Sonyjev pad u ludilo live service modela školski je primjer rukovoditelja toliko udaljenih od stvarnih igrača da su zlatnu koku single player remek-djela pretvorili u zapaljeni kontejner bačenih milijardi, sve dok si međusobno čestitaju na „racionalnim poslovnim odlukama“.
Dovoljno je pogledati objave na društvenim mrežama koje s pravom ismijavaju ovu glupost: prvi Spider-Man imao je razuman budžet od 90 milijuna dolara, da bi Spider-Man 2, svega pet godina kasnije, narastao na više od 315 milijuna dolara, bez ikakvog opravdanja osim napuhanog scopea i taštine izvršnih projekata. A to je prije nego uopće spomenemo krunski dragulj promašaja, Concord, Sonyjev osmogodišnji fijasko vrijedan 400 milijuna dolara koji je lansiran u kolovozu 2024. i dosegnuo vrhunac od bijednih 697 istovremenih igrača prije nego što je ugašen nakon samo dva tjedna, uz prihode manje od štanda s limunadom po kišnom danu – potencijalno najveći financijski promašaj u povijesti ovog medija.
Izvršni direktori poput bivšeg Jima Ryana, koji je agresivno usmjerio PlayStation prema live service modelu „igara kao usluge“ u očajničkoj potrazi za Fortnite stilom stalnih prihoda, potpuno su izgubili doticaj sa stvarnošću. Igrače tretiraju kao bankomate koji će beskonačno grindati za mrvice, umjesto da kupuju ispolirana, dovršena iskustva koja poštuju njihovo vrijeme. Tijekom Ryanove ere preuzeti su single player velikani poput Bluepoint Gamesa (legende iza remakea Shadow of the Colossusa i Demon’s Soulsa) i Bend Studija (Days Gone), samo da bi ih se uguralo u iscrpljujuće live service eksperimente: Bluepointov multiplayer God of War otkazan je u siječnju 2025., što je dovelo do potpunog zatvaranja studija već jučer.
Hiroki Totoki, koji je preuzeo ulogu privremenog izvršnog direktora nakon Ryanova odlaska 2024. godine, zajedno s nastavlja gurati istu strategiju, priznajući da „ne ide sve u potpunosti glatko“ nakon što su otkazali osam od 12 live service naslova koje su promovirali za 2025. godine (uključujući multiplayer za The Last of Us i reboot Twisted Metala), dok je 2025. postala groblje live service promašaja i gašenja.
Investitore, te bezdušne vampire koji traže beskonačan rast iz kvartala u kvartal, nimalo ne zanima stvaranje bezvremenskih hitova poput God of Wara ili The Last of Us; oni žele strojeve za cijeđenje mikrotransakcija koji će generirati beskrajne profite, gurajući Sony da se kladi na trendovski hype unatoč zasićenju tržišta promašajima kao što su Suicide Squad: Kill the Justice League ili Exoprimal.
Budžeti su eksplodirali bez ikakvog smislenog razloga – AAA naslovi danas rutinski dosežu 200 do 400 milijuna dolara zbog lošeg upravljanja, jurnjave za grafičkim prenaglašavanjem bez stvarne koristi, prekomjernog outsourcanja i rukovoditelja koji odobravaju beskrajne revizije bez odgovornosti. Bivši šef PlayStationa Shawn Layden upozorava da, osim ako niste Rockstar, ne biste ni sanjali o povratu budžeta od 200 milijuna dolara bez 25 milijuna prodanih primjeraka, no Sony i dalje odobrava te projekte, što dovodi do masovnih otkaza (900 ljudi otpušteno samo 2024. godine) dok profit isparava.
Kada te igre podbace, a podbace spektakularno, rukovoditelji ne preuzimaju odgovornost. Umjesto toga, krive igrače jer nisu ostali „lojalni fanovi“ i kupili sve što im se servira, ili jer nisu potrošili stotine na mikrotransakcije, kao da je nestanak lojalnosti naša krivnja, a ne posljedica njihove nespremnosti da stvaraju pristupačne, kvalitetne i ponovno igrive hitove.
Hulst olako odbacuje stopu otkazivanja od 8/12 uz komentar da „broj zapravo nije bitan“, čime pokazuje potpunu nesklonost učenju: Concord je još svjež promašaj, a oni i dalje forsiraju nove live service projekte, zatvaraju studije i podižu cijene PS5 konzole kako bi nadoknadili gubitke nastale vlastitom ohološću. Sony je imao imperij koji je tiskao novac kroz narativno vođene dragulje; sada je postao upozoravajuća priča o korporativnim kockarima koji su protratili milijarde na ovisničke kutije koje nitko ne želi, dok nas uvjeravaju da smo mi problem. Probudi se PlayStatione, igrači nisu ti koji su izgubili doticaj sa stvarnošću – tvoji izvršni direktori jesu, i sa sobom povlače cijelu industriju!
