Metroid serijal oduvijek je bio posebna karika u mašineriji Nintendovih ekskluziva, donoseći nešto potpuno drugačije od onoga na što su nas Mario, Zelda, Donkey Kong i ostatak „vedre“ Nintendove ekipe navikli. Metroid je nudio znatno mračniju i ozbiljniju atmosferu, priču i likove, a Metroid Prime podserijal je otišao čak korak dalje, donoseći nam žanrovski dosta drukčije avanturističko iskustvo, ovaj put prezentirano u formi klasične pucačine iz perspektive prvog lica – naravno, uz neizbježni stil i koncept ranijih igara iz serijala, gdje smo u ulozi neustrašive Samus Aran istraživali napuštene planete pune zaboravljenih tajni i opasnih stvorenja. Od originalnog Metroid Primea iz 2002. godine, koji je FPS mehanike spojio s metroidvania istraživanjem, preko Metroid Prime 2: Echoesa s paralelnim dimenzijama i Metroid Prime 3: Corruptiona s više likova, serijal je definirao žanr avanturističkih pucačina i to ne samo na Nintendu, već i općenito, tako da je njegova budućnost djelovala veoma obećavajuće. Međutim, na četvrti dio Metroid Prime sage čekali smo gotovo 20 godina…

Metroid Prime 4: Beyond je tako postao simbol dugog i mučnog čekanja. Najavljen još 2017. godine, s razvojem prekinutim dvije godine kasnije zbog problema s razvojnim timom Bandai Namco Studios, Metroid Prime 4: Beyond je svoju životnu priču nastavio tek nakon što je njegov razvoj povjeren Retro Studiosu, istom razvojnom timu koji je stvorio legendarnu trilogiju. Retro Studios, inače neprikosnoven u izvlačenju maksimuma iz Nintendovog hardvera, suočio se s pritiskom ne samo fanova već i promjena u industriji – otvoreni svjetovi, hiperrealizam i očekivanja od Nintendo Switcha 2, samo su neki od gorućih izazova s kojima se ovaj razvojni tim morao suočiti tijekom prilično dugog razvojnog ciklusa. I tako, kraj 2025. godine konačno je označio dolazak Samus Aran na obe Switch konzole, no gotovo da je nemoguće izbjeći pitanje koje je mnoge već dugo mučilo – je li Metroid Prime 4: Beyond dostojan nasljeđa serijala ili samo nostalgični kompromis koji nam je isporučen nakon osmogodišnjih porođajnih muka?

Povratak Samus Aran

Metroid Prime 4: Beyond je nova akcijska avantura iz perspektive prvog lica. Radnjom je smještena između igara Metroid: Other M i Metroid Fusion, bacajući dobro poznatu heroinu odmah u vatru, uslijed spektakularne „Halo-like“ bitke između Galactic Federationa i svemirskih pirata predvođenih Syluxom, dobro poznatim antagonistom iz ranijih igara. U tom potpunom kaosu, u kojem ćete samo čekati da odnekud izviri i Master Chief, Samus biva teleportirana na Viewros, umirući planet i dom nestale civilizacije Lamorna, rase sličnih Chozoima, također poznatim iz ranijih igara. Dobivši Psychic kristal, Samus postaje “Izabrana” koja mora sačuvati nasljeđe Lamorna u Memory Fruitu, artefaktu koji čuva njihova sjećanja i kulturu.

Priča igre se razvija kroz uobičajena samotna istraživanja, gdje scan logovi i okolišni detalji otkrivaju tragičnu povijest Lamorna, ratove protiv parazita, tehnološka čuda i konačnu propast. Samus i dalje ostaje gotovo nijema ikona, ali tijekom njene avanture pridružit će joj se nekoliko kompanjona iz Federacije. Prije svega, tu je sarkastični inženjer Myles MacKenzie, marinac Reger Tokabi koji je snajperski specijalist, zatim dvoje okorjelih vojnika, Ezra Duke i Nora Armstrong, te snažni android VUE-995. Svaki od likova na svojstven način pomaže Samus, stvarajući posebnu dinamiku s njom. Njihovi razgovori i zajedničke sekcije stvaraju osjećaj solidarnosti u širem sukobu, ali ponekad djeluju kao neugodni gosti u izolaciji glavne protagonistice, s repetitivnim komentarima koji prekidaju, u ovom slučaju dobrodošlu tišinu. Ova kombinacija samoće i timske akcije u neku ruku obogaćuje priču, ali gubi na suptilnosti ranijih igara, gdje je misterij bio apsolutan.

Za završetak glavne priče bit će vam potrebno nekih 10-15 sati, uz dodatnih 5-6 sati za potpuno kompletiranje. Noviteta u odnosu na ranije igre definitivno ima, počevši od Vi-O-La futurističkog motora za brzo putovanje kroz centralnu pustinju Sol Valleyja, mini igara poput prikupljanja zelenih kristala za punjenje Memory Fruita, ključnog za napredak, ali i izvora frustracije zbog repetitivnosti. Mogućnosti scanninga su također proširene, čineći tako svijet svojevrsnim interaktivnim arhivom, a za one koji uvijek žele još tu je i New Game +. Ipak, izuzev Vi-O-La motora, svi ostali noviteti su nekako zanemarivi i ne doprinose originalnosti i zanimljivosti igre. Štoviše, dosta tih noviteta zapravo pati od repetitivnosti.

Klasični Metroid Prime…

U srcu Metroid Prime 4: Beyonda leži onaj neodoljivi puls otkrivanja. Svaka nova vrata, svaki scan i svaka morph ball sekcija otključavaju slojeve Viewrosa, podsjećajući na vrhunce Prime trilogije. Retro Studios je usavršio osnove – Samus se kreće s nevjerojatnom preciznošću, lock-on pucanje je instinktivno, dok su dodge roll i space jump iznimno fluidni. Psychic moći su pametan dodatak gameplayu, a svaka od njih otključava potpuno novu gameplay mehaniku. U usporedbi s prethodnim igrama, gdje su moći bile čiste, ovdje su hibridne – slične telekinezi iz Dead Spacea ili gravitacijskim igrarijama iz Half-Lifea, ali su duboko integrirane u metroidvania koncept igranja, gdje svaka nova vještina mijenja pravila istraživanja.

Struktura same igre je hibridna. Sol Valley je pustinjski hub kojim jurcate svojim Vi-O-La motorom, putujući do nekog od pet glavnih, u svakom smislu tematski klasičnih bioma – Fury Green je bujna šuma s hramovima i svetištima, Volt Forge je futuristička fabrika s vječnim olujama kojom upravlja napredna umjetna inteligencija, Ice Belt je zaleđena istraživačka postaja s horror elementima, Flare Pool je baza izgrađena unutar vulkanskog grotla, dok je Great Mines kompleks rudarskih tunela korištenih za iskopavanje kristala.

Sam tempo igre prilično je linearan i svodi se na istraživanje svakog bioma, akciju, nadogradnju moći i na kraju boss fajt, s opcionalnim backtrackingom za skrivene nadogradnje nakon aktivacije generatora koji dinamički mijenjaju okoliš. Također, Sol Valley pruža samo privid otvorenog svijeta, no zapravo imamo vizualno zadovoljavajuću, ali prilično praznu pustinju, s crystal huntom koji zapravo služi kao klasični filler koji vremenom može postati zamoran.

Napucavanje je veoma dobro, a boss fajtovi su vrhunac igre – u pitanju su ogromni, višefazni susreti u kojima psychic moći mijenjaju dinamiku svake borbe. Corridor sekcije s valovima protivnika su nekako predidljive, s varijacijama koje recikliraju stare trikove, a ekipa za podršku daje igri određenu dimenziju, stvarajući dinamične ali i frustrirajuće trenutke prepune cringey dijaloga. Scanning i dalje predstavlja jednu od najvažnijih dionica igre, s bogatim loreom Lamorna i praktičnim hintovima koji igru čine pristupačnom i onima koji se sa Metroidom prvi put susreću. Ipak, igrajući igru, ne možemo se oteti dojmu da je dosta toga zapravo samo bogati sloj šminke koji pokriva nedostatak kreativnosti i ideja. Tu prvenstveno mislimo na siromašni hub i linearne regije koje ograničavaju legendarnu slobodu Metroida.  Sve to ostavlja gorko-slatki okus, donoseći nam igru sa ugodno poznatim, ali sputanim ambicijama koje više podsjećaju na probnu vožnju po praznom parkiralištu nego na dobro poznate epske avanture.

Tehnikalije na zavidnom nivou

Retro Studios je maksimalno iskoristio snagu obe Switch konzole, čineći Metroid Prime 4: Beyond jednom od najimpresivnijih Nintendovih igara. S dva grafička moda koji funkcioniraju besprijekorno i dramatičnim osvjetljenjem, detaljnijm teksturama i dinamičnim efektima poput kiše na viziru ili pare u vulkanskim zonama, sve izgleda doista vrhunski. Svaki od bioma donosi drukčiji vizualni spektakl, od gotičke fabrike s olujama i zaleđenih predjela do bujnih šuma s hramovima, gdje svaka soba djeluje ručno isklesana, s pozadinskim pričama u svakom kutku. Na originalnom Switchu performanse pomalo pate, uz česte padove na 30 sličica pa čak i manje, ali i dalje se igra vrti sasvim solidno. Zvuk je, s druge strane, sjajan, bilo da se radi o glazbi koja donosi miks horskih dionica i elektroničkih melodija, s povremenim izletima u rock vode, ili pak efektima poput zujanja morph balla ili neutralnog glasa koji čita AI logove. Gluma je također solidna, iako su pojedini likovi (khm, khm, Myles) preintenzivni i naporni za slušanje.

Kontrole su odlično izvedene – dual-stick upravljanje je intuitivno, motion aiming precizan, a “miš” mod na Joy-Conovima inovativan i funkcionalan za precizno gađanje, iako zahtijeva navikavanje (osobito ukoliko ste okorjeli konzolaš). Upravljanje Vi-O-La motorom je responsivno, ali može biti kruto i problematično u zavojima. Tehnički problemi su rijetki i uglavnom se svode na povremene bugove u umjetnoj inteligenciji sporednih likova ili softlockove u pustinji.

Sve u svemu, Metroid Prime 4: Beyond je, tehnički gledano, jedan od najimpresivnijih Switch naslova. Ugodan je za gledanje, slušanje i igranje, ali mu ipak nedostaje poneka originalna i doista cool dizajnerska fora i onaj finalni sloj optimizacije, kako bi bio savršen.

Solidan nastavak, ali daleko od društva najboljih…

Je li Metroid Prime 4: Beyond na kraju uspio ispuniti očekivanja? I jeste i nije, ali bez sumnje, radi se o kvalitetnom ostvarenju vrijednom igranja. Retro Studios definitivno nije zahrđao. Naprotiv, i dalje vlada Prime formulom, a rezultat njegovog rada imamo u sjajnom ambijentu, genijalnim bossevima i vizualnom sjaju, koji čine Metroid Prime 4: Beyond obaveznom lektirom za fanove. Ipak, linearne strukture, dosadna pustinja i prenaglašeni suborci razvodnjavaju čistu izolaciju serijala, ostavljajući osjećaj nedovršenosti nakon dugog čekanja. Iako ne donosi revolucionarno iskustvo kao prvi Metroid Prime, Metroid Prime 4: Beyond predstavlja solidan most prema budućnosti – nadamo se samo da na peti dio nećemo morati čekati dodatnih 20 godina.