Hideo Kojima je, bez sumnje, jedna od najprominentnijih figura koje su ikad koračale gaming svijetom. Iako ga mnogi znaju kao tvorca kultnog Metal Geara, njegov turbulentni odlazak iz Konamija 2015. godine označio je novu fazu u njegovoj karijeri, a Death Stranding iz 2019. godine bio je samo još jedan dokaz da ovaj genijalni kreativac ne poznaje granice konvencionalnosti. Ta igra, koja je igrače vodila kroz postapokaliptičnu Ameriku u ulozi dostavljača Sama Portera Bridgesa, bila je sve samo ne obična. Donijela nam je mješavinu meditativnog hodanja, filozofskih razmišljanja o povezanosti čovječanstva i neobjašnjivih nadrealnih elemenata poput BT-jeva i Timefalla te maestralne emotivne glazbe koja zauvijek ostaje u sjećanju. Za neke, Death Stranding je remek djelo koje je anticipiralo pandemijsku izolaciju, za druge pak čudan eksperiment koji je više nalikovao simulatoru dostave nego pravoj videoigri (ali samo zato jer nisu prošli kroz početna poglavlja). No, kako god, neosporno je da je Death Stranding ostavio trag, stvorivši kultnu bazu fanova i postavivši temelje za ono što dolazi.

Sada, nepunih šest godina kasnije, stigao nam je Death Stranding 2: On the Beach. Ovaj veliki nastavak nastavlja Samovu priču, premještajući radnju u Meksiko i Australiju i uvodeći novi narativni smjer i likove i, naravno, još veću dozu Kojimine ekscentričnosti. No, može li Kojima ponovno pomaknuti granice ili je ovo samo repeticija njegovih starih trikova?

Uz izvjesno veći budžet i širinu u svakom smislu te riječi, Death Stranding 2: On the Beach je sve samo ne predvidljiva igra, donoseći nam jednako čudno, emotivno i nezaboravno putovanje koje vas neće ostaviti ravnodušnim. Što nam je Kojima ovaj put spremio, doznat ćete u nastavku recenzije.

Nasukani na plaži u Kojiminom stilu

Death Stranding 2: On the Beach nastavlja priču 11 mjeseci nakon događaja iz originala, s ponovnim fokusom na Sama Portera Bridgesa, koji se pridružuje posadi ogromnog broda DHV Magellan u misiji povezivanja preživjelih u Meksiku i Australiji. Svijet je i dalje razoren posljedicama Death Strandinga, a nova misteriozna prijetnja dovodi čovječanstvo na rub izumiranja.

Priča je i ovaj put duboko osobna, istražujući teme povezanosti, gubitka, ranjivosti i suočavanja s vlastitim strahovima. Sam, kojeg ponovno glumi Norman Reedus, ostaje srce igre, a njegova reluktantnost prema herojstvu i unutarnji sukobi čine ga jednim od „najljudskijih“ protagonista u videoigrama. Léa Seydoux kao Fragile vraća se s još većom i značajnijom ulogom, donoseći toplinu i snagu liku koji se bori s vlastitim demonima. Troy Baker kao Higgs, karizmatični zlikovac iz originala, ponovno krade svaku scenu u svom stilu, dok novi likovi poput Tomorrow, znanstvenice opsjednute misterijem BT-jeva u izvedbi Elle Fanning, te tajanstvene Rainy koju glumi Shioli Kutsuna, donose dodatnu svježinu i dubinu. Posebno se ističe i Dollman, živa lutka čiji sarkastični komentari i neočekivana mudrost pružaju ravnotežu između humora i ozbiljnosti. Vrijedi spomenuti i brojne cameo uloge, poput one Georgea Millera kao vođe otpora Tarmana ili Luce Marinellija u ulozi Neila, koji će vas podsjetiti na zlatne dane Metal Gear Solida.

Narativ je ambiciozniji i bolje strukturiran nego u prvoj igri. Dok je original patio od predugih cutscena i preopterećenja informacijama, Death Stranding 2 uvodi Corpus, interaktivni enciklopedijski sustav koji pomaže igračima da prate složene pojmove poput Chiral Networka ili Timefall kiše. Priča se brže razvija, s emotivnim trenucima koji pogađaju pravo u srce, od Samovih tihih razgovora s Louom, njegovom BB-jedinicom koja sada ima veću ulogu, do tragičnih otkrića o prošlosti drugih likova. Ipak, priča nije bez mana. Neki narativni momenti previše podsjećaju na prvu igru, poput sukoba s Higgsom koji recikliraju poznate obrasce, dok određeni dijalozi pate od Kojimine sklonosti ka prekomjernom filozofiranju.

Kada je u pitanju trajanje, Death Stranding 2: On the Beach je doista ogromna igra. Glavna priča traje nekih 50-ak sati, dok sporedne misije, detaljno istraživanje i kolekcionarski zadaci mogu vam pojesti još barem toliko, ako ne i dvostruko više. U usporedbi s originalom, svijet je raznovrsniji, s više interakcije između likova i lokacija koje variraju od pustinjskih krajolika do bujnih šuma. Ipak, priča riskira da se nekima učini preopterećena metaforama, simbolikom i cameo ulogama, što može umoriti igrače koji traže jednostavniju naraciju.

Death Stranding V2.0

Death Stranding 2: On the Beach ostaje vjeran svojoj originalnoj premisi, dostavljanju paketa kroz negostoljubive terene, s tim da je gameplay značajno proširen, rafiniran i obogaćen novim mehanikama koje čine iskustvo dinamičnijim, složenijim i, u konačnici, pristupačnijim.

U svojoj osnovi, igra je zadržala meditativni ritam originala. To znači da igrači pažljivo planiraju rute, balansiraju teret na Samovim leđima i upravljaju resursima kako bi preživjeli opasne uvjete. Međutim, noviteti poput Tri-Cruisera, brzog motocikla dostupnog od prvih sati igre, mijenjaju dinamiku kretanja. Za razliku od prve igre, gdje su vozila bila rijetka u ranim fazama, Tri-Cruiser omogućuje brzo prelaženje pustinjskih ravnica Australije ili kamenitih staza Meksika, uz dodatnu opciju prilagođavanja s dijelovima poput poboljšanih ovjesa ili većih teretnih košara. Monorail sistem, koji povezuje ključne lokacije poput naselja i logističkih čvorišta, uvodi element brzog transporta, omogućujući igračima da prebacuju velike količine tereta bez potrebe za dugim pješačenjem. DHV Magellan brod, koji služi kao pokretna baza, dodatno olakšava prijevoz preko vodenih površina, poput rijeka i obalnih područja, s mogućnošću nadogradnje za brže kretanje ili veću otpornost na oluje. Ovi sistemi čine logistički aspekt igre raznovrsnijim, ali i zahtjevnijim, jer igrači moraju upravljati resursima poput chiralnih kristala i metala za održavanje infrastrukture.

Sistem izgradnje infrastrukture je značajno proširen u odnosu na original. Igrači mogu graditi rudnike za prikupljanje resursa, ceste za brži prijevoz, mostove za prelazak rijeka i skloništa za zaštitu od Timefall kiše, koja i dalje uništava teret i opremu. Nova mehanika omogućuje izgradnju Chiral Relay stanica, koje povećavaju domet Chiral Networka i omogućuju brže komunikacijske veze između naselja, što dodatno pojačava osjećaj povezanosti. Online povezanost, zaštitni znak serijala, ovdje je još uvjerljivija – most koji jedan igrač izgradi može spasiti vaš teret od poplave, dok sklonište koje vi postavite može pomoći drugom igraču da preživi oluju. Ova asinkrona suradnja stvara osjećaj globalne zajednice, gdje svaki doprinos ima značenje. Na primjer, pronaći zipline koji je drugi igrač postavio na vrhu planine može biti razlika između uspješne dostave i gubitka tereta, a sistem “lajkova” za strukture drugih igrača dodatno motivira na suradnju.

Borba je dobila značajan overhaul, iako i dalje ostaje sekundarni element u odnosu na dostavu. Dok je prva igra favorizirala izbjegavanje sukoba, Death Stranding 2 uvodi više akcijskih opcija, uključujući snajpere s tranquilizerima za onesposobljavanje ljudskih neprijatelja, robotske pse koji prate i napadaju BT-jeve i EMP oružja za onesposobljavanje mehaničkih protivnika poput automatiziranih dronova. Stealth pristup je proširen s novim alatima, poput holograma koji odvraćaju pažnju neprijatelja i dimnih granata za bijeg. Igra i dalje nagrađuje nenasilne metode, a ubijanje uzrokuje eksplozije antimaterije koje ostavljaju trajne kratere na mapi, što prisiljava igrače na kreativnost. Na primjer, onesposobljavanje neprijatelja i njihovo skrivanje u skloništima može spriječiti daljnje sukobe, dok korištenje “Chiral Ropea” omogućuje imobilizaciju BT-jeva bez potrebe za uništavanjem. Ipak, borba nije uvijek savršena, a sukobi s BT-jevima mogu biti frustrirajući zbog nejasnih mehanika, poput nedostatka jasnih indikatora za njihovu slabu točku. Osim toga, neke borbe s većim BT-jevima, poput novih Leviathan entiteta, zahtijevaju precizno kretanje i korištenje više oružja, što može biti izazovno na neravnom terenu.

Sporedne misije su znatno raznovrsnije nego u prvoj igri. Nude zadatke koji variraju od spašavanja ugroženih životinja za rezervat, preko istraživanja ruševina za pronalaženje artefakata, do sudjelovanja u utrkama Tri-Cruisera koje testiraju vještine igrača. Neke misije uključuju i društvene elemente, poput pomaganja drugim igračima u izgradnji infrastrukture putem online sistema ili dostave rijetkih resursa za zajedničke projekte poput obnove naselja. Ipak, repetitivnost je i dalje prisutna.

Neke misije, posebno one koje uključuju dostavu sličnih paketa na velike udaljenosti, mogu postati monotone, posebno ako igrač preferira brže igranje. Na primjer, zadatak dostave medicinskih zaliha kroz pustinju može biti zabavan prvi put, ali ponavljanje sličnih misija s minimalnim varijacijama može djelovati zamarajuće. Ciklus dana i noći i dinamički vremenski uvjeti dodatno kompliciraju gameplay, ali na pametan način. Timefall kiša, koja ubrzava starenje tereta, može uništiti paket ako igrač nije pripremio zaštitnu opremu, dok oluje mogu promijeniti teren, poplaviti rijeke ili učiniti staze klizavima. Ovi uvjeti prisiljavaju igrače na strateško planiranje – na primjer, korištenje skloništa tijekom oluje ili postavljanje ziplinea za prelazak poplavljenih područja. Ipak, ovi elementi mogu biti frustrirajući za igrače koji nisu spremni za iznenadne promjene, posebno ako su usred važne dostave. Nova Eco-Scan mehanika omogućuje igračima da analiziraju okolinu i pronađu resurse ili skrivene staze, što dodaje dubinu eksploraciji, ali može biti prekomplicirana za casualce kojima će cijela igra ionako biti „previše“. Sveukupno, gameplay je fluidniji, raznovrsniji i bogatiji nego u originalu, ali zadržava jezgru „walking simulatora“, što može razočarati one koji su očekivali potpuni odmak od te formule. S druge strane, za one koji uživaju u metodičnom planiranju i osjećaju postignuća nakon svake uspješne dostave, Death Stranding 2: On the Beach nudi duboko i zadovoljavajuće iskustvo.

Decima na maksimumu

S tehničke strane, Death Stranding 2 je pravo čudo modernog gaminga koje pokazuje i dokazuje snagu Decima enginea koji je Guerrilla Games ustupila Kojima Productionsu. Pejzaži Meksika i Australije su vizualno spektakularni – od pustinjskih dina koje svjetlucaju pod suncem, preko kamenih formacija koje izgledaju kao da su isklesane vjetrom, do bujnih kišnih šuma koje ožive pod Timefall kišom. Detalji su nevjerojatni, trava se savija pod Samovim koracima, biljke starenjem mijenjaju oblik u stvarnom vremenu, a svjetlosni efekti, poput refleksija na vodi, stvaraju gotovo fotorealističan dojam. Igra radi glatko i bez trzanja u performance modu s minimalnim loading vremenima, čak i tijekom prijelaza između ogromnih regija. Zvuk je jednako impresivan, a soundtrack, koji kombinira rad Woodkida i Ludviga Forssella, donosi proceduralne skladbe koje se dinamički prilagođavaju igračevim akcijama, stvarajući emotivnu povezanost s okolinom. Zvučni efekti, od zvuka kiše koja dobuje po Samovom ruksaku do jezivih krikova BT-ova, dodatno uranjaju igrača u svijet, tako da bi doista bio grijeh ne odigrati igru sa nekim kvalitetnim sluškama ili ozvučenjem.

Glasovna gluma je izvanredna. Norman Reedus donosi suptilnu ranjivost Samu, čineći njegove tihe trenutke jednako snažnima kao i akcijske scene. Léa Seydoux kao Fragile balansira između snage i krhkosti, dok Troy Baker kao Higgs donosi karizmatičnu zlokobnu izvedbu koja svaku scenu čini nezaboravnom. Elle Fanning kao Tomorrow i Shioli Kutsuna kao Rainy dodaju svježinu, dok sporedni likovi poput Dollmana, kojeg glumi Jonathan Roumie, pružaju ravnotežu između ozbiljnosti i humora.

Kontrole su uglavnom intuitivne, s poboljšanim sistemom upravljanja teretom koji omogućuje brže prilagođavanje. Ipak, penjanje po strmim terenima može biti nespretno, što je možda namjerno kako bi se naglasila težina Samovog zadatka, ali može frustrirati igrače koji traže fluidnije iskustvo. Tehničkih problema je doista minimalno – povremeni bugovi, poput zaglavljivanja u teksturama, nepravilnog renderiranja sjena ili rijetkih padova frameratea tijekom intenzivnih scena, ne remete cjelokupno iskustvo. Jedina značajna zamjerka je što su neke animacije, poput penjanja ili interakcija s teretom, gotovo identične onima iz prve igre, što može djelovati zastarjelo u kontekstu ovako ambicioznog nastavka. Ipak, tehnički aspekti su gotovo besprijekorni, postavljajući novi standard za vizualnu i zvučnu prezentaciju u igrama.

Vrhunac Kojimine kreativnosti i genijalnosti

Death Stranding 2: On the Beach je, bez sumnje, dosad najambicioznija Kojimina kreacija. Igra uzima sve ono što je prvu igru učinilo jedinstvenom i proširuje to s većim, raznovrsnijim svijetom, boljim ritmom priče i tehničkom briljantnošću koja pomiče granice trenutne generacije konzola. Priča je emotivnija i osobnija, s likovima koji ostavljaju trajan dojam, dok gameplay nudi više raznolikosti i slobode, uz očuvanje jezgre originala. Ipak, igra nije bez mana, pa tako repetitivnost nekih sporednih misija, namjerna polarizacija narativa i sličnosti s prvom igrom mogu odbiti igrače koji traže radikalno novo iskustvo. Online povezanost i dalje je jedinstvena, stvarajući osjećaj globalne zajednice, dok su vizualni i zvučni elementi pravi pokazatelj snage modernog gaminga te je Death Stranding 2: On the Beach jedna od onih igara „za pokazivanje“.

Ovo je igra koja zahtijeva strpljenje i otvoren um, ali za one koji su spremni prihvatiti Kojiminu viziju, nudi nezaboravno putovanje kroz pustoš, prepuno trenutaka koji izazivaju smijeh, suze i duboka razmišljanja. Baš kao i Samov teret, Death Stranding 2 je težak, složen i ne uvijek lagan za nošenje, ali nagrada za trud je iskustvo koje ostaje s vama dugo nakon što spustite kontroler. Ako ste spremni za još jedno hodanje kroz pustoš, uz nekoliko  novih neočekivanih cameo uloga, filozofskih digresija i prekrasnih krajolika, ovo je plaža na koju vrijedi kročiti, pa čak i nasukati se. Bez sumnje, radi se o jednom od najvećih kandidata za igru godine.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.