeno očitovanje iz 2K Gamesa o tome jesu li ove mjere trajne ili je riječ o privremenom rješenju dok se ne razvije robusniji sustav zaštite. Dok izdavači tvrde da su ovakvi koraci nužni za zaštitu intelektualnog vlasništva i investicija u AAA naslove, zajednica igrača opravdano postavlja pitanje – tko je tu zapravo kažnjen?

Dok pirati traže nove načine za probijanje koda, pošteni kupci ostaju s proizvodom koji ima “rok trajanja” i ovisi o serverima izdavača. U industriji gdje je očuvanje digitalnih igara već sada veliki problem, uvođenje ovakvih sustava provjere samo produbljuje jaz između onih koji igre prodaju i onih koji ih zapravo žele igrati bez nepotrebnih tehničkih prepreka.

2K Games je ovim potezom jasno dao do znanja da im je sigurnost softvera ispred komfora korisnika. Iako tehnički napredna, ova metoda bi se mogla obiti o glavu izdavaču ako se nezadovoljstvo korisnika prelije na prodajne rezultate njihovih najjačih franšiza.

Nakon što je nedavni povratak korijenima u igri Mafia: The Old Country ponovno zapalio strast fanova prema ovoj kultnoj franšizi, studio Hangar 13 ne gubi vrijeme. Dok se tim bavi aktualnim projektima, polako se slažu kockice i za budućnost serijala. Najnovije pojačanje koje stiže u njihove redove jasno pokazuje da 2K i Hangar 13 planiraju zadržati visoke standarde pripovijedanja po kojima je ovaj serijal prepoznatljiv širom svijeta.

Iskusno pojačanje iz vrha industrije

Glavna vijest je dolazak Emily Grace Buck, koja je putem LinkedIna potvrdila da će od lipnja ove godine preuzeti prestižnu ulogu narativne direktorice za cijeli Mafia IP. Njen će primarni zadatak biti nadgledanje i usmjeravanje priče za idući veliki glavni nastavak serijala. Buck u studio donosi impresivan životopis i godine iskustva prikupljenog u nekim od najvećih imena industrije kao što su DICE, Ubisoft i Telltale Games.

Njen dosadašnji rad obuhvaćao je različite žanrove i formate, a najsvježiji doprinos dala je studiju DICE, gdje je bila zadužena za narativni smjer Battlefielda 6. Posebno se istaknula u kreiranju evoluirajuće priče kroz brojne sezone live service modela, što pokazuje njenu sposobnost prilagodbe modernim trendovima bez gubljenja fokusa na samu srž radnje.

Što možemo očekivati od nove priče?

Iako je projekt još uvijek u ranoj fazi razvoja i detalji o samoj radnji se čuvaju pod ključem, angažman osobe s takvim renomeom ulijeva povjerenje. Mafia serijal oduvijek je počivao na snažnim likovima, atmosferi i filmskom pripovijedanju, a Emily Grace Buck je tijekom svoje karijere u Telltaleu dokazala da izvrsno razumije važnost izbora i emocionalne težine unutar videoigara.

Činjenica da Hangar 13 već sada popunjava ključne pozicije za idući veliki naslov sugerira da izdavač ima dugoročne planove za ovaj brend. Više informacija očekujemo kako projekt bude sazrijevao, no za sada je jasno da Hangar 13 želi osigurati da priča, koja je srce svake Mafije, ostane na vrhunskoj razini.

Borderlands fanovi imaju razloga za slavlje – krajem ovog mjeseca stiže prvi veliki Story Pack za Borderlands 4.

Story Pack 1: Mad Ellie and the Vault of the Damned izlazi 26. ožujka, a s njim nas očekuje izlet u regiju The Whispering Glacier. Ovaj zaleđeni prostor nije samo dom ekstremnim temperaturama, već i mračnim tajnama koje skriva napuštena flota brodova.

Središnja figura priče je neponovljiva Ellie, kći legendarne Moxxi, koja će nam pomoći u misiji uništavanja izvanzemaljskog monolita i ulaska u ukleti Vault of the Damned. Uz nju, vraćaju se i neka dobro poznata lica poput Mancubusa Bloodtootha, Picklea i Crazy Earla. Iako se radi o samostalnoj priči koju mogu uživati i novi igrači, veterani serijala cijenit će povratak ovih osebujnih likova.

C4SH: Robot koji se kladi na sve ili ništa

Najveća novost svakako je uvođenje novog igrivog lika. C4SH je CasinoBot koji je dobio novu priliku za život nakon što je na kartama osvojio magični špil karata prožet eldritch moćima. Umjesto pukog statističkog računanja, C4SH sada uživa u nepredvidljivosti i riziku, osjećajući se po prvi put “ljudski”.

Njegov stil igre vrti se oko kocke i sreće. Primjerice, jedna od njegove tri Action Skill vještine, Sleight of Hand, omogućuje mu izvlačenje nasumičnih karata iz špila koje zatim baca na neprijatelje kao razorne magične čarolije. Uz tri razgranata skill treeja puna pasivnih bonusa i nadogradnji, C4SH donosi potpuno drugačiju dinamiku borbe od trenutne postave Vault Huntera.

Novi loot, mehanike i shared progression

DLC donosi pregršt sadržaja za istraživanje, uključujući glavne i sporedne misije te kolekcionarske predmete. Posebno je zanimljiva nova World Boss mehanika – igrači koji komuniciraju s jezivim “eldritch” stablima bit će teleportirani u noćnu moru gdje ih čeka nasumični boss. Ukupno nas očekuje 16 minibossova i dva velika boss okršaja, uključujući borbu protiv odmetnutih DAHL Legion vojnika. Nagrade za ove napore bit će bogate: tri nova Pearlescent oružja i čak 11 komada Legendary opreme.

Uz Story Pack 1, Borderlands 4 će dobiti i veliku besplatnu nadogradnju koja donosi dugo traženi shared progression. To znači da će vaši novi likovi na istom računu dijeliti mapu, SDU tokene, Hover Driveove i kozmetičke nagrade.

Tek početak podrške za Borderlands 4

Za ulazak u nove misije preporučuje se level 13, a igra nudi i mogućnost kreiranja novog lika koji odmah kreće s tog nivoa izravno u DLC sadržaj. Gearbox je također potvrdio da ovo nije kraj – kroz drugu i treću polovicu ove godine stižu novi Bounty Packovi, dok je Story Pack 2, s još jednim novim Vault Hunterom, planiran za jesen.

Borderlands 4 trenutno možete zaigrati na PlayStation 5, Xbox Series X/S i PC platformama, dok je sudbina Switch 2 verzije i dalje neizvjesna.

Take-Two Interactive potvrdio je u svom najnovijem financijskom izvješću da je razvoj Switch 2 verzije igre Borderlands 4 službeno stavljen na pauzu.

Glasnogovornik Take-Two Interactivea, Alan Lewis, objasnio je da je riječ o “teškoj odluci” koja je donesena kako bi se razvojni tim iz Gearbox Softwarea u potpunosti fokusirao na optimizaciju postojećih verzija igre. Prisjetimo se, Borderlands 4 je na ostale platforme stigao u rujnu prošle godine, ali uz primjetne probleme s performansama čak i na najjačem hardveru, što je očito bio signal da Switch 2 verzija u ovom trenutku jednostavno nije spremna za javnost.

Izostanak s liste i prioriteti Gearboxa

Iako je verzija za Switch 2 prvobitno trebala izaći u listopadu, samo nekoliko tjedana nakon originalnog launcha, ona je u zadnji trenutak odgođena na neodređeno vrijeme. Činjenica da je igra sada potpuno uklonjena iz službenog kalendara izlazaka za 2026. godine sugerira da “pauza” zapravo znači dugotrajno odsustvo. Umjesto rada na novom portu, Gearbox je sve karte bacio na ambiciozni content roadmap za ovu godinu. Planirani su brojni dodaci, uključujući nedavno objavljeni Photo Mode, nove Story Packove koji donose nove Vault Huntere i regije poput Kairosa, te povratak legendarne Pearlescent opreme. Cilj je stabilizirati igru tamo gdje je već dostupna prije nego što se ponovno okušaju u Nintendovim vodama.

Što ovo znači za suradnju Nintenda i Take-Two Interactivea?

Iako je Borderlands 4 na ledu, to ne znači da Take-Two diže ruke od Nintenda. Tvrtka je naglasila da ostaje predana platformi i bliskoj suradnji s japanskim gigantom. To potvrđuje i najavljeni dolazak sportskih simulacija poput PGA Tour 2K25 i WWE 2K26 na Switch 2. Ipak, sudbina spomenutog looter-shootera ostaje neizvjesna. Neki analitičari sugeriraju da su tehnički zahtjevi igre, koja se oslanja na intenzivne vizualne efekte i goleme otvorene prostore, u ovom trenutku prevelik zalogaj za Switch 2, bez obzira na njegov napredak u odnosu na originalni Switch.

U međuvremenu, dok čekamo rasplet situacije vezane za Switch 2 port, podsjećamo da Borderlands 4 trenutno možete zaigrati na PlayStation 5, Xbox Series X/S i PC platformama.

Nakon više od desetljeća tišine, jedna od najznačajnijih franšiza u povijesti videoigara ponovno je u fokusu. BioShock, serijal koji je obilježio generacije igrača i osvojio brojne nagrade, napokon daje znakove života i to zahvaljujući novom velikom leaku.

Prema izvještaju portala MP1st, potvrđena je dugogodišnja glasina da će se BioShock 4 odvijati u arktičkom gradu, što predstavlja radikalno odstupanje od dosadašnjih vizija podvodnih utopija i lebdećih metropola.

BioShock je od 2013. godine bio u svojevrsnom hibernacijskom stanju. Nakon što je tvorac serijala Ken Levine smanjio vlastiti studio kako bi se posvetio novom projektu, Take-Two Interactive je morao pronaći novu ekipu koja će preuzeti ambiciozan zadatak oživljavanja franšize. Tako je 2019. osnovan studio Cloud Chamber, koji je službeno potvrdio rad na BioShocku 4 i započeo intenzivno zapošljavanje.

Unatoč višegodišnjem razvoju, igra još uvijek nije predstavljena javnosti, a 2026. godina kuca na vrata. No, najnoviji leak donosi prve konkretne detalje koji se dobrim dijelom poklapaju sa već spomenutim leakom iz 2021. godine. Prema dostupnim materijalima, igra će biti smještena u snježnom i zaleđenom okruženju, s monumentalnim građevinama i, kako se navodi u izvještaju spomenutog portala, ogromnim kasinom koji bi mogao poslužiti kao poprište raznih užasa i spektakularnih obračuna. Gradom će, čini se, vladati još jedan karizmatični i egocentrični vođa, čije su statue razasute po okolišu, podsjećajući na Andrewa Ryana i distopijsku estetiku prethodnih nastavaka.

Igrači će ponovno preuzeti ulogu običnog čovjeka suočenog s prijetnjama koje vrebaju iza svakog ugla. Prema izvještaju, vraća se i ADAM, supstanca koja daje nadljudske moći, ali uz smrtonosne nuspojave. Uz to, spominje se i nova vrsta neprijatelja, tzv. Flushersi, no zasad nema dovoljno informacija o njihovim sposobnostima i ulozi u priči.

BioShock 4, iako još uvijek obavijen velom tajne, polako otkriva svoje konture. Arktički grad, povratak ADAM-a i potencijalno novi tip neprijatelja sugeriraju da će igra nastaviti tradiciju mračnih i filozofski nabijenih distopija, ali u potpuno novom okruženju. Iako fanovi već godinama čekaju konkretne informacije, čini se da je ledena budućnost BioShocka sve izvjesnija – tko zna, iako je prema najnovijim izvještajima igra odgođena “iza 2027. godine”, možda nas tijekom iduće godine konačno dočeka i njena službena najava.

Gearbox Software i 2K službeno su predstavili Bounty Pack 1: How Rush Saved Mercenary Day, prvi DLC za Borderlands 4, koji će biti dostupan od 20. studenoga.

Bounty Pack 1: How Rush Saved Mercenary Day donosi novu narativnu mini-kampanju smještenu u svijet Kairosa, osmišljenu kao kratka, ali sadržajna avantura koja proširuje postojeću priču i atmosferu igre. U pitanju je blagdanska epizoda koja donosi svježu dozu akcije, humora i nagrada, savršeno tempiranu za kraj godine. U središtu novog sadržaja nalazi se Minister Screw, zlikovac koji se našao na “listi zločestih”, a igrači će imati zadatak da mu uruče zaslužene “sezonske batine”.

Osim nove priče, DLC uključuje i dodatnu opremu koju igrači mogu osvojiti, kao i niz kozmetičkih dodataka za personalizaciju likova. Posebna poslastica je nova Vault Card mehanika koja omogućuje otključavanje dodatnog plijena kroz igranje, čime se dodatno potiče istraživanje i angažman unutar igre.

Borderlands 4 već je dostupan za PlayStation 5, Xbox Series X/S i PC, dok je verzija za Nintendo Switch 2 nedavno odgođena i još uvijek u razvoju.

Još od svog debija, sada već davne 2009. godine, Borderlands je postao sinonim za kaotični spoj looter-shootera i crtanog i pomalo neukusnog humora koji igrače baca u svemir pun oružja, vanzemaljskih čudovišta i neprekidnog verbalnog i doslovnog vatrometa. Ovaj Gearboxov serijal je kroz godine lagano evoluirao, od originalne igre koja je spojila RPG elemente s brzim pucanjem, preko Borderlandsa 2 s njegovom suludom pričom i likovima poput Handsome Jacka, pa sve do Borderlandsa 3 koji je donio još veći fokus na kooperativno igranje i raznovrsnije lokacije. Tu su još i izleti u epizodne avanturističke vode i čudnovati spin-off sa jednako uvrnutom Tiny Tinom, koji su također donijeli nešto novo. Sada, nakon šest godina pauze, pred nama je konačno i Borderlands 4, a s njim stiže novo osvježenje dobro poznate formule. Ovaj put, napuštamo Pandoru i selimo na potpuno novi planet, gdje se borimo protiv tiranije zlikovca koji manipulira vremenom i umovima.

Gearbox, studio poznat po svojoj ljubavi prema preuveličanom nasilju i pop-kulturnim referencama, ovdje pokušava uravnotežiti naslijeđe serijala s modernim otvorenim svijetom, boljom pokretljivošću i manje iritantnim humorom. Rezultat toga je igra koja djeluje kao blagi reboot – vrlo dobro poznata, ali s dovoljno svježine da privuče stare fanove i možda stekne neke nove poklonike. Ipak, nije sve u tom kaosu jednako sjajno, jer Borderlands 4 nosi teret svojih korijena, s nekim starim grijesima koji se i dalje provlače kroz igru.

Zbogom Pandora, dobro došli u Kairos

Iako donosi određene novitete, Borderlands 4 se u svojoj osnovi nije previše promijenio u odnosu na ranije igre iz glavnog dijela serijala. I dalje je to onaj dobri stari looter-shooter s RPG elementima, gdje igrači preuzimaju ulogu jednog od četvero novih Vault Huntera. Novu ekipu čine Vex, sirena s magijskim sposobnostima, i Amon the Forgeknight, melee borac sa sposobnošću kovanja oružja u hodu. Tu su još i Rafa s holografskim exosuitom koji omogućuje kloniranje i projekcije te Harlowe, znanstvenica koja manipulira gravitacijom. Radnja igre ovaj put se odvija na planetu Kairos, distopijskoj lokaciji pod kontrolom Timekeepera, zlikovca koji koristi implantate za kontrolu uma i manipulaciju vremenom, stvarajući režim koji podsjeća na orwelovski nadzor s dodatkom SF horrora.

Priča počinje zatvorskim bijegom, gdje se pridružujemo otporu u borbi protiv diktatorskog režima, istražujući teme slobode, žrtve i pobune, ali s obratom prepoznatljivim za ovaj serijal – umjesto dubokih filozofskih rasprava, dobili smo  eksplozivne scene gdje se likovi šale o svojoj sudbini dok pucaju po hordama neprijatelja. Gearbox je ovdje napravio korak naprijed u odnosu na prethodnike, fokusirajući se na karakterizaciju i emocionalnu dubinu, umjesto samo na neprekidne šale, što čini priču manje kaotičnom i više fokusiranom. Likovi poput Timekeepera i njegovih podanika prikazani su s dovoljno mržnje da ih igrač želi uništiti, a audio logovi i sporedne misije dodaju priči nove slojeve, pokazujući kako režim utječe na obične ljude – na primjer, priče o obiteljima razdvojenim vremenskim manipulacijama ili radnicima koji su pretvoreni u bezumne dronove i slično. Claptrap, dobro poznati i doista neizbježni komični robot, ovdje je nekako bačen u drugi plan, što je, ako ćemo biti iskreni, u neku ruku doista dobrodošla promjena.

Narativno, scenarij je smisleniji, s manje buke i više preciznog humora koji cilja na prave trenutke, umjesto da bombardira igrače svakih pet sekundi neukusnim scenama, što čini da se priča osjeća prirodnijom, a likovi uvjerljivijim. Vault Hunteri imaju pozadinske priče i motive koji se razvijaju kroz igru, poput Vexine traume od gubitka sestre ili Amonove borbe s naslijeđem kovača. Priča istražuje teme poput tiranije i pobune s više duše i srca nego u prethodnicima, gdje su se likovi osjećali kao karikature. Međutim, iako sve djeluje zanimljivo i smisleno, ima tu i poneka loša strana. Primjerice, Timekeeper je generičan zlikovac, tako da djeluje znatno pasivnije nego, recimo, dobri stari Handsome Jack. Također, kraj je razočaravajući i antiklimaktičan, što pruža dojam da Gearbox možda nije znao kako zaokružiti narativ, ostavljajući igrača s osjećajem nedovršenosti i previše otvorenih opcija za DLC. Sporedne misije su zabavne, ali glavna priča neće vam ostati u sjećanju dugo nakon završetka, jer pati od prevelikog oslanjanja na klišeje i nedostatka originalnosti u ključnim momentima.

Što se tiče dužine, Borderlands 4 je prilično velika igra. Glavna kampanja traje oko 20-30 sati, ali s otvorenim svijetom punim sporednih aktivnosti, poput traženja Vault Keyeva, uništavanja Propaganda Speakera, sudjelovanja u random eventima ili lova na rijetke neprijatelje, lako se protegne na 50-100 sati ili više, posebno ako se upustite u endgame grind. Da, endgame je grindy, s ponovljivim misijama, world bossevima i Chaos Chamberima koji vas nagrađuju bogatim lootom, ali sve to može postati repetitivno. Ukupno gledajući, igra nudi dovoljno sadržaja za mjesec dana igranja, posebno u kooperativnom režimu, gdje level-scaling omogućuje da prijatelji različitih razina igraju zajedno bez problema, dok dijeljeni loot olakšava suradnju. Ipak, taj fokus na količinu ponekad žrtvuje kvalitetu, jer neke misije djeluju vještački produžene samo da bi se maksimiziralo vrijeme provedeno u igri, a sporedni sadržaj može biti neravnomjeran, s nekim questovima koji su originalni i zanimljivi, no ima i dosta onih koji se svode na uobičajene i nikome omiljene fetch zadatke.

Sve u svemu, narativni aspekt je korak naprijed za serijal, s boljom ravnotežom humora i emocija, ali i dalje pati od generičnosti, slabog završetka i prevelikog oslanjanja na budući dodatni sadržaj za potpunu priču, što će mnogima definitivno zasmetati.

Dobro poznato lootanje i shootanje na novom planetu

Kada je u pitanju gameplay, Borderlands 4 donosi blagu evoluciju dobro poznate formule, koja se sastoji od pucanja, lootanja i skupljanja raznih nadogradnji. Ključni novitet igre leži u prelasku u pravi otvoreni svijet planeta Kairos, podijeljenog na četiri glavne regije – Fadefields, Terminus Range, Carcadia Burn i Dominion City. Svaku od regija je moguće slobodno istraživati bez loading screenova nakon uvodnog dijela, što svijet igre čini živahnijim nego ikad. Također, svaka od regija specifična je po svojim lokacijama i sadržaju, a njima vladaju različite frakcije na čelu sa glavnim zlikovcima.

Mehanike uključuju standardno pucanje iz prvog lica, s milijardama proceduralno generiranih oružja koja se razlikuju po statistikama, elementima (vatra, korozija, radijacija, itd.) i ludim dodacima – poput noža koji stvara crne rupe, automatskog pištolja koji ispaljuje navodeće projektile ili oružja koja se transformiraju tijekom borbe. Novi Vault Hunteri donose raznovrsne setove vještina s tri glavna stabla, od kojih svako dolazi s mini-stablima za specijalizacije, omogućujući tako ekstremnu prilagodbu – na primjer, Vex može prizvati duhove, dok Harlowe manipulira gravitacijom, a Amon kuje oružja u realnom vremenu za melee napade. Dodatno, tu su i brojne nove legendarne klase kao što su Esgrimidor, Filantropo ili Forge Master, koje omogućuju hibridne buildove, zahvaljujući kojima možete kombinirati sposobnosti iz različitih klasa za unikatne stilove igre.

U usporedbi s ranijim igrama iz serijala, Borderlands 4 donosi brojne novitete – poboljšane kretnje s double jumpom, glidingom, grappling hookom za hvatanje projektila ili penjanje, automatskim penjanjem po zidovima i ground poundom, što čini kretanje fluidnijim i dinamičnijim od onog iz, recimo, Borderlandsa 3, gdje je bilo ograničenije. Otvoreni svijet je aktivan, s random eventima poput napada na konvoje, sidequestovima, bossevima i collectiblesima koji nagradjuju istraživanje, a hoverbike s GPS-om olakšava navigaciju, iako nije savršen i može se zaglaviti. Legendarna oružja su rjeđa, što loot čini uzbudljivijim, a promjene poput lakšeg dijeljenja loota u co-opu, automatskog kupljenja municije i boljeg inventory managementa definitivno poboljšavaju iskustvo igranja.

Akcija je spektakularna, eksplozivna i iznimno dinamična, a raznovrsnost klasa omogućuje različite stilove igranja – od melee napada do magijskih summona, s buildovima koji nagrađuju eksperimentiranje. Sidequestovi su kreativni, poput planiranja pljačke, spašavanja farme životinja ili rješavanja zagonetki s gravitacijom, što dodaje šarm svijetu. Co-op je fantastičan, s opcijama za cross-play i level scalingom koji omogućuje da prijatelji igraju zajedno bez problema sa balansom.

Gameplay je, bez sumnje, najjača karika igre, no ipak nije bez problema. Rani dio igre je dosta spor, s ograničenim oružjima (uglavnom su to slabi pištolji i auto-shotguni), što može frustrirati igrače u prvih nekoliko sati. Mnoge misije bacaju na vas previše valova neprijatelja, produžujući borbe nepotrebno i čineći ih napornima, posebno u solo modu gdje nema pomoći. Navigacija je ponekad frustrirajuća, a svijet kaotičan, s krivudavim putevima, GPS-om koji ponekad zakaže i nedostatkom fast travela do manjih lokacija, prisiljavajući vas na dugo putovanje pješice ili vozilom. Endgame je, kao što smo već spomenuli, dosta grindy, fokusiran na ponavljanje za bolji loot, što može odbiti one koji traže raznovrsnost. Također, neki bossevi se osjećaju nepravedno teškima bez odgovarajuće opreme, što nas opet vraća na grind…

Sveukupno, gameplay je korak naprijed za serijal, s boljim kretanjem i otvorenošću svijeta, ali ipak pati od repetitivnosti, frustrirajućih elemenata i oslanjanja na grind, što podsjeća na stare grijehe ovog serijala.

Nikad ljepši Borderlands

Tehnički, Borderlands 4 izgleda sjajno. Koristi Unreal Engine 5, što donosi vizualno impresivne momente. Cel-shaded stil serijala je zadržan i u cjelosti očuvan, ali s boljom dubinom, poput dinamičkih efekata svjetla u borbi, detaljnih bioma na Kairosu (od pustinjskih ravnica s vremenskim olujama do urbanih naselja s neonskim propagandama) i poboljšanim animacijama likova koji se osjećaju življe nego u prethodnim igrama. Zvuk je također na nivou, s punchy efektima oružja koji daju osjećaj moći, ambijentalnom glazbom koja pojačava kaos (od heavy metal riffova tijekom boss fightova do synthwavea u urbanim zonama) i dobro miksanim dijalozima. Povremeno se audio linije prekidaju ili se ponavljaju, što remeti imerziju, posebno u dužim sesijama, no ne radi se o nečemu toliko strašnom.

Gluma i voiceoveri su vrhunski, a likovi i priča su mnogo bolje napisani, što je korak naprijed u odnosu na prethodne igre, gdje je humor bio previše forsiran – ovdje se sve osjeća nekako prirodnije, s humorom koji dolazi iz situacija umjesto samo šala. Kontrole su intuitivne, s poboljšanom mobilnoću koja čini kretanje iznimno glatkim na kontrolerima, iako grappling hook ponekad zahtijeva prilagodbu zbog osjetljivosti.

Međutim, iako sve izgleda i zvuči dobro, tehnički problemi su sveprisutni i uobičajeni su za serijal. Igra je puna bugova, poput nevidljivog oružja, pokvarenih questova koji zahtijevaju restart, lebdećih likova, pokvarenih animacija ili čak crashiranja tijekom loadinga. Gearbox je najavio patcheve, neke je u međuvremenu i isporučio, ali na launchu ovi problemi su znali često remetiti iskustvo, posebno u dugim sesijama, zbog čega je igra ponekad djelovala nedovršeno. Nadajmo se da će dobar dio tih problema biti dodatno popravljen u zakrpama koje stižu.

Borderlands u punom smislu riječi

Borderlands 4 predstavlja solidan povratak ovog serijala, s boljim humorom, dinamičnim otvorenim svijetom i fluidnijim gameplayem koji dokazuje da Gearbox još uvijek zna stvoriti zabavan looter-shooter. Iako nije savršena, igra uspijeva uravnotežiti naslijeđe s novitetima, nudeći sate kaotične zabave, posebno u kooperativnom režimu. Međutim, tehnički problemi, repetitivne misije i slaba priča sprječavaju da se nađe u samom vrhu ovogodišnje ponude. Ako ste fan serijala, nemate što razmišljati – nabavite igru i bacite se na širenje kaosa diljem Kairosa. S druge strane, ukoliko je ovo vaš prvi susret s Borderlandsom, imajte u vidu da je pitanju igra koja frustrira jednako koliko i oduševljava, ali u konačnici ipak nudi više radosti nego razočaranja.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.

2K i Gearbox Software objavili su novi gameplay trailer za Borderlands 4, a isti je fokusiran na predstavljanje još jednog novog vault huntera Rafe, čija glavna snaga leži u njegovom Deadframe exo-odijelu.

Deadframe exo-odijelo nadograđuje Rafine sposobnosti izvan granica konvencionalnog oružja, no na raspolaganju će imati i solidan arsenal koji uključuje Arc noževe za probijanje kroz masu protivnika, kao i Peacebreaker Cannon i APOPHIS Lance, koji će biti učinkovitiji za intenzivije i razornije borbe na daljinu. Tko je Rafa i kako izgleda u akciji, pogledajte ispod.

Borderlands 4 stiže 12. rujna na PlayStation 5, Xbox Series X/S i PC, dok će verzija za Switch 2 biti dostupna od 3. listopada.

U novom story traileru koji su objavili 2K i Gearbox Software, Borderlands 4 otkriva mračnu budućnost planeta Kairos, koji je pod vlašću tiranina poznatog kao Timekeeper. Ovaj put, igrači će se naći u središtu revolucije koja prijeti uništenjem uspostavljenog poretka.

Za razliku od Pandore, planet Kairos više nije samo kulisa za još jednu svemirsku avanturu. Kairos je epicentar tiranije, očaja i otpora, a njime dominira moćni Timekeeper, hladnokrvni diktator koji iz svoje neosvojive tvrđave Dominion City nadgleda represivni režim temeljen na strahu i kontroli. Ključ tog nadzora leži u zlokobnom implantatu imena Bolt, kibernetičkom uređaju umetnutom u kralježnicu stanovnika, dizajniranom kako bi građane Kairosa pretvorio u poslušne podanike.

Nakon prisilnog slijetanja na površinu planeta, novi Vault Hunteri odmah su uhvaćeni i “označeni”, čime njihova avantura započinje u okovima. No kako ispod površine Kairosa tinja bunt, a vrijeme za revoluciju polako otkucava, igrači će se upustiti u borbu koja nadilazi oružja i eksplozije – borbu za slobodu i ponovno uspostavljanje nade.

U središtu otpora pojavljuje se i legendarni Claptrap, ovoga puta kao samozvani vođa Crimson Resistancea, karizmatične gerilske skupine koja vidi Vault Huntere kao ključnu kariku u rušenju diktatora. Uz pomoć novih mehanika kretanja poput dvostrukog skoka, klizanja i korištenja kuka za hvatanje, igrači će imati priliku istražiti planet pun mehaničkih čudovišta, krvoločnih bandita i grotesknih zvijeri, a sve navedeno ih očekuje u tipičnom, kaotičnom Borderlands stilu.

Kada je u pitanju gameplay, Borderlands 4 ostaje vjeran svojim korijenima, a to znači da nas još jednom očekuju adrenalinski okršaji uz hrpetinu loota, uz brojne humoristične i karikirane likove. No, to nije sve, budući da ovaj nastavak ide i korak dalje, donoseći narativno zreliju priču i izraženiji osjećaj svrhe. Bit će ga moguće igrati solo ili u co-op režimu s do troje dodatnih igrača, dok dinamična struktura borbi i sloboda istraživanja nude bogatstvo sadržaja i taktičkih mogućnosti.

Premijera Borderlandsa 4 zakazana je za 12. rujna i to na PlayStation 5, Xbox Series X/S i PC platformama, dok će verzija za Switch 2 stići nešto kasnije tijekom ove godine.

Novi State of Play nam je donio i novi gameplay trailer za Borderlands 4, no to nije sve što smo dobili. Dočekao nas je i službeni datum izlaska.

2K i Gearbox Software izdat će Borderlands 4 na PlayStation 5, Xbox Series X/S i PC platformama 23. rujna. Također, ključni čovjek Gearbox Softwarea, Randy Pitchford, potvrdio da nas na proljeće očekuje posebni State of Play koji će biti posvećen upravo Borderlandsu 4.

Osim što će biti dosad najveći naslov u serijalu, Borderlands 4 bi nam trebao donijeti i priličan broj noviteta poput slobodnog lutanja (i lootanja) diljem različitih zona koje će biti dio dosad najdinamičnijeg svijeta, koji će biti krcat nasumičnim događajima i zanimljivim sidequestovima. Vozilo za kretanje velikim lokacijama planeta Kairosa moći ćemo dozvati u svakom trenutku, a sve ćemo to moći učiniti solo ili u društvu još troje igrača.

Izlazak Borderlandsa 4 sada je malo preciznije vremenski definiran, odnosno možemo nagađati još točniji okvir zahvaljujući nekoliko „tragova“ koje su ostavili Gearbox Software i njegov vlasnik Take-Two Interactive.

Kada je Borderlands 4 službeno najavljen u kolovozu, potvrđeno je da će igra stići negdje tijekom 2025. godine. No, prema najnovijem financijskom izvješću Take-Two Interactivea, Borderlands 4 je naveden za izdavanje u fiskalnoj godini 2026. Kako Take-Two Interactiveova fiskalna godina 2026. počinje u travnju 2025. godine, to znači da je igra predviđena za izlazak u razdoblju između travnja 2025. i ožujka 2026. godine.

Također, CEO Take-Two Interactivea Strauss Zelnick otkrio je dodatne informacije koje pomažu suziti okvir za izlazak Borderlands 4. U razgovoru za Variety, Zelnick je spomenuo da Borderlands 4 neće imati premijeru u istom razdoblju kada i GTA  VI, koji je planiran za jesen 2025. godine. “Mislim da je jasno da nitko ne bi htio izdavati velike naslove istovremeno bez potrebe“, izjavio je Zelnick, što dodatno potvrđuje da se radi o strateškom izbjegavanju izdavanju između dvaju važnih naslova.

Ako GTA VI bude objavljen na jesen, negdje između rujna i studenoga 2025. godine, Borderlands 4 bi mogao izaći ranije, u proljeće ili ljeto 2025. ili kasnije, u prosincu iste godine. Iako Borderlands 4 nije dobio točan datum izlaska, jedno je sigurno – igra sigurno neće izaći prije travnja 2025. godine. Dok čekamo točan datum, jedno je jasno, 2025. bi mogla biti godina koja će obilježiti povratak dva kultna serijala.

Prošlo je malo više od 13 godina od zadnjega Top Spina, generalno smatranog najboljeg teniskog serijala kojeg je 2K neobjašnjivo pauzirao kroz cijelu prijašnju generaciju konzola. Iako je to otvorilo put za neke skromne naslove koji su pokušali utažiti žeđ fanova teniskih simulacija, i dalje se osjećao manjak igre koja bi nas prvenstveno osvojila gameplayom, online igranjem i hrpom licenciranog proizvoda (jedna je bila blizu). Lijepo je opet vidjeti Top Spin u ponudi, no sigurno je nakon toliko velike pauze na putu puno izazova, novih mogućnosti koje igra mora ponuditi (od veće realnosti, detaljnijeg i kvalitetnog online igranja, bolje grafike, novih tenisača i tenisačica itd.) i zbog kojih je lako razočarati, ali se može i donijeti dosad najbolje iskustvo “virtualnoga tenisa”. Koliko je developerska ekipa iz Hangara 13, koja je do sada radila samo na Mafia igrama (i radi na sljedećoj Mafia igri) uspjela u tome da nam donese sve što su mnogi tako dugo čekali?

Najviše što smo voljeli oko Top Spina jest i najvažniji dio svake simulacije sporta – a to je gameplay. Doduše, znaju neki izazvati ovakav pristup, pa je tako često Fifa sa inferiornijim gameplayom nadmašivala Konamijev ISS/PES po prodaji zbog licenca i marketinga, no u većini slučajeva, pogotovo s vremenskih odmakom, najviše se cijeni ono što nas najviše zabavlja i ono što smatramo da je kvalitetniji (realniji) prijenos sporta u digitalnom okruženju. I Top Spin tu svakako prednjači, kao što je i prije, među mnogim suvremenicima u ponudi. Što se tiče tenisa, i nema ih puno, pa i konkurencija nije velika, ali bez obzira na to, gameplay mehanika koju imamo opasno i primjereno ”diše” sa načelima igranja tenisa, tj. udaranja loptice i pozicioniranja na terenu. To je riješeno sa jednostavnim shot barom koji se pojavljuje čim lopta kreće u vašem smjeru i u trenutku kada se crtica pomakne dovoljno blizu užeg desnog označenog dijela tog bara moramo pristisnuti jednu od tipki kako bi izveli određeni udarac (flat, top spin, drop shot itd). Brzina crtice će ovisiti o tome koliko je dobro i gdje protivnik poslao lopticu vama, a jačina njihovog udarca opet ovisi o tome koliko ste dobro vi izveli svoj udarac. Greške u procjeni dovode do udaranja lopte u mrežu, outa, propuštanja udarca i svega drugoga što čini igranje tenisa i izvan virtualnih okvira izazovnom igrom. Igrači i igračice, od onih poznatih, do onih manje poznatih, pa i onih koje sami kreirate, kreću se dosta realno i dobro. Ukočeniji se čine samo kad trče prema skraćenoj lopti, i nekad prespori s obzirom da su neki poeni dosta važniji od drugih, kada često tenisači i tenisačice izvlače svoj maksimum iz sebe, no ovdje to ne dobivamo. Doduše, ovo su nijanse u prezentaciji i samom gameplayu s kojima se može živjeti jer osjećaj udaraca, njihova logika (jer, moguće je i bez shot bara kojeg možete isključiti izvesti točne udarce ako razumijete ili naučite razumjeti na kon nekog vremena logiku dobroga i točnoga udarca) i kretanje igrača prilikom istih je odrađeno puno bolje naspram svega što smo viđali do sada na konzolama, a u to ubrajamo i prijašnje Top Spinove.

Tennis Academy, kroz koju vas vodi John McEnroe, je mjesto na kojem ćete naučiti osnove i bez kojih će biti nemoguće zaigrati išta u igri čak i onim iskusnijima. Preporuka je za sve da odmah posvete pola sata u ovom modeu kako bi se upoznali s logikom igre, ali i da malo podrobnije pogledaju kompleksnije i jače udarce koji će mnogi protivnici u online igranju već koristiti. Ukoliko se ne posvetite osnovama i naprednijim tehnikama brzo bi mogle uslijediti frustracije s mnogim protivnicima online koji su to usvojili i koji će, naočigled neobjašnjivo, imati tako jake udarce i nepobjedive taktike da ćete jedva osvojiti koji poen, a kamoli set. Tu, doduše, igra ima problem jer uparivanje online s drugima je izvedeno katastrofalno (barem zasada) pa bez obzira na jačinu/level/iskstvo protivnika dobivate nekad prejake igrače/ice, a bez neke pobjede mogli bi se brzo ”ohladiti” od tog djela. Zasada je suradnja potrebna iz oba tabora, s naše strane da se pripremimo što bolje, i sa strane 2K Gamesa koji mora popraviti neke stvari online. Veliki minus za igru je omražena obveza igranja single playera za koji je potrebna internetska veza. Igra je već na meti kritika mnogih oko toga, a iako to mnogi neće smatrati problemom jer imaju internet, nekad i oni možda osjete kada igri padnu servisi, a vi ne možete igrati nešto za što vam uopće ne treba online veza, kao što je lokalni multipalyer, ili single player kampanja.

Spomenuta single player kampanja nosi puno ljepota teniske karijere, ali i neke nepotrebne frustracije. Career mode vas uvodi u standardnu premisu kreiranja vlastitoga lika. Opcija ima dovoljno, iako nisu previše detaljne,  ali svakako vrijedi napomenuti što možete napraviti svog igrača/icu sa prostetičkom nogom. Težina, oblik lica, visina, sve je dostupno i završava sa dodijeljivanjem početnih skill bodova na određene sposobnosti vašega igrača/ica – kvaliteta voleja, backhanda, forhanda, stamina, power, sve bitno je tu. Nakon toga kreće vaša karijera koja se dijeli praktički po mjesecima i unutar kojih imate tri zadatka. Prvi je trening, drugi posebni eventi, kratki meč sa posebnim pravilima te turnir najniže profesionalne razine. Nakon sezone ili dvije (prije dvije)  i osvajanja poneekog turnira te ispunjavanja određenih zadataka koje vam izabrani trener daje, raste vam rang i ”kvaliteta” sa skupljenim bodovima na turnirima i onda se otvaraju jači turniri. Cilj je, naravno, postati profesionalni igrač/ica i igrati na naboljim turnirima i osvojiti sva četiri Grand Slama. A sjajno je što i imamo sva četiri Grand Slama ovoga puta. Da, uključujući i Wimbledon. Sve bi ovo bilo jednostavnije, i možda zabavnije, da ne morate svako malo odmarati vašega igrača za što propuštate mjesec ili dva svake sezone, a događa se minimalno dva puta u sezoni. Jednostavno, energiju vam troše mečevi, ali i putovanja, te nekad ako krenete na turnir sa 40 posto, do finala će vaš lik imati jako malo energije i dobiti ćete ozljedu, koja će vas udaljiti s terena i više mjeseci nego što bi ste se odmarali. Ovaj aspekt sa energijom je svakako dio teniskoga života i nešto što bi trebalo biti u igri, i dobrodošao je dodatak koji potiče realizam, no događa se prečesto i  zamara. Trening i posebni eventi ne troše eenergiju toliko, bar je to rečeno, no primjetio sam da se i tada troši i malo komplicira situaciju. Problem se kasnije teorijski smanjuje kada kupite smještaj, tj. iznajmite određene kuće u određenim gradovima pa se možete malo više i brže odmoriti i manje trošiti energiju na nekim putovanjima, no nije baš jasno izvedeno. Tijekom karijere možete pratiti mailove, poboljšavati si skillove, graditi svoju popularnost s tim posebnim eventima, slušati podcaste u kojima vas spominju kao novu mladu nadu te osvajati trofeje i boriti se protiv nekih stvarnih tenisača/ica, no svemu u svemu je dosta jednolično, i zanimacija i interes će za mnoge trajati svega par sezona. Doduše, s tim kreiranim igračem/icom možete sudjelovati u online turnirima i eventima i natjecati se s drugim kreiranim likovima, pa je možda to dovoljan razlog da grindate career mode, ali u suštini je baš to – grindanje za online igranje i evente.

Online igranje, srećom, ima i opciju ranked mečeva sa pravim tenisačima i tenisačicama. Roster je bolji u nekim teniskim igrama koje smo igrali prijašnjih godina, te iako nedostaju neka važna lica (Đoković, Nadal, Sabalenka) ima tu dovoljno aktivnih i umirovljenih igrača i igračica da vas zaokupi neko vrijeme. Izgleda da od Samprasa, Graff, Agassija baš i ne možemo pobjeći u svakoj teniskoj igri, pa se možda bolje ni ne opirati. Tu su, za svaki slučaj ako je itko toliko nostalgičan, a i zašto ne? Iako je indikativno da je 2K Games odlučio da dvoje glavnih lica igre budu Serena i Federer, što je posebna tema o budućnosti i percepciji tenisa danas za koju ovdje nije ni vrijeme ni mjesto. U svakom slučaju, život igre će dosta ovisiti o onome što i kako nudi online, a od starta prisutne mirkotransakcije s kojima kupujemo odjeću, bolje rekete, ulaze na razne online turnire povezane sa Grand Slamovima ostaju minsko polje, kao i u svakoj 2K sportskoj igri.Ili sportskoj igri općenito. Zasada je nemoguće pretpostaviti koliki će vijek igre biti zbog svega toga, no dosadnjikavo grindanje u single playeru ne bi trebalo dugo trajati. Osim ako stvarno online aspekt ne bude toliko privlačan. A zasada se ne čini da je previše primamljiv.

Soundtrack igre je dobar, a zvuk pogotovo dobro funkcionira unutar samih mečeva. Od udaraca koji zvuče drugačije ovisno o vrsti i kvaliteti istih, stenjanja igrača/ica, pa i reagiranja publike, 2K Games je napravio dobar posao da nam donese atmosferu televizijskih prijenosa na naše mečeve. Što se tiče same grafike, unatoč dosta realnim ponašanjima igrača/ica i prepoznatljivom izgledu i ponašanju mnogih od njih, izuzev najpoznaijih arena i turnira, dosta toga se čini jednolično, te ostaje osjećaj da kod nekih igrača/ica, pa i nekih terena, moglo dobiti više vizualno. Sve u svemu, solidna izvedba, ali nije na vrhu performasi sportskih simulacija.

Top Spin 2K25 je pokazao kako izgleda iznad prosječna simulacija tenisa, te koliko su neke simulacijekoje su izašle kroz zadnjih pet godina bile zapravo lošije nego što smo mislili. Prvenstveno jer smo htjeli igrati bar nešto, bilo što, i unutar nekih solidnih elemenata u tim igrama našli razloge da ih igramo malo duže i da budemo donekle zadovoljni. No, 2K je pokazao da tenis može biti puno veći i ambiciozniji projekt, te prvenstveno zabavan. No, nije bez svojih nedostataka. Očigledno je da igri treba još poliranja. Pomoći će i poneki novi igrači i igračice, pa i dotjerivanje gameplaya jer, ipak, postoje neki potezi koji se mogu donekle exploitati u igri. Career ima potencijala, no nerazumljivo strogi element s umorom mogao bi mnoge odbiti, a loše upraivanje u online mečevima mnoge odbiti od dužeg igranja. Trajnost igre je svakako u opasnosti ovdje, i ovisi o puno stvari koje ćemo još pratiti jer 2K očito ima velike planove sa igrom. Ipak u nazivu stoji ”25”, pa očito planiraju dugi vijek za nju. Unatoč tome, radi se o sjajnom tenisu, i svakako na konzolama najboljoj simulaciji tenisa koja je dostupna na tržištu.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.

Nakon i više nego solidnog LEGO Bricktalesa, dolazi nam još jedan zanimljivi projekt za mlađe, ali i za sve LEGO entuzijaste (u prijevodu, svi stariji koji i dalje vole sve što ima veze sa popularnim kockicama). Ovoga puta, pod palicom Visual Conceptsa (NBA 2K i WWE 2K serijal) i mikrotransakcijskom politikom 2K Gamesa krećemo u trkaću arkadu punu mini-igara, istraživanja, simpatičnih likova i ambijenta i, naravno, slaganja LEGO kockica.

Bilo bi svakako razočaravajuće da 2K Drive ne nudi raznovrsne i velike opcije oko uređivanja vašeg vozila. Pa je tako, po možda i prvi puta, omogućeno da radimo svoja vozila ”iz nule”. Za to nam igra priprema razne komade kockica raznih dimenzija, dosta dobro sučelje u kojem s lakoćom i djeca mogu mijenjati boje, oblike i prostorno se snaći prilikom rada. I, začudo, svako iole logično pripremljeno vozilo funkcionira! Za one kojima to ipak nije najveće zadovoljstvo, no vole dorađivati već gotov dizajn, 2K Drive omogućuje i te lakše, kraće opcije. A ne morate ni to raditi ako nećete, na izbor kroz story mode biti će dovoljno brzih automobila, glisera i off road vozila, a svi oni su bitni za vašu igru jer su staze, pa i mini svjetovi unutar kojih se krećete sa svojim likom (kojeg ste također customizirali) puni brdovitih dijelova, onih prljavijih, jezera, mora, asfaltiranih cesta, tratina itd.

Najveća snaga LEGO 2K Drivea je sjajna kontrola vozila, ali i sve što upada u to iskustvo vožnje. Kao što možete očekivati, u to ulazi korištenje power-upova, od oružja do turbo pogona, te iznimno žive i zabavne staze sa raznim prečacima. Igra nije ni sramežljiva što se tiče ostalih aspekata utrkivanja, pa tako imamo i driftanje koje se ovdje, doduše, obavlja sa stiskanjem i držanjem i gasa i kočnice, a i često se dogodi da nekontrolirano trubimo jer je truba na L3 s kojim bjesomučno upravljamo vozilom i čvršće ga stišćemo u nekim zavojima, no to su sitnice kojima se lako prilagođavaju i oni iskusniji u arkadnim jurilicama. Pravo je zadovoljstvo što igra, donekle po uzoru na The Crew 2, donosi brzinsku izmjenu/transformaciju vašeg vozila iz automobila u gliser pa u off road vozilo kako se mijenja teren na stazi. Detalj je to po kojem će, ipak, mnogi zapamtiti iskustvo utrkivanja u igri na duže vrijeme, jer dosta dobro izgleda i iznimno je dobro napravljeno.

Sve oko igre ćete naučiti prvenstveno kroz story mode, single player aspekt igre koji je pun zadataka, tutoriala i simpatičnih likova. Kroz otprilike 10 sati (ovisi što sve želite obaviti u igri), Lego 2K Drive će vas upoznati sa raznim ”nemesisima”, prijateljima, a i simpatično napravljenim lokacijama unutar kojih ćete uz utrkivanje obavljati i razne sporedne zadatke. Ti sporedni zadaci nekad postaju i osnovni dio igre, budući da s obavljanjem istih level upate i onda dobivate pristup novim utrkama i, konačno, novim lokacijama. Nekad ti zadaci nisu jasni što se tiče toga gdje su i kako ih otključati, te začudo igra ne pojašnjava taj dio jednako detaljno. Osobno sam se našao izgubljen između trećeg i četvrtog levela jer nisam mogao naći sporedne zadatke iako mapa jasno govori da ih ima veliki broj, no nisu jasno naznačeni na istoj. Također, kad kroz razgovor dobijemo informaciju da se neka osoba bitna za dodatni zadatak nalazi negdje, ime te lokacije nema na mapi nego se morate voditi prikazanim kratkim vizualnim prikazom tog mjesta, što nepotrebno otežava stvari. No, kada se shvati princip, logika napredovanja postaje lakša i onda se bez problema prepuštate izazovima kao što su guranje jaja do ogromne tave, rušenja kockastih građevina ili ubacivanje golf loptica u rupe u zadanom vremenu. Zadaci jesu suludi, ali su često zabavni. OK, ovaj s jajetom baš i ne, malo više frustrira, no nije da ćete lakše odustati od njega već ćete prije uporno pokušavati obaviti čak i takav neki izazov. A možda bi i taj izazov bio lakši da sam izgradio ili uredio svoje vozilo da bude manje pa da prilikom sudara jaje ne odleti tako jako. Za neke zadatke i njihovo uspješno izvršavanje ćete morati razmisliti i kakva vrsta vozila bi bila prikladna, što je sjajno.

Audio-vizualna prezentacija je, očekivano, jako solidna. Ne samo da svako malo čujemo određene lego efekte, od rušenja kockica do transformacije vaše vozila, već je i glasovna gluma i humor prožet kroz igru dio šarma koji nepobitno donosi. Meniji su dosta jasno napravljeni, vozila sa dizajnerske strane znaju izgledati dosta lijepo, a činjenica da su likovi napravljeni u popularnoj stop motion animaciji također mami osmijeh na lice. Igra stvarno pokušava dati do znanja, i to dokazuje, da je AAA igra. Time pokušava opravdati svoju cijenu AAA igre, no šteta je samo što u online aspektu igre ipak jasno daje do znanja da nemate kompletan sadržaj igre, da su tu Drive Passovi, i da sve ide ka konceptu live service igre sa mikrotransakcijama.

Tko je upoznat sa 2K igrama, zna u kojem smjeru ostatak igre ide. Drive passovi i mikrotransakcije bi bili dopustivi aspekti u ovom opsegu da je igra besplatna (ili barem jeftinija). Ovako nas samo ljuti, kao što to rade i mnoge druge igre. Kroz pobjeđivanje u utrkama dobivate novac (brick bucks) kojim kupujete određene iteme. Drive pass donosi preko 100 novih levela razgranatih u najavljene četiri sezone, posebno novo vozilo, stickere, avatare, nove kockice i svašta drugoga lijepoga. Nakratko pregledavajući store igre (Unkie’s Emporium) i pregleda story modea dolazimo do do situacije da za pobjedu u jednoj utrci dobijate 500 bucksa, a neki od itema ili bundela su i oko 20 tisuća brick bucksa, dok su najjeftinije stvari oko 1000 bucksa. Vozila su oko 10 tisuća. Ima puno stvari koje možete kupiti, od vozila, posebnih bundlea za uređivanje vozila, i nekih zanimljivih i komičnih ideja dizajna vozila, kao i samih figurica za vašega lika. Ono što je smješno, jeste da se za sve troše brick bucksi, no ako idete trošiti stvarni novac, onda kupujete coinse, s kojima kupujete brick buckse.

U prijevodu, za 5 eura možete kupiti najjeftiniju stvar u dućanu

Iako nikako nisu potrebne dvije valute, fascinantan je to pokušaj desenzitizacije igrača/ica, pa i djece da se troši stvarni novac, ili bar da se jasno shvati koliko si zapravo dodatnih eura potrošio za par vozila. Ovako svakako ljepše sve figura, a i 2K se ograđuje činjenicom da nas nitko ne tjera da kupujemo već da možemo sve zaraditi sami grindanjem u single playeru. No, s obzirom na to koliko bi utrka morali obaviti (i činjenice da drastično pada novčana nagrada na već dobivenim utrkama) stvarno nas čeka puno muka da uspijemo dobiti išta od dodatnih itema. Doduše, ništa od toga nam ne treba, i igra ne ”unosi u facu” svako malo mogućnosti kupovine. Dapače, kroz cijeli single player nema spomena vezanih za kupovanje niti za Drive pass. Igru je moguće odigrati offline, i uživati u onome što je dala. A ima se dosta posla, raznolikih mini igara, i oko 10 sati zabave. A tu je i lokalni multiplayer. No, tehnički, tu zabava i novi sadržaj (ukoliko ne želite trošiti još novca) staje te ne vrijedi novca pune AAA igre. I to je jasno čim se počne kopati po Unkie’s Emporiumu.

Lego 2K Drive je zabavna igra, kako za one mlađe, tako i za sve starije fanove arkadnih racing igara. Kroz open-world sustav mapa i istraživanje otključavamo razne dodatne misije, uživamo u solidnoj LEGO priči i općenito se upoznajemo sa vozilima, uređivanjem istih, likovima, lokacijama. Na izradi vlastitog vozila se mogu izgubiti sati, no sama trajnost igre u single i multiplayeru je donekle ograničena. Osim ako ne mislite grindati i ponavljati jedne te iste stvari kako bi otključali još itema. Ili ako ne planirate potrošiti dodatan novac za sve nove sezone koje dolaze. Neupitno je da će na taj način biti još puno sadržaja, smijeha i izazova. No, s obzirom na to da igra nije besplatna, a niti jeftinija od drugih AAA igara, preporuka je svakako da ako i volite sve navedeno u ovoj recenziji (što se tiče offline aspekata igre), ipak pričekate neki dobar popust. Ako se ne slažete sa mnom oko live service aspekta i to vam je baš super, samo dodajte pokoji bod na konačnu ocjenu.  Ja ne mogu i dalje.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.

Dugoočekivane PS4 i Xbox One verzije igre Marvel’s Midnight Suns u prodaji će se pojaviti početkom idućeg tjedna, potvrdili su 2K i Firaxis Games.

Kako doznajemo, Marvel’s Midnight Suns će na PlayStation 4 i Xbox One konzole stići 11. svibnja, a bit će dostupan isključivo u digitalnom formatu. S druge strane, ranije najavljena verzija za Nintendo Switch je, nažalost, otkazana.

Također, istovremeno sa dolaskom PS4 i Xbox One verzija, koje će stići sa svim dosadašnjim dodatnim sadržajem, očekuje nas i izlazak četvrtog i ujednog posljednjeg DLC-a pod nazivom Blood Storm, koji će potom biti dostupan za sve verzije Marvel’s Midnight Sunsa. Navedeni DLC će nam također donijeti igrivu verziju Ororo Munroe, fanovima Marvela poznatije kao Storm, a kako ova članica X-Mena izgleda u akciji možete vidjeti u traileru koji je pred vama.

Marvel’s Midnight Suns je izašao krajem prošle godine i, dok je dobiva dobre ocjene od kritike, nije ostvario komercijalni uspjeh. Prema Straussu Zelnicku, direktoru Take Twoa, glavni krivac je razdoblje u kojem je izašla igra, ali vjeruje da će naći svoju publiku tijekom ove godine, kao što je bio slušaj i sa drugim Firaxisovim naslovima.

Lako je moguće da će popularnost igre početi rasti, pogotovo jer je najavljen veliki broj DLC-eva u sklopu kojih dolaze neki od najpopularnijih Marvelovih likova, kao što su Venom i Storm.

Predblagdansko razdoblje u kojem je izašla igra svakako je izazovno jer su svi veći naslovi već izašli i potencijalni kupci su potrošili planirani novac na druge naslove. No, multiplatformski aspekt i licenca koja je važan dio Midnight Sunsa mogla bi naknadno donijeti zaradu. Zasada je dostupan samo za PC, PlayStation 5 i Xbox Series konzole, a ove godine bi trebala izaći i za PlayStation 4, Xbox One i Nintendo Switch, čime će povećati svoje šanse za komercijalni uspjeh.